Nova privatna galerija otvorena u Bujama

17.09.2021.

Polenta nera

• Galerija je privatnog karaktera i ne ovisi o javnom budžetu, nego o lokalnoj zajednici • Samo je otvorenje zbog situacije u svijetu bilo odgođeno na 18 mjeseci • Cafè bar Fantasy je od svojih začetaka bio orijentiran umjetnosti kao literarni cafè, a sada je nadodana i likovna dimenzija •

• Nova gale­ri­ja nazva­na Polenta nera otvo­re­na je u sri­je­du, 15. ruj­na u Bujama, a isto­vre­me­no je ina­ugu­ri­ra­na i izlož­ba. Autori ovog pro­jek­ta su pjes­nik Valter Turčinović i foto­graf Slađanko Dragojević.

Galerija je dobi­la ime pre­ma gas­tro­nom­skoj tra­di­ci­ji ovo­ga kra­ja, a izlož­ba je nazva­na “…e i mon­ti de polen­ta” pre­ma poz­na­toj pje­smi „La mula de Parenzo“, koju se čes­to izvo­di na pros­la­va­ma. Događaj je upri­li­čen u sklo­pu pros­la­ve dana gra­da te Istromletačkog fes­ti­va­la koji je u tije­ku, ali je zapra­vo dio umjet­nič­kog pro­jek­ta dvo­ji­ce autora.

Izložba posvećena bujskim brežuljcima

Kako sami tvor­ci pojaš­nja­va­ju, izlož­ba je posve­će­na buj­skim bre­žulj­ci­ma, kojih ima deset. Postavljeno je jeda­na­est ele­me­na­ta, jedan za sva­ki bri­jeg, plus jedan za tako­zva­nu sti­je­nu s rupom. Elementi se sas­to­je od dvi­je foto­gra­fi­je i jed­ne tiska­ne pje­sme sva­ki, obič­no je jed­na foto­gra­fi­ja u boji, a dru­ga u crno-bije­lom, ali to nije pra­vi­lo. Prikazane su pano­ra­me oko ovog sta­rog mjes­ta na brdu viso­kom 222 metra, zbog toga su sli­ke širo­ke i niske, a tisko­vi pje­sa­ma viso­ki i uski. Na takav način je i po obli­ku papi­ra stvo­ren dojam brda i doli­na, odnos­no zvo­ni­ka i kuća, a ti rado­vi su pore­da­ni na zido­vi­ma gale­ri­je tako da čine dojam kra­jo­bra­za na 360 stup­nje­va. Što upa­da u oči je i mali for­mat sli­ka, koje su pri­la­go­đe­ne pros­to­ru, s namje­rom da se izbli­za gle­da­ju, umjet­nost ne mora biti veli­kog formata.

Iako se može tako čini­ti ovaj pos­tav nije ili još uvi­jek nije zamiš­ljen kao pje­šač­ka sta­za. Grad Buje je okru­žen brje­go­vi­ma, ali je i sam zapra­vo bri­jeg, a sva­ka od tih uzvi­si­na ima svo­ju pri­ču i svo­ju povi­jest, nagla­ša­va Turčinović. Na jed­nom od njih je otkri­ve­na rim­ska vila, po jedan grob i jedan mač, nas­tav­lja suautor, a jed­na od tih pje­sa­ma sumi­ra cije­li duh ove izlož­be, nazva­na je “Bèi e fradèi” odnos­no lije­pi i bratski.

Prigodu je na tip­ka­ma svo­je har­mo­ni­ke glaz­be­no popra­tio Davor Kovačević, a pri­ka­zan je ambi­jen­tal­ni i atmo­sfer­ski audio-video ura­dak nazvan Mirna, po rije­ci koja odva­ja Bujštinu i Morlakiju.

Nastalo od prijateljstva i ljubavi prema svom zavičaju

Projekt koji se sas­to­ji od sli­ka i sti­ho­va je nji­hov dru­gi ura­dak u nizu, ali je plan bio da bude tre­ći. Naime, nakon prvo­ro­đe­ne foto-pjes­nič­ke knji­ge “Buje? Buje!” Njih dvo­ji­ca su se mis­li­li posve­ti­ti moti­vi­ma crk­vi­ca i kape­li­ca, kojih ima u oko­li­ci 23, ali zbog koro­ne se redos­li­jed izmi­je­nio. Ostaje i dalje u pla­nu dva­ju umjet­ni­ka kre­ira­ti izlož­bu sakral­nih obje­ka­ta, ali pred­sto­ji, odu­šev­lje­no nas­tav­lja jedan od auto­ra, sni­mi­ti i opje­va­ti nji­ve i vino­gra­de, te izvo­re vode, zato što su jako zna­čaj­ni za život. Za 15 godi­na će sva­ki izvor čuva­ti po jedan tenk, nagla­ša­va Dragojević.

Otvorenje je pre­pu­šte­no Marianni Jelichich Buich, a svo tro­je se zahva­li­lo i grad­skoj admi­nis­tra­ci­ji, župa­ni­ji, Savjetu za naci­onal­ne manji­ne i jed­nom minis­tar­stvu Republike Italije zato što su podr­ža­li ovaj Festival koji je pro­mo­vi­rao otvo­re­nje gale­ri­je u okvi­ru café bara Fantasy. Valja nagla­si­ti da je gale­ri­ja pri­vat­nog karak­te­ra, te da ne ovi­si o jav­nom budže­tu, nego o lokal­noj zajed­ni­ci. Samo je otvo­re­nje zbog situ­aci­je u svi­je­tu bilo odgo­đe­no na 18 mje­se­ci. Cafè bar Fantasy je od svo­jih zače­ta­ka bio ori­jen­ti­ran umjet­nos­ti kao lite­rar­ni cafè, a sada je nado­da­na i likov­na dimen­zi­ja. Nadamo se da će ova ini­ci­ja­ti­va uro­di­ti plo­dom, odnos­no da će taj ugos­ti­telj­ski objekt pos­ta­ti mjes­to okup­lja­nja i dru­že­nja umjet­ni­ka ovog kraja.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO