U Gradskoj galeriji Pula otvorena izložba Tee Bičić
Samostalna izložba Tee Bičić otvorena 30. rujna, privukla je ljubitelje umjetnosti u Gradsku galeriju Pula.
„Radi se o četiri ciklusa objedinjena u jednu izložbenu cjelinu, riječ je o mini retrospektivi“, rekla nam je autorica uoči otvorenja dodavši kako je prošlo više od 20 godina od njene prve samostalne izložbe koju je još kao srednjoškolka imala u Labinu pa je na ovaj način obilježila dva desetljeća svojih izlaganja.
„Drago mi je da je moja 43 samostalna izložba baš u Puli, u gradskoj galeriji, čast mi je da se to dogodilo upravo u ovom prostoru“, izjavila je.
Kako je rekla, motivi njenih radova su apstraktni, a osim slika na platnu tu su i okrugli objekti koje naziva „tanjuri“.
„Tu se nešto promijenjeno u tehnici i izričaju, uvijek je prepoznatljiva ta ploha, apstraktnost u kombinaciji s crtežom, a za mene je jako bitno da mogu kombinirati slikarsku i crtačku tehniku“, izjavila je.
Grafičke i slikarske karakteristike obilježavale su je i kroz studij te ranije dok je bila učenica srednje primijenjene u Puli te je to spojila u svoj neki izričaj.
Izrazila je zadovoljstvo što izlaže u „svom gradu“, iako živi u Labinu, u Puli je provela niz godina radeći u galeriji, a jedna je i od osnivača galerije Poola.
„Pula je doista moj grad, to je rezultat i publike, ima ovdje mojih dragih ljudi koji su me tijekom godina pratili, ponajviše na izložbama“, pojasnila je.
Tea Bičić rođena je 1979. godine. Nakon završene srednje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli, diplomirala je slikarstvo na Accademia dI belle arti u Veneciji, u klasi prof. Paola Tessaria.
Samostalno izlaže od 1996. godine i do sada je izlagala 42 samostalne izložbe i na više od 100 skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.
Za svoj rad više je puta nagrađivana, sudjelovala je u nekoliko međunarodnih likovnih kolonija, a radovi joj se nalaze u mnogim muzejskim, galerijskim i privatnim zbirkama.
Od 2006. radi u umjetničkim galerijama, u Puli (MMC Luka) pa u Labinu (Gradska galerija) i bavi se organizacijom kulturnih programa. Jedna je od osnivača Galerije POOLA u Puli.
Članica je HDLU‑a (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika), CEA (Concilio Europeo dell‘Arte) i MKS‑a (Udruge Mediteranski kiparski simpozij) u kojoj od 2017. vrši funkciju predsjednice Stručnog savjeta i umjetnička je voditeljica manifestacije Mediteranski kiparski simpozij koja se održava u Parku skulptura Dubrova pokraj Labina.
Prvenstveno se bavi slikarstvom i dekoracijom. Živi u Labinu gdje se nalazi i njezin atelje.
Eros Čakić uoči otvorenja naglasio je kako se radi o jednoj od top autorici Istre ali i Hrvatske. „Naslovna rečenica s web stranice Tee Bičić spoznajno ponajbolje pojašnjava njezinu esenciju umjetnosti, kojom nas ova izuzetna likovna umjetnica već dva desetljeća, u više raznovrsnih ciklusa, daruje svojim djelima ostavljajući poseban, prepoznatljiv trag i specifičnu notu istarskoj likovnoj sceni“, stoji u uvodniku Erosa Čakića koji je uoči otvorenja izložbe istaknuo kako je Tea Bičić jedna od top autorica Istre i Hrvatske.
Damir Stojnić je tom prigodom pročitao svoj tekst za katalog izložbe u kojem, između ostalog, stoji: „Zanima me ono čime su se Teine slike, barem meni, pokazale bremenitima i što prilično eklatantno objavljuje promatraču svoju prisutnost: ugođaj perioda autoričinog života u kojemu ih je stvarala, kao i onih mjesta gdje ih je stvarala. I tu se za prevagu “bore” Istra i Venecija, kao dva ishodišta. U jednome je stasala kao osoba, u drugome kao autor. Slikama iz tog perioda dominira crna i učinilo mi se kao da mogu osjetiti jasnu distinkciju između istarske i venecijanske crne. Potonja kao da je malo hladnija i lako me prenosi u vlažne venecijanske zime, studentske sobe s crtom povučenom preko zidova, koja pokazuje dokle seže “aqua alta” kada se digne, osjećaj nestabilnosti kojega taj grad na vodi sam po sebi pruža, kao da si na nekom ogromnom, starom jedrenjaku, truljenje i raspad, dekadencija prožeta s toliko poetike i vrhunske umjetnosti da ju svejedno upijaš iako ti može izazvati blagu mučninu. Tim dijelom ciklusa dominira element vode.
S druge strane, istarski ništa lakši mrak, siluete napuštenih kuća koje izranjaju iz šipražja u suton, temperamentni i mantrički potezi ugljenom koji mogu simulirati stabla jablana koja kao pilastri drže tamni oblak nad sobom, dok se na drugim slikama mogu čitati i kao bilježenje protoka vremena arhetipskim grafizmom povučene crte, kada nas pritisne klaustrofobičnost egzistencije i svaki nam prostor najednom postane previše skučen. Taj je ciklus slika autorica znakovito nazvala “Karbon” i zanimljivo kako tom jednostavnom, repetitivnom gestom nanošenja ugljenog traga na platno uspijeva implicirati sav simbolički repertoar vezan uz tu rudu i njeno iskapanje. Od osjećaja zatočenosti u utrobi zemlje do topline i energije koju je, kao materijal, u stanju osloboditi. Sa ostalih slika sjaji blijedo sunce sive ili jarko crvene aureole nad povijesnim ruševinama, nazire se lik sove ili ćuka sveden na drškom kista ekspresivno urezani znak, i mogli bismo te apstrakcije okarakterizirati kao pejzažne, intimističke i lirske, sa jasnom sviješću kako ta konstatacija nije niti izbliza dovoljna da im bude pandan u riječima. Tim dijelom dominira element zemlje. Tea si ne prisvaja taj mrak, mrak Venecije i njenih kanala, Istre, zemlje i labinskog ugljena. On joj je imanentan. I sama kaže “Karbon je dio moga crnoga, moje prošlosti, prošlosti moje obitelji, mojih korijena i dio mjesta kojemu se vraćam od rođenja. “.
Izložbu je službeno otvorila pročelnica za kulturu Grada Pule, Lena Radunić uputivši autorici riječi hvale.
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
