Lara Ritoša Roberts u Muzeju suvremene umjetnosti Istre

11.08.2021.

U petak, 13. kolo­vo­za, u 20.30 sati u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre / Museo d’ar­te con­tem­po­ra­nea dell’Istria otvo­rit će se samos­tal­na izlož­ba vizu­al­ne umjet­ni­ce Lare Ritoša Roberts nazi­va Tragovima fan­tom­skih kora­ka: 2. dio / Interpretacije kroz koji umjet­ni­ca istra­žu­je, pro­pi­tu­je, tema­ti­zi­ra i pred­stav­lja ispre­ple­te­ne odno­se povi­jes­ti i kul­tu­re tije­la, ali i osob­ne i kolek­tiv­ne memo­ri­je uspos­tav­lja­ju­ći kako sama kaže dija­log sa ruše­vi­na­ma komu­nis­tič­kog nas­lje­đa Europe koja je pos­ta­la srž nje­ne inter­dis­ci­pli­nar­ne umjet­nič­ke prak­se duge goto­vo dva desetljeća.

Riječ je o prvom samos­tal­nom pred­stav­lja­nju umjet­ni­ce u pros­to­ri­ma Muzeja, a pro­jekt koji je nas­tao za ovu pri­go­du kon­ci­pi­ran je etap­no – kroz dva blo­ka / dva for­ma­ta od kojih je prvi reali­zi­ran od 15. pro­sin­ca 2020. do 17. siječ­nja 2021. godi­ne, a bio je pod­lo­ga i ovo­go­diš­njem izda­nju Noći muze­ja u fizič­kom i vir­tu­al­nom pros­to­ru. Drugi dio, kako i sam naziv izlož­be otkri­va, s poče­ta­ka fokus pomi­če ka inter­pre­ta­ci­ja­ma umjet­ni­či­nog vlas­ti­tog, ali i kolek­tiv­nog nasljeđa.

“Dok su prvu ver­zi­ju pro­jek­ta čini­li digi­ta­li­zi­ra­ni i izno­va inter­pre­ti­ra­ni frag­men­ti iz auto­ri­či­ne osob­ne arhi­ve (foto­gra­fi­je, novin­ski član­ci), uvid u nje­ne rani­je rado­ve, ali i kolaž audio – vizu­al­ne arhiv­ske gra­đe iz Hrvatskog držav­nog arhi­va u Zagrebu (Zbirka krat­ko­me­traž­nih fil­mo­va / HR-HDA-1387), Povijesnog i pomor­skog muze­ja Istre (Zbirka grad­skog živo­ta / lokal­ne šta­fe­te mla­dos­ti) te Pulske film­ske tvor­ni­ce, uz audio – vizu­al­ne rado­ve zna­čaj­nu ulo­gu u cje­lo­kup­nom pro­jek­tu zauze­le su i zvuč­ne ins­ta­la­ci­je – rekons­truk­ci­ja „Pjesme prvom peto­go­diš­njem pla­nu“ (kom­po­zi­tor Mihovil Logar, 1948. / rekons­tru­ira­la i izve­la Tatjana Merkl, 2020.) te „Prekrasni div­ni dani…“ rad iz 2007. (tekst i glas: Lara Ritoša Roberts, zvuk ure­dio: Iztok Mravlje…). S ciljem da u uvod­noj fazi pro­jek­ta Tragovima fan­tom­skih kora­ka umjet­ni­ca uve­de publi­ku „u pri­ču jed­no­ga od naših povi­jes­nih tije­la i pos­ta­vi  pita­nje para­fra­zi­ra­nom reče­ni­com L. P. Hartleyja: Je li proš­lost zais­ta stra­na zem­lja u kojoj se stva­ri rade druk­či­je?”, u nje­go­vu nas­tav­ku pre­ba­cu­je teži­šte na inter­pre­ta­ci­je koje se daju išči­ta­ti u novo­nas­ta­lim rado­vi­ma; video ins­ta­la­ci­ja­ma snim­lje­nim na pul­skim loka­ci­ja­ma – Amfiteatar, bro­do­gra­di­li­šte Uljanik, pod­zem­ni tune­li Zerostrasse, pot­krov­lje Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre / Museo d’ar­te con­tem­po­ra­nea dell’ Istria… a koje tako­đer valja sagle­da­ti u kate­go­ri­ji eks­pe­ri­men­tal­nog digi­tal­nog videa, odnos­no doku­men­tar­no – ples­nog hibri­da poput pret­hod­nih. Naime, „Koraci“ i „Obruč“ pro­du­ci­ra­ni za potre­be pro­jek­ta i snim­lje­ni u lon­don­skom Tate Modernu 2020. godi­ne, doni­je­li su rekons­truk­ci­ju izvor­nih slet­skih kore­ogra­fi­ja iz 1947. godi­ne, dok ovog puta umjet­ni­ca odla­zi korak dalje… Koreografski kola­ži uz slet­ske / fiskul­tur­ne kora­ke, obu­hva­ća­ju poze svoj­stve­ne spo­me­nič­koj skul­p­tu­ri, ali i poze pro­tes­ta te ele­men­te iz popu­lar­ne pro­tes­t­ne kul­tu­re dok mre­žu remi­nis­cen­ci­ja slo­je­vi­tih zna­če­nja dalje gra­di kon­tek­s­tu­ali­zi­ra­ju­ći i svo­je rani­je rado­ve nas­ta­le u kipar­skom medi­ju kao i daju­ći počast obi­telj­skom nas­lje­đu što će posje­ti­te­lji lako moći išči­ta­ti u izlož­be­nom postavu.
Iako se sva­ki od rado­va zas­tup­lje­nih u pro­jek­tu mogao i moći će se sagle­da­ti zaseb­no, zajed­no čine zanim­lji­vu, slo­je­vi­tu i pove­za­nu pri­ču koja je isto­vre­me­no i osob­na i kolek­tiv­na, a u kojoj su posje­ti­te­lji i dalje pozva­ni da aktiv­no sudje­lu­ju jer upra­vo nji­ho­vim sudje­lo­va­njem ona pos­ta­je cje­lo­vi­ta i zado­bi­va svoj puni smi­sao… Priča je to koja ne pres­ta­je već se na sebi svoj­stven način nas­tav­lja u novom kon­tek­s­tu, mani­fes­ti­ra­ju­ći se novim pojav­nos­ti­ma koje su rezul­tat  istra­ži­va­nja, pro­pi­ti­va­nja i tran­sfor­ma­ci­je frag­me­na­ta povi­jes­ti, memo­ri­je… arhiv­skih toč­nos­ti, ali i subjek­tiv­nih datos­ti.”, sto­ji u tek­s­tu Ketrin Milićević Mijošek.

Lara Ritoša Roberts o pro­jek­tu je rek­la: “Uspostavljanje dija­lo­ga sa ruše­vi­na­ma komu­nis­tič­kog nas­li­je­đa Europe srž je moje inter­dis­ci­pli­nar­ne umjet­nič­ke prak­se već goto­vo dva­de­set godi­na. U pro­sin­cu 2020., u uvod­nom dije­lu izlož­be Tragovima Fantomskih Koraka, teži­la sam uves­ti publi­ku u pri­ču jed­no­ga od naših povi­jes­nih tije­la kroz inte­rak­ci­ju sa gra­đom Povijesnog i pomor­skog muze­ja Istre, Pulske film­ske tvor­ni­ce, Hrvatskog držav­nog arhi­va te osob­nim foto­gra­fi­ja­ma i sje­ća­nji­ma. U ovom dru­gom dije­lu izlož­be pred­stav­ljam vam neke od mno­go­broj­nih mogu­ćih inter­pre­ta­ci­ja kolek­tiv­no-osob­ne arhi­ve ritu­ala reži­ma našeg dje­tinj­stva. Koristeći prin­cip kola­ža i asem­bla­ža te figu­ra­ci­je i eks­pe­ri­men­ta kako u izra­di skul­p­tu­ra tako i u stva­ra­nju video per­for­man­sa istra­žu­jem ide­ju recik­li­ra­nja i rein­te­pre­ti­ra­nja kroz mul­ti­me­di­jal­ni vizu­al­ni jezik. Sa željom da pros­tor­no obli­ku­jem subjek­tiv­ne osje­ća­je frag­men­tar­nos­ti, apa­triz­ma i limi­nal­nos­ti doti­čem se tako uni­ver­zal­ni­je teme spe­ci­fič­ne za mno­ge lju­de moje gene­ra­ci­je – nas dje­ce i mla­dih “tran­zi­ci­je” saz­re­lih na ruše­vi­na­ma biv­še ideologije.”

Priredila P. A.