Izložba Krešimira Golubića „Punk’s not dead“ u galeriji Makina

07.05.2021.

Otvorenje izlož­be Krešimira Golubića nazi­va „Punk’s not dead“ bit će odr­ža­no u petak, 7. svib­nja u 20 sati u pul­skoj gale­ri­ji Makina. Graffiti i stre­et art umjet­nik Leon GSK nas­tav­lja svoj hom­ma­ge apos­to­li­ma pun­ka pa tako nakon zagre­bač­ke i ljub­ljan­ske izlož­be, Pula je tre­ći grad u kojem pred­stav­lja svo­je inter­pre­ta­ci­je poz­na­tih punk rock zvi­jez­da. Portreti Punk roc­ke­ra nisu samo obi­lje­ži­li umjet­ni­ko­vo odras­ta­nje već i odras­ta­nje mno­go­broj­nih gene­ra­ci­ja Pule, Rijeke, Zagreba, Ljubljane… Radove koje pred­stav­lja mogu­će je vidje­ti u rad­nom vre­me­nu gale­ri­je Makina od 7. svib­nja do 27. ruj­na 2021. godine.

„Nakon Ramonesa – koje je maga­zin Spin jed­nom pro­gla­sio dru­gim naj­u­tje­caj­ni­jim izvo­đa­či­ma u povi­jes­ti popu­lar­ne glaz­be, odmah nakon Beatlesa, a nije ni Bono tek tako nazvao Joeya Ramonea na samrt­nu pos­te­lju da mu priz­na da su i “U2 nas­ta­li zbog Ramonesa” – sve je izgle­da­lo tako krva­vo pros­to, a nihi­li­zam, kon­tra­dik­tor­nost, revo­lu­ci­onar­nost i jed­nos­tav­nost pun­ka para­dok­sal­no je puno lju­di potak­nu­lo na stva­ra­lač­ki pro­ces i otvo­ri­lo im vra­ta spoz­na­je, kre­ativ­nos­ti, raz­miš­lja­nja svo­jom gla­vom i otpo­ra pogub­nim soci­jal­nim matri­ca­ma. Jedno je sigur­no – pro­tiv druš­tve­nim ano­ma­li­ja tre­ba nam i gla­san glaz­be­ni pro­test, s ili bez crnih kož­nih jak­ni i metal­nih zako­vi­ca, s ili bez gita­ra i bub­nje­va. No, špran­ca će uvi­jek biti ista. Sviračko zna­nje nije oba­vez­no, ali ner­vi­ra­nje moral­ne veći­ne jest. Ima li iko­ga da to danas izve­de kao što su to izve­li pan­ke­ri 1977. godi­ne?“, piše Aleksandar Dragaš u pred­go­vo­ru kata­lo­ga izložbe.

Krešimir Golubić – Leon (GSK), rođen u Zagrebu 1973. Za graf­fi­ti umjet­nost zain­te­re­si­rao se sre­di­nom 80-ih kad su se prvi rado­vi poja­vi­li u Zagrebu. Sprej prvi put uzi­ma u ruke 1987., no pra­vi poče­tak bav­lje­nja graf­fi­ti­ma je 1991. godi­ne, nakon posje­te Berlinu. S dvo­ji­com pri­ja­te­lja pokre­će jed­nu od prvih graf­fi­ti eki­pa u Zagrebu – GSK Crew (1993.), kao i prvi graf­fi­ti časo­pis u ovom dije­lu Europe – svjet­ski poz­na­ti ZGBKAOS maga­zi­ne. Časopis egzis­ti­ra od 1995. do 2001., a tije­kom tog raz­dob­lja izda­no je ukup­no 7 bro­je­va. Uz mnoš­tvo rado­va koje ostva­ru­je na uli­ca­ma i zido­vi­ma Zagreba, Hrvatske i Europe, piše tek­s­to­ve za raz­na tiska­na izda­nja, sudje­lu­je u mno­gim emi­si­ja­ma u elek­tron­skim medi­ji­ma na temu graf­fi­ta te foto­gra­fi­ra i pra­ti cje­lo­kup­nu graf­fi­ti scenu.

Od 2013. poči­nje radi­ti sten­cil teh­ni­kom, kao dije­lom post-graf­fi­ti pokre­ta, odnos­no Street Arta sce­ne. Redovno drži radi­oni­ce i pre­da­va­nja po ško­la­ma na temu graf­fi­ta u smis­lu „umjet­nos­ti a ne van­da­liz­ma“ te svo­jim radom poku­ša­va usmje­ri­ti mla­de da graf­fi­te per­ci­pi­ra­ju i “koris­te” u pozi­tiv­nom  smje­ru, a ne kao izraz bun­ta koji se mani­fes­ti­ra kroz vandalizam.

Recentni rado­vi kre­ću se u smje­ru Street arta, koje crta na uli­ca­ma i plat­ni­ma, sa moti­vi­ma muzič­kih zvi­jez­da, pri­vat­nih por­tre­ta, arhi­tek­tu­re i ero­ti­ke. Redovno sudje­lu­je na umjet­nič­kim fes­ti­va­li­ma te odr­ža­va dje­čje radi­oni­ce i pre­da­va­nja na temu “Graffiti su umjet­nost a ne van­da­li­zam”. Član je HDLU od 2020. godine.

Priredio B. V.