Izložba “Corpus Humanum – od akta do portreta, od portreta do akta” u MMC galeriji u Umagu

07.05.2021.

U MMC gale­ri­ji Grada Umaga, u uto­rak 4. svib­nja, otvo­re­na je selek­ti­ra­na, temat­ska skup­na izlož­ba “Corpus Humanum – od akta do por­tre­ta, od por­tre­ta do akta” na kojoj je pred­stav­lje­no oda­bra­nih 27 umjet­ni­ka, sudi­oni­ka selek­ti­ra­nog temat­skog pro­jek­ta HDLU‑a Istre. Izložbu su otvo­ri­li savjet­ni­ca za kul­tur­na doga­đa­nja uma­ške usta­no­ve Festum Sanja Benčić te Milan Marin, kus­tos i pred­sjed­nik HDLU‑a Istre, koji su zajed­no zas­luž­ni i za njen postav.

U struč­nom osvr­tu na rado­ve i nji­ho­ve auto­re kus­tos Milan Marin je kazao da je ljud­sko tije­lo neza­obi­laz­na tema u likov­noj umjet­nos­ti, koja je na aka­de­mi­ja­ma temelj u obra­zo­va­nju budu­ćih umjet­ni­ka likov­ne ori­jen­ta­ci­je. “Kroz povi­jest umjet­nos­ti tema ljud­ske figu­re pred­stav­lja­la je vje­či­tu ins­pi­ra­ci­ju i iza­zov za sve gene­ra­ci­je likov­nih umjet­ni­ka. Tematski pro­jekt “Corpus huma­num” apos­tro­fi­ra upra­vo ovu temelj­nu kate­go­ri­ju iz podru­čja likov­ne prak­se s ciljem da auto­ri ovoj tra­di­ci­onal­noj temi pri­đu na suvre­me­ni način, u pot­pu­noj slo­bo­di, kako izbo­rom medi­ja i teh­ni­ke tako i osob­nog sti­la, izra­za i meta­fo­re. Različitost je sva­ka­ko jedan od raz­lo­ga što čini ovaj pos­tav zanim­lji­vim. Dvadeset sedam osob­nos­ti, nudi nam na ogled 27 rado­va, a sva­ki pred­stav­lja svi­jet za sebe, sat­kan od osob­nih per­cep­ci­ja, intu­ici­je, iskus­tva, zna­nja i narav­ni zanat­ske izvr­s­nos­ti.” isti­če Marin.

Brončana figu­ra “Femine” Gail Morris je sti­li­zi­ra­ni žen­ski tor­zo koji je u ori­gi­na­lu bio izve­den u kame­nu, te iako malih dimen­zi­ja, ova skul­p­tu­ra dje­lu­je monu­men­tal­no. “Tri noni­ce” Jadranke Ostić su male žen­ske figu­re izra­đe­ne u tera­ko­ti s dodat­kom metal­nih dije­lo­va. Svedene na jed­nos­tav­ne for­me, figu­re dje­lu­ju kom­pak­t­no i čine har­mo­ni­ju čis­tih obli­ka. Sadrene figu­re jajas­tih for­mi auto­ra Stjepana Jerkovića, sa sre­diš­njim pro­re­zi­ma ispu­nje­nim metal­nom stru­go­ti­nom sim­bo­li­zi­ra­ju istos­pol­ni par. Skulptura, kao i njen nas­lov, “On i On” upu­ću­je na pro­ble­me neto­le­ran­ci­je raz­li­či­tos­ti u soci­jal­nim zajed­ni­ca­ma. Portret bez­i­me­nog, nas­lo­va “Skull man” Igora Gustinija, je ljud­ska gla­va izra­đe­na od kaši­ra­nog papi­ra u pri­rod­noj veli­či­ni. Portret je neper­so­na­li­zi­ran i lišen svih karak­ter­nih deter­mi­na­ci­ja. Predstavlja tip­sku for­mu gla­ve, a šare­ni­lo raz­no­boj­nog papi­ra nagla­ša­va odmak od real­ne pojavnosti.

Kaširani papir koris­ti Mirjana Matić, a nje­na figu­ra žene u pri­rod­noj veli­či­ni, isto tako liše­na sve pre­poz­nat­lji­vos­ti sa stvar­nom osob­nom, domi­ni­ra svo­jim jakim kolo­ri­tom i monu­men­tal­noš­ću u uskom pros­to­ru gale­ri­je. Neuobičajena poza poti­če na broj­ne aso­ci­ja­ci­je i pobu­đu­je radoz­na­lost publi­ke. Autoportret Slavice Marin je kom­po­zi­ci­ja nađe­nih pred­me­ta, igra mate­ri­ja­la i obli­ka čija neo­bič­nost intri­gi­ra i iri­ti­ra. Instalacija Barbare Cetina pred­stav­lja prste, izra­đe­ne pomo­ću sta­rih rad­nič­kih ruka­vi­ca. Roberta Weissman Nagy auto­ri­ca je relje­fa “Dance of the dead” ins­pi­ri­ra­nog fre­skom Vincenta iz Kastva “Ples mrtva­ca” koja se nala­zi u crk­vi u Beramu. Glazirana kera­mi­ka i male figu­re ljud­skih tije­la koje se pre­pli­ću tvo­re dina­mi­čan rad koji impre­si­oni­ra har­mo­ni­jom i kolo­ri­tom. Rad Gorane Težak je šta­fe­laj­na sli­ka izra­đe­na u kom­bi­ni­ra­noj teh­ni­ci s ulja­nim boja­ma na plat­nu i pred­stav­lja “Portret nepoz­na­te žene”, dok Heda Gartner, nudi svoj auto­por­tret s jedva naz­na­če­nim deta­lji­ma lica.

Fulvio Juričić pred­stav­lja sli­ku dimen­zi­ja 100×150 cm rađe­nu u teh­ni­ci akri­la na plat­nu koja pred­stav­lja ženu nes­tvar­nih obli­ka na veli­kom kre­ve­tu. “Nasakt” Zdravka Milića je suvre­me­ni futu­ri­zam, a rad pri­ka­zu­je nago žen­sko tije­lo u svoj svo­joj savr­še­nos­ti nas­pram teh­no­krat­skih pus­to­še­nja našeg pla­ne­ta. Na plat­nu dimen­zi­ja 150×150 cm Ive Gašparić upri­zo­ren je dje­čak rat­nik, a “Egzo” je nas­lov rada Branka Kolarića. Poliptih Helene Schulheis Edgeler ura­đen u teh­ni­ci ulja na plat­nu nosi naziv “Nude ascen­ding”, a Silvana Konjevoda eks­pe­ri­men­ti­ra s teh­ni­kom kola­ža, te uz mini­mal­ne inter­ven­ci­je bojom, olov­kom, tušem, stva­ra neko­li­ko pla­no­va sli­ke. Ženski akt u leže­ćem polo­ža­ju ura­đen u teh­ni­ci akva­re­la na papi­ru rad je Vere Kos Paliska, a trip­tih Denisa Sardoza izve­den u kom­bi­ni­ra­noj teh­ni­ci na plat­nu pred­stav­lja ske­let Isusa iz Nazareta.

Davor Kliman, na svom radu “Bez nas­lo­va” koji se izdva­ja svo­jom jed­nos­tav­noš­ću, mini­mal­nim inter­ven­ci­ja­ma defi­ni­ra žen­ski akt. Bakropis Ivane Bajcer je intim­na pri­ča auto­ri­ce o nje­nom odno­su unu­tar vlas­ti­te obi­te­lji, dok Lovorka Lukani sli­je­pim oti­skom donjeg žen­skog rub­lja sim­bo­li­zi­ra akt. Roko Štokić koris­ti bez­vri­jed­ne raču­ne iz trgo­vi­ne kao pod­lo­gu za izra­du vlas­ti­tog por­tre­ta kri­ti­zi­ra­ju­ći tako odno­se vri­jed­nos­ti u umjet­nos­ti. Slađanko Dragojević na crno bije­loj foto­gra­fi­ji doku­men­ti­ra tre­nu­tak odra­za ljud­skog lika u vodi, a na foto­gra­fi­ji Branke Popov Ostojić nala­zi se muška­rac u pozi mis­li­oca. Naslovom “Daya ple­še san” obje­di­nje­na je seri­ja od šest foto­gra­fi­ja auto­ra Ivice Nikolca koje pri­ka­zu­ju golo žen­sko tije­lo u pokre­tu. Crteži Karla Paliske u teh­ni­ci tuša perom pri­ka­zu­ju, poma­lo defor­mi­ra­ni, žen­ski i muški akt.

Grad Umag je odlu­čio dodi­je­li­ti nagra­du za naj­bo­lji rad ove izlož­be, a struč­ni žiri u sas­ta­vu Sanja Benčić, Biljana Bojić, Milan Marin i Ivana Martinčić oda­brao je akva­rel, na 640 gram­skom papi­ru dimen­zi­ja 75×105 cm, nazi­va “Grad usprav­ni”, zagre­bač­kog umjet­ni­ka Damira Facan-Grdiše. “Djelo pri­ka­zu­je ljud­ske figu­re sve­de­ne na naj­ma­nju mogu­ću dimen­zi­ju unu­tar dis­to­pij­skog pri­ka­za gra­da koji za sta­nov­ni­ke pos­ta­je isto­vre­me­no kavez i pros­tor intim­ne slo­bo­de. Zanatska izvr­s­nost i vje­šti­na ovog daro­vi­tog umjet­ni­ka rezul­ti­ra­la je neupit­no viso­kom kva­li­te­tom izve­de­nog rada.”, zaklju­čio je žiri.

Izložba je finan­ci­ra­na sred­stvi­ma Ustanove FESTUM, Grada Umaga i Ministarstva kul­tu­re Republike Hrvatske, a može se posje­ti­ti do 26. svibnja.

Tekst i foto­gra­fi­je Lidija KUHAR