IZLOŽBA Helidona Gjergjija „Moje pismo gradonačelniku“ u labinskoj galeriji Lamparna

15.07.2021.

Izložba Helidona Gjergjija „Moje pismo gra­do­na­čel­ni­ku“ nas­ta­la u surad­nji sa sli­je­pim i sla­bo­vid­nim oso­ba­ma Istarske župa­ni­je otva­ra se u petak, 16. srp­nja u 21 sat u DKC‑u Lamparna.

Projekt i isto­ime­na izlož­ba Helidona Gjergjija „Moje pismo gra­do­na­čel­ni­ku“ tre­ba­li su biti reali­zi­ra­ni pri­je počet­ka 3. Bijenala indus­trij­ske umjet­nos­ti odr­ža­nog 2020. godi­ne te pred­stav­lje­ni u Puli i Labinu kao jedan od nje­go­vih poprat­nih pro­gra­ma. Međutim, zbog nemo­guć­nos­ti umjet­ni­ka da zbog zatva­ra­nja gra­ni­ca SAD‑a zbog pan­de­mi­je COVID‑a 19 dovr­ši zapo­če­tu umjet­nič­ku rezi­den­ci­ju u Istri, rad je pro­du­ci­ran bez nje­go­vog fizič­kog pri­sus­tva u dva navra­ta: pisma gra­do­na­čel­ni­ku Pule u ruj­nu 2020., a pisma gra­do­na­čel­ni­ku Labina u lip­nju 2021. Izložba osta­je otvo­re­na do 30. srp­nja te će se moći raz­gle­da­ti isklju­či­vo rad­nim danom  od 10 do 15 sati.

„Moje pismo gra­do­na­čel­ni­ku“ je o par­ti­ci­pa­tiv­ni pro­jekt reali­zi­ran u surad­nji s Udrugom sli­je­pih i sla­bo­vid­nih oso­ba Istarske župa­ni­je, u kojem su druš­tve­ne vizi­je sli­je­pih i sla­bo­vid­nih oso­ba izlo­že­ne u jav­nom pros­to­ru. U svo­jim pismi­ma oni pro­go­va­ra­ju o pro­ble­ma­ti­ci s kojom se susre­ću u svom sva­kod­nev­nom radu, a u cilju druš­tve­ne inte­gra­ci­je i inte­rak­ci­je sli­je­pih i sla­bo­vid­nih oso­ba, sku­pi­ne koja se čes­to osje­ća isklju­če­na iz druš­tva i druš­tve­nih doga­đa­nja i kul­tu­re, te koja nije dovolj­no inte­gri­ra­na u život naše zajed­ni­ce. Tijekom krat­ko­traj­ne umjet­nič­ke rezi­den­ci­je u Istri u ožuj­ku 2020. Helidon Gjergjij je uspio pro­ves­ti teren­sko istra­ži­va­nje u cilju iden­ti­fi­ci­ra­nja iza­zo­va i potre­ba sli­je­pih i sla­bo­vid­nih oso­ba u Istarskoj župa­ni­ji te uspos­ta­vi­ti kon­takt s nave­de­nom udru­gom u Puli, ali naža­lost iz već nave­de­nih raz­lo­ga nije bio u moguć­nos­ti da s čla­no­vim udru­ge pro­ve­de pla­ni­ra­nu edu­ka­ci­ju u svr­hu zajed­nič­ke, in situ pro­duk­ci­je par­ti­ci­pa­tiv­nog umjet­nič­kog rada.

Pisma će u gale­ri­ji DKC‑a Lamparna biti izlo­že­na u for­mi prin­te­va većeg for­ma­ta te tran­s­li­te­ri­ra­na na hrvat­ski jezik, a za potre­be gra­fič­ke mape koja je u izra­di i na engle­ski jezik. S obzi­rom na to da sli­je­pe oso­be izlož­bu ne mogu doži­vje­ti jed­nim od naj­važ­ni­jih osje­ti­la – vidom, biti će im omo­gu­će­no per­ci­pi­ra­nje izlož­be pomo­ću dodi­ra, na teme­lju kojeg oso­ba koja ne vidi može stvo­ri­ti vlas­ti­tu sli­ku o izlo­že­nim rado­vi­ma i cije­loj izlož­bi. I osta­li će posje­ti­te­lji izlož­be ima­ti moguć­nost da ispro­ba­ju svo­ju per­cep­ci­ju izlo­že­nih rado­va nekim dru­gim osje­ti­li­ma, a ne samo vidom. Na izlož­bi u Galeriji Lamparna biti će pred­stav­lje­na pisma gra­do­na­čel­ni­ku Pule, koja su već bila izlo­že­na u Augustovom hra­mu u Puli u sklo­pu 3. Bijenala indus­trij­ske umjet­nos­ti, te pisma gra­do­na­čel­ni­ku Labinu. Po zavr­šet­ku izlož­be oba će gra­do­na­čel­ni­ka dobi­ti i gra­fič­ku mapu, koja će sadr­ža­va­ti pisma s Braillovim zna­ko­vi­ma te nji­ho­ve „pri­je­vo­de“ na hrvat­ski i engle­ski jezik.

Helidon Gjergji rođen je i odras­tao u Tirani (Albanija), gdje je stu­di­rao umjet­nost na Umjetničkoj aka­de­mi­ji u Tirani. Otvaranjem gra­ni­ca Albanije 1991. godi­ne, pre­se­lio se u Italiju gdje je nas­ta­vio stu­di­ra­ti likov­nu umjet­nost te diplo­mi­rao na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Napulju. 1997. godi­ne pre­se­lio se u Chicago, gdje je magis­tri­rao umjet­nič­ku teori­ju i prak­su na Sveučilištu Northwestern (Chicago) i imao prve ame­rič­ke izlož­be. Danas živi u New Yorku, te pre­da­je kao asis­tent na sve­uči­li­štu Visual Arts Department and Honors College of SUNY, Old Westbury. Svojim je rado­vi­ma sudje­lo­vao na broj­nim samos­tal­nim (Albanija, Italija, Grčka, Njemačka, Švicarska, Engleska, SAD,…)  i među­na­rod­nim grup­nim izlož­ba­ma (Venecijansko likov­no bije­na­le, Venecijansko bije­na­le arhi­tek­tu­re, Bijenale u Tirani, Thessaloniki Biennale..). Posebno valja nagla­si­ti nje­gov pret­hod­ni rad sa sli­je­pim i dru­gim ranji­vim oso­ba­ma za Manifestu 8 (2010.) pod nazi­vom “CONDIMENTOS/ZAČINI“, kojeg je napra­vio uz pomoć Cristine Martínez Rodán, koja se rodi­la sli­je­pa. Rad je bio pos­tav­ljen u pot­pu­no mrač­nom pros­to­ru te je i publi­ka je ovu miris­nu ins­ta­la­ci­ju doži­vje­la u mra­ku. Pored mno­gih pro­fe­si­onal­nih priz­na­nja i nagra­da, Helidon je dobit­nik Zlatne meda­lje čas­ti Predsjednika Republike Albanije za zas­lu­ge svo­joj zem­lji u doba komu­niz­ma, kada je kao disi­dent sudje­lo­vao u stu­dent­skim pro­s­vje­di­ma, a zatim i štraj­kao gla­đu što je bio jedan od poti­ca­ja za narod­nu pobu­nu pro­tiv komu­nis­tič­kog reži­ma, koji je pro­pao 1991. godi­ne kada je u Albaniji uve­de­na demokracija.

Projekt „Moje pismo gra­do­na­čel­ni­ku“ sufi­nan­ci­ra Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja RH.

Priredio B. V.