Izložba “Obraćam vam se kao čovjek čovjeku” Dalibora Martinisa u Galeriji Rigo u Novigradu
Izložba “Obraćam vam se kao čovjek čovjeku” Dalibora Martinisa otvorena je u petak, 14. svibnja u novigradskoj Galeriji Rigo. Martinis je jedan od naših najznačajnijih suvremenih umjetnika i u svjetskim razmjerima priznati video-art inovator, čiji se radovi nalaze u mnogim zbirkama muzeja suvremene umjetnosti u nas i u svijetu.
Predstavljeno je 60 crno-bijelih fotografija A3 formata, a izložbu prati posebno izdanje, grafička mapa „Obraćam vam se kao čovjek čovjeku/100 postaja na putu za demokraciju“ u nakladi Muzeja Lapidarium u potpisanoj ediciji od 5 primjeraka, koja sadržava i preostalih 40 fotografija koje nisu stale o ovaj mali prostor.
Uz prisutnost umjetnika, izložbu je otvorila dr.sc. Jerica Ziherl te kazala da je ovaj projekt rađen u vrijeme općih izbora u proljeće 2003. godine, kada se umjetnik vozio lokalnim istarskim cestama, zaustavljao na autobusnim postajama te po zidovima u čekaonicama-skloništima ostavljao letak sa svojim likom iz 1974. godine i porukom: “Obraćam vam se kao čovjek čovjeku”. Ponegdje na tim postajama ostavio bi i zdjelicu s bonbonima. Ta čudna, gotovo uvijek prazna, mjesta koja katkad izgledaju kao kapelice uz cestu, katkad kao mračni bunkeri ili zastrašujuće špilje, a uvijek donose samotno čekanje, tjeskobu li dosadu, postaju tako prostori potencijalnog ljudskog kontakta. Izborna je baza područje Istre, a stotinu postaja-skloništa uz ceste, mjesta političke agitacije.
Poput lika na letku, i te kućice pripadaju nekom drugom, prošlom vremenu, pa je dokumentacija o prinosu izgradnji demokracije ujedno i dokumentacija o postojanju ovih malih, osamljenih građevina. Svaka postaja ima neke osobnosti koje ju razlikuju od svih drugih (oblik, način gradnje, stupanj zapuštenosti, krajolik koji je neposredno okružuje) i svaka je utočište za jedno od svetih načela demokracije. “O Daliboru Martinisu kao umjetniku ne trebamo previše govoriti, njegov rad odlično opisuju riječi urednice Nade Beroš koja je kazala da se kod njega radi o obazrivom akcionizmu. On nije bučan, manifestan, nema parole, ali je kao umjetnik itekako svjestan u kakvom društvu živi i u skladu s tim djeluje. Kada smo pripremali izložbu koja je bila 2003. godina u Galeriji Rigo tada smo napravili i knjigu „Obraćam vam se kao čovjek čovjeku- postaje na putu za demokraciju “ istakla je Ziherl. U knjizi se nalazi i vrlo nadahnuti esej filozofa Žarka Paića koji između ostalog kaže : “U globalnome poretku događa se obrat s obzirom na odnos demokracije i istine. Umjesto volje za društvenom participacijom građana u izbornome procesu, na djelu je razočaranje i ravnodušnost spram politike kao igre političkih stranaka i oligarhijske strukture upravljanja. Suvremena umjetnost u svojoj repolitizaciji nastoji otvoriti pitanje o odnosu javnosti i slobode sudjelovanja u stvaranju odluka. Konceptualni čin umjetnika na taj način u sebi ima mnogo više od intervencije u javni prostor. Radi se o metapolitičkome djelovanju suvremene umjetnosti.”
“Mnoge od kućica prikazanih na fotografijama više ne postoje jer nema potrebe za njima, pa stoga te fotografije imaju i dokumentarnu vrijednost, jednog isječka, jednog ambijentalnog istarskog pejzaža. Na fotografijama pratimo samotne i neugledne cestovne autobusne kućice, začudne hibride izvedene iz tradicionalne istarske arhitekture i priručnog, uniformiranog cestovnog ‘pokućstva’. Svaka kućica ima svoju autonomiju i oporu ljepotu, a svaku fotografiju prati kratka i jezgrovita poruka od kojih su neke gotovo naivna namjera promoviranja demokracije, a neke su prilično ironične i samoironične . Umjetnik se na ovaj način obraća svojoj pretpostavljenoj istarskoj izbornoj bazi neposredno prije lokalnih izbora u 2021. godini”, naglasila je ravnateljica Ziherl.
Akciju “Obraćam vam se kao čovjek čovjeku” Dalibor Martinis prvi je put realizirao 1979/1980, ostavljajući anonimni letak A4 s istovjetnom porukom i sa svojom slikom u poštanske sandučiće stanara u Zagrebu. Za akciju u 2003. autor je ponovno tiskao identični letak.
Autor je kazao da u drugim prilikama predstavljanja ovog projekta bude postavljena drvena replika kućice veličine takve da se u nju može ući, a za potrebe ove izložbe u malom prostoru napravljena je manja maketa. Objasnio je da ovaj projekt ima karakter slučaja, jer je lutajući Istrom bez plana, slučajno nailazio na kućice od kojih su neke bile uredne, a neke ne, neke su bile išarane različitim parolama od ljubavnih, političkih do ideoloških.
“Dopala mi se ideja da za razliku od velikih skupova koji se organiziraju za izbore, u ovakvoj kućici je čovjek često sam dok čeka i od tog čekanja sam izvukao neku kontra ideju, jer je ovo jedna dimenzija suprotna praksi nekoga koji ima ambicije pobijediti na izborima, i ovo je kontakt pojedinca s pojedincem preko tog plakata u toj kućici”, kaže Martinis. “Htio sam ostaviti nešto posebno, a ne da budu sve iste poruke s nekakvim parolama, odlučio sam vezati uz svaku kućicu poruku koja ima, ne samo metapolitičku, nego i osobnu prirodu, Mnoge poruke imaju u sebi dozu ironije, vezano uz cijeli naš demokratski proces, ali i pitanja usmjerena prema samom sebi, poput jesam li uopće sposoban za obavljanje tih funkcija, jer u praksi volimo kritizirati druge, a sebe prikazivati u puno boljem svjetlu, a nitko od nas zapravo nije tako nevjerojatno savršen da može reći zato što sam to ja sve će biti dobro.”
Teme kojima se Dalibor Martinis bavi kroz svoju umjetničku karijeru, oslikavaju da čitav njegov društveni angažman nije ideologija, nego je najbliži pojmu metapolitika. Njega zanima politika i jezik politike ali ga kao umjetnika ne zanima ideologija, jer ideologiju ne želi prodavati kao umjetnost. Njegovi radovi koji imaju neki element angažmana nastoje biti u tom angažmanu umjereni na način da umjetnik ne nameće, nego ostavlja prostor onome koji rad gleda da zadrži svoj tip angažmana. Dalibor Martinis obraća nam se kao čovjek čovjeku i nosi poruku nade i vjere.
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
