Sa(n)jam knjige u Istri: Otvorena izložba ilustracija Maje Celija

24.05.2021.

“Gradus ad Parnassum”

• Izložba ilus­tra­ci­ja Maje Celija koju su mno­gi jedva doče­ka­li i sa zna­ti­že­ljom je raz­gle­da­li otvo­re­na je u petak, 21. svib­nja u pul­skoj Galeriji Makina. Izložba je naj­a­va 26. izda­nja pul­skog fes­ti­va­la knji­ga i auto­ra, Sa(n)jam knji­ge u Istri koji poči­nje 4. lipnja.

Ilustracije obje­di­nje­ne pod nazi­vom “Gradus ad Parnassum” prvi je sve­obu­hvat­ni­ji pre­gled nje­nih rado­va u Puli u pos­ljed­njih deset godi­na. Celija je u Puli pro­ve­la dje­tinj­stvo i ranu mla­dost. Završila je stu­dij ilus­tra­ci­je u Istituto Europeo di Design u Milanu te gra­fič­ki dizajn u C. F. P. Bauer u Milanu. Od 2019. pre­da­je ilus­tra­ci­ju na Accademia di Belle Arti u Bologni, a živi i radi na rela­ci­ji Pula – Pesaro.

Voditelj Makine, Hassan Abdelghani pri­li­kom otva­ra­nja izlož­be rekao je kako tako nešto pre­kras­no do sad nije ugos­tio u svo­joj gale­ri­ji te iska­zao Celiji svo­je pošto­va­nje. Magdalena Vododpija, direk­to­ri­ca Sajma, zado­volj­no je nagla­si­la kako tom izlož­bom poči­nje i naj­a­va Sajma koji je u pro­sin­cu, sve­ga neko­li­ko dana pri­je nje­go­va odr­ža­va­nja, otka­zan. „Od tada smo se diza­li i pada­li, ali ova je izlož­ba naj­bo­lja naj­a­va prvog ljet­nog Sajma u nje­go­voj povi­jes­ti“, istak­nu­la je. Dodala je kako se, iako je dugo dale­ko od doma, u Celijinim dje­li­ma osje­ća duh gra­da. Pozvala je okup­lje­ne na Sajam koji se odr­ža­va u pros­to­ru biv­še tvor­ni­ce Trikotaža i dvo­ri­štu Shipyarda. „To je mit­ski pros­tor gra­da u samom nje­go­vom sre­di­štu, a Sajam je posve­ta rad­ni­ca­ma Trikotaže“, nagla­si­la je.

Paola Orlić, kus­to­si­ca izlož­be, pri­li­kom otva­ra­nja rek­la je kako je Celija pri­je 12 godi­na radi­la pla­kat za prvi Monte Librić a sada se vidi da je izras­la u zre­lu auto­ri­cu. „U Makini je izlo­že­no 20 rado­va, među koji­ma i vri­je­dan pla­kat za nikad odr­žan Sajam u pro­sin­cu. Na nje­mu je, kao i u osta­lim Majinim rado­vi­ma, sve­pri­sut­na Pula“, rek­la je Orlić. Dodala je da su rado­vi izlo­že­ni bez stak­la kako ne bi sme­ta­la reflek­si­ja. „Slavna pla­ni­na Parnas, mit­ski dom Apolona, Dioniza i zaigra­nih Muza u čijem pod­nož­ju leži Delftsko pro­ro­či­šte i vre­lo Kastalije čija voda nadah­nju­je pjes­ni­ke, ima­gi­nar­ni je uspon koji od dav­ni­na sav­la­da­va­ju umjet­ni­ci u potra­zi za ins­pi­ra­ci­jom. Svi se oni mit­skom topo­su i nje­go­vim Muzama utje­ču s puno čež­nje, sto­ga ne čudi činje­ni­ca da je gla­so­vi­ti pri­ruč­nik za sas­tav­lja­nje sti­ho­va s pjes­nič­kim fra­za­ri­jem i svi­me što je potreb­no za uzvi­še­no umi­je­će sti­hok­lep­s­tva tije­kom vre­me­na pro­zvan upra­vo “Gradus ad Parnassum” ili u dos­lov­nom pri­je­vo­du: “Stuba, korak k Parnasu”. Upravo tako je pri­god­no nas­lov­lje­na ova izlož­ba“, istak­nu­la je Orlić.

Vidno ganu­ta, Celija je toplo poz­dra­vi­la sve pri­sut­ne koji su je podr­ža­li glas­nim plje­skom. Poslije je izja­vi­la da joj u Puli srce „dru­ga­či­je kuca“. Govoreći o rado­vi­ma na izlož­bi, rek­la je da je riječ o rado­vi­ma iz zad­nje tri sli­kov­ni­ce koje je ilus­tri­ra­la a koje se mogu pre­lis­ta­ti u Makini. O povrat­ku u Pulu rek­la je: „Ovoga puta su me dos­lov­no dovuk­li ovdje. Tog dov­la­če­nja ne bi bilo da je Sajam bio u pro­sin­cu kako je i pla­ni­ra­no. Tada smo sve to osmiš­lja­va­li, ja sam napra­vi­la pla­kat, bili smo puni ener­gi­je i bilo je stvar­no sve super. Onda je, na žalost, zbog pan­de­mi­je sve sta­lo, odgo­đe­no je do dalj­nje­ga. Potom je Stožer dao dva ter­mi­na, Sajam je tre­bao biti nešto pri­je lip­nja pa opet nije bio te smo konač­no doš­li do ovo­ga ter­mi­na. Tako da se meni i ovo sada čini­lo da se neće ostva­ri­ti sto­ga sam baš na brza­ka sti­gla i u Pulu i to na sve­ga dva dana. Sve sam pre­pus­ti­la kus­to­si­ci i vodi­te­lju Makine i stvar­no sam odu­šev­lje­na kako su to odra­di­li“, rek­la nam je.

Prvo im je za izlož­bu dala 50 rado­va jer su rado­vi mali, a po tlo­cr­tu Makine čini­lo joj se da će to biti taman. Međutim, potom su napra­vi­li uži izbor i u konač­ni­ci izlo­ži­li 20 rado­va. Uz tri sli­kov­ni­ce, izlo­žen je i jedan samos­ta­lan rad koji je rađen za gale­ri­je te pla­kat za nikad odr­žan Sajam u pro­sin­cu. „Ovo je moja tre­ća samos­tal­na izlož­ba u Puli, pret­hod­ne dvi­je su bile u Cvajneru gdje sam 2007. godi­ne izlo­ži­la svo­je diplom­ske rado­ve koji su bili dos­ta dru­ga­či­ji od ovo­ga što sad radim, a neko­li­ko godi­na pos­li­je sam izla­ga­la u MMC‑u Luka gdje je pos­tav­lje­na veli­ka izlož­ba sli­kov­ni­ca“, ispri­ča­la je Celija napo­me­nuv­ši kako je sva­ki put kad izla­že u Puli sve više ganu­ta. Možda je to sto­ga što je Pula kao grad ins­pi­ra­ci­ja mno­gim nje­nim radovima.

„To je uvi­jek neg­dje u meni. Kad god osmiš­lja­vam neku ilus­tra­ci­ju i tre­ba­ju mi tzv. spo­red­ni liko­vi uvi­jek se neka­ko u mis­li­ma nado­ve­žem na Pulu. Tako je i kad tre­bam radi­ti neku atmo­sfe­ru. To je nešto što je uvi­jek u meni, što se nata­lo­ži­lo godi­na­ma i onda se toga sva­ko toli­ko sje­tim i po potre­bi izla­zi na povr­ši­nu“, izja­vi­la je. Smatra da Pula ima mno­ge talen­te, a za pri­mjer daje vrhun­ski pos­tav­lje­nu izlož­bu u Makini te doda­je kako nema­mo što zavi­dje­ti dru­gi­ma. „Tu ima jao puno kva­li­tet­nih stva­ri, kva­li­tet­nih lju­di koji ima­ju što za reći“, isti­če i napo­mi­nje ako joj je uvi­jek prva aso­ci­ja­ci­ja na Pulu – PUNK. „To mis­lim i dos­lov­no i u pre­ne­se­nom zna­če­nju. Taj punk i ta anar­hi­ja nekad čak zna malo zasme­ta­ti, poseb­no kad dođem iz vrlo ure­đe­nog Pesara gdje je sve po špa­gi. No, Pula je za raz­li­ku od Pesara slo­je­vi­ta, puna povi­jes­ti. Zanimljivo je da su mno­gi veli­ka­ni veza­ni za Pulu, proš­li su kroz Pulu… To Pesaro nema“.

Izložba Maje Celije u Makini može se raz­gle­da­ti do 2. lip­nja. 26. izda­nje pul­skog fes­ti­va­la knji­ga i auto­ra odr­žat će se u Puli od 4. do 13. lip­nja pod slo­ga­nom “Di smo?”. Festivalska knji­ža­ra bit će smje­šte­na u hali biv­še tvor­ni­ce Arena tri­ko­ta­ža, a knji­žev­na doga­đa­nja odvi­jat će se u dvo­ri­štu Shipyard puba.

Tekst i foto­gra­fi­je Paola ALBERTINI