Silvana Konjevoda izlaže u MMC galeriji grada Umaga

21.07.2021.

Samostalna izlož­ba “Onkraj ugla­đe­nog svi­je­ta” riječ­ke sli­ka­ri­ce Silvane Konjevoda pred­stav­lje­na je u petak, 16. srp­nja U MMC gale­ri­ji gra­da Umaga. Izložbu su, u pri­sus­tvu umjet­ni­ce, otvo­ri­li Sanja Benčić iz Ustanove Festum i kus­tos Eugen Borkovsky.

Izloženo je dva­na­est rado­va, dimen­zi­ja od 30 sa 40 do 120 sa 80 cm. Dominiraju pas­tel­ne boje, pre­te­ži­to siva i sme­đa, a teh­ni­ka kojom umjet­ni­ca stva­ra je kom­bi­ni­ra­na. Uočavamo neo­bič­ne tek­s­tu­re, jer auto­ri­ca koris­ti recik­li­ra­ne mate­ri­ja­le, od kojih kako priz­na­je čak i svo­ja pret­hod­na dje­la, stva­ra­ju­ći nova bez pre­poz­nat­lji­vih moti­va. Osjeća se soci­jal­na dimen­zi­ja u izbo­ru mate­ri­ja­la ovih rado­va, a u ovom se pos­ta­vu naga­đa o svi­je­tu pos­li­je kra­ja života.

Kustos Eugen Borkovsky kazao je da su svi Silvanini rado­vi ploš­ni, ili ima­ju bla­gi reljef, pošto­van je kon­cept sli­ke, ali koja izmi­če čvr­stom stil­skom odre­đe­nju. “Većina rado­va je na plat­nu a neki na dru­goj vrsti pod­lo­ga. Tu je kola­ži­ra­nje, mrlja­nje, gre­ba­nje, pote­zi bojom ili nekim dru­gim sred­stvom. Opet, poneg­dje, upra­vo iza­bra­ni sloj kori­šte­nih doku­me­na­ta, gužva­nog papi­ra ili rebras­tog kar­to­na, rady made inter­ven­ci­ja, ini­ci­ra dalj­nje istra­ži­va­nje. Preklapajući kolaž, crtež i sli­kar­ski pos­tu­pak, una­toč umje­re­nos­ti ges­te i kon­tro­li­ra­nos­ti pos­tup­ka, oči­to je da umjet­ni­ci ne nedos­ta­je kom­bi­na­to­ri­ke ni ener­gi­je. Silvana Konjevoda za pod­lo­gu ili grad­nju sli­ke koris­ti netip­č­ni mate­ri­jal. Tu su dije­lo­vi knji­ga, izres­ci tek­s­ti­la, gužva­ni raz­no­li­ki papir, valo­vi­ta lje­pen­ka, mre­ža… Iako plo­he mogu aso­ci­ra­ti pros­tor, umjet­ni­ca ne obra­đu­je pej­zaž ili inte­ri­jer. Znakovi koje nala­zi­mo na rado­vi­ma, a ima ih raz­no­rod­nih, uvi­jek nose pre­mi­su obli­ka, bez obzi­ra što su pred­stav­lje­ni zamu­će­no ili kao nečit­ki slov­ni zapi­si. Mistifikacija ili atrak­ci­ja su zaobi­đe­ni. Silvanini pros­to­ri su nagla­še­no osob­ni, odre­đe­ni aso­ci­ja­ci­ja­ma koje umjet­ni­ca uzi­ma iz svo­je oko­li­ne. Gestualnost, koju auto­ri­ca nala­zi na iza­bra­nim pa uklop­lje­nim seg­men­ti­ma, ili ju sama ini­ci­ra, uvi­jek je umi­re­na, uskla­đe­na, svr­sta­na u njen ras­pon doživ­lja­ja. Stvari, ostat­ke, tra­go­ve ocva­log, sta­rog, odba­če­nog, umjet­ni­ca „pre­for­ma­ti­ra“ u zna­ko­ve nekog novog, manje ula­šte­nog Svijeta. Ovdje svje­do­či­mo pro­pi­ti­va­nju kul­ta isfor­si­ra­nog dizaj­na, este­ti­ke, lje­po­te tije­la i stva­ri. Silvana Konjevoda kao da slu­ti svi­jet u kojem će este­ti­ka, lje­po­ta biti dru­ga­či­je kon­ci­pi­ra­na. Njene sli­ke, kola­ži, ready made-ovi, ne pri­pa­da­ju kon­cep­tu ukra­sa, deko­ra­ci­je, opo­na­ša­nja nekog moti­va. Ona nam poku­ša­va skre­nu­ti paž­nju na osob­ni doživ­ljaj, nudi nam ponu­du za pro­pi­ti­va­nje osob­nog, ide­ju kon­cen­tra­ci­je, iskre­nog pogled u sebe, u svo­ju nutri­nu. Radove ove izlož­be može­mo doži­vje­ti kao ide­ogram­ske otvo­re u bje­li­ni gale­rij­skih zido­va”, zaklju­ču­je Borkovsky.

“Radovi su nas­ta­li u zad­nje dvi­je godi­ne, istra­žu­jem mate­ri­ja­le, a u ovoj kolek­ci­ji sam koris­ti­la one, uglav­nom recik­li­ra­ne, neti­pič­ne, netra­di­ci­onal­ne, kao što su tek­s­til, plas­ti­ka, kar­ton, koža, koji­ma sam, raz­nim tek­s­tu­ra­ma, pri­ka­za­la svo­je unu­traš­nje pej­za­že, pri­gu­še­ne este­ti­ke, pod­lož­ne raz­li­či­tim impre­si­ja­ma”, kaza­la je umjetnica.

Silvana Konjevoda rođe­na je u Rijeci gdje je diplo­mi­ra­la je na Pedagoškom fakul­te­tu, na odsje­ku likov­ne kul­tu­re uz izbor­ni kole­gij – gra­fi­ka s pismom i pri­mi­je­nje­na gra­fi­ka u kla­si pro­fe­so­ra Josipa Butkovića. Bavi se sli­kar­stvom i peda­go­škim radom. Izlagala je na broj­nim skup­nim izlož­ba­ma i ima­la neko­li­ko samos­tal­nih izlož­bi. Dobitnica je broj­nih priz­na­nja i nagra­da za svoj autor­ski i peda­go­ški rad. Članica je HDLU Rijeka i HDLU Istre. Živi i radi u Rijeci.

Izložba se može raz­gle­da­ti do 5. kolo­vo­za, a finan­ci­ra­na je sred­stvi­ma Ustanove Festum, Grada Umaga i Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske.

Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR