Antonio Sánchez Special Quartet u Istarskom narodnom kazalištu

19.07.2021.

Jedinstvena sviračka formacija na liniji saksofon – kontrabas – bubanj

• Puljani su u čet­vr­tak, 15. srp­nja nave­čer mogli svje­do­či­ti jedins­tve­nom jazz doga­đa­ju kak­vog se ne bi pos­ti­dje­li niti pok­lo­ni­ci jazza koji posje­ću­ju nju­jor­ške klu­bo­ve. Naime, u Istarskom je narod­nom kaza­li­štu u sklo­pu nas­tav­ka Backstage Live Festivala, kon­cert odr­žao nagra­đi­va­ni jazz bub­njar Antonio Sánchez, dobit­nik četi­ri­ju Grammyja među koji­ma je i onaj za glaz­bu iz fil­ma ”Birdman”.

Sanchez je pred pul­skom publi­kom već nas­tu­pao kao dio sas­ta­va gita­ris­te Pata Methenyja te s Donnyjem McCaslinom koji mu se pri­dru­žio i ovom pri­go­dom u INK‑u. Antonio Sanchez Special Quartet koji je prvi puta nakon godi­nu i pol dana kre­nuo na tur­ne­ju, sas­tav­ljen je od vrhun­skih jazz glaz­be­ni­ka i kom­po­zi­to­ra među koji­ma su alt sak­so­fo­nist Miguel Zénon, kon­tra­ba­sist Scott Colley te spo­me­nu­ti tenor sak­so­fo­nis­ta McCaslin, glaz­be­nik čiju je kari­je­ru sva­ka­ko obi­lje­ži­la i surad­nja s Davidom Bowiejem na nje­go­vom pos­ljed­njem albu­mu ”Blackstar”. Kao poseb­no izne­na­đe­nje, uz kvar­tet je nas­tu­pi­la i jazz voka­lis­ti­ca Thana Alexa, podri­je­tlom Hrvatica, koja je lani nomi­ni­ra­na za Grammyja u kate­go­ri­ji naj­bo­ljeg vokal­nog jazz albu­ma. Alexa je ina­če Sanchezova supru­ga a upoz­na­li su se 2008. godi­ne na kon­cer­tu Olivera Dragojevića u Carnegie Hallu u New Yorku kad je Sanchez nas­tu­pao kao dio pra­te­ćeg Oliverovog ban­da, što je pri­ča koju je vođa sas­ta­va rado podi­je­lio s pul­skom publikom.

Sanchez je u Puli u sklo­pu Backstage Live Festivala tre­bao nas­tu­pa­ti još lani, no kon­cert je odgo­đen zbog glo­bal­ne pan­de­mi­je, pa je vođa sas­ta­va zahva­lio orga­ni­za­to­ru Draženu Kokanoviću na ustraj­nos­ti, ali i svo­jim kole­ga­ma glaz­be­ni­ci­ma koji su na tur­ne­ju kre­nu­li uspr­kos broj­nim pos­lov­nim obvezama.

Posebnost ove super gru­pe, čemu je mogla svje­do­či­ti i publi­ka na pul­skom nas­tu­pu, jest odsus­tvo har­mo­nij­skih ins­tru­me­na­ta u samoj pos­ta­vi kvar­te­ta. Ovdje se zapra­vo radi o jedins­tve­noj svi­rač­koj for­ma­ci­ji na lini­ji sak­so­fon – kon­tra­bas – bubanj koja svo­ju melo­di­oz­nost crpi iz pre­pli­ta­nja zvu­ka alt i tenor sak­so­fo­na čemu su svje­do­či­le broj­ne dioni­ce nji­ho­vog među­sob­nog dija­lo­ga. Repertoar kvar­te­ta sas­to­jao se od kom­bi­na­ci­ja sklad­bi s novi­jih i sta­ri­jih Sánchezovih albu­ma, poput opoj­ne ”Firenze”, eks­pe­ri­men­tal­ne ”Medusa” koja bje­ži u jed­nom tre­nut­ku pod Sanchezovom pali­com u organ­ski drum and bass i zaigra­ne ”The Real McDaddy” s albu­ma ”Three Times Three”.

Iako se ovaj kvar­tet sasvim savr­še­no nado­pu­nja­va kao cje­li­na, odlič­no funk­ci­oni­ra i u solo dioni­ca­ma Zenona, Colleyja i McCaslina u koji­ma vođa sas­ta­va  stva­ra rit­mič­ku sonič­nu kuli­su gdje će nje­go­vi kole­ge jed­na­ko tako zasja­ti poput nje­ga. Kazalište je pri­mi­lo dvjes­to­ti­njak izu­zet­no zado­volj­nih gle­da­te­lja, što je bio mak­si­mum s obzi­rom na zada­ne epi­de­mi­olo­ške uvjete.

Tekst i foto­gra­fi­je Andrea BUDIĆ