27. Sa(n)jam knjige u Istri: predstavljen roman „Stovarište“ Sergeja Trifunovića
„Pisac koji folira da je glumac“
• Roman „Stovarište“ Sergeja Trifunovića pun anegdota: „Kad sam kao dječak upoznao Batu Živojinovića tražio sam da mi da mitraljez“ •
• Sergej Trifunović, mnogima poznat isključivo kao glumac, 21. studenog, na ovogodišnjem Sajmu knjige u Istri predstavio se i kao pisac. Naime, izdao je svoju prvu knjigu „Stovarište“ u izdanju Geopolitike. Toj su premijeri, kako ju je nazvao jer on je ipak glumac, uz autora sudjelovali Goran Vojnović, Vladislav Bajac i Emir Imamović Pirke.
Bajac je izjavio kako se on razlikuje od klasičnih urednika i kako je očaran tekstom Trifunovića u kojem se prikazao drugačijim od onoga kakvog ga ljudi znaju. Vojnović je izjavio da je lakše čitati glumca nego raditi s njim. „On je pisac koji folira da je glumac“, istaknuo je referirajući se na njegovo sjajno pisanje.
Trifunović, iako odrastao među knjigama i mnogo čitao, nikad nije planirao napisati knjigu. „Pisanje je samoća a ja imam potrebu za ljudima, pogotovo sada“, istaknuo je. Godinama je na snimanjima zapisivao neke crtice, pisao pjesme i na nagovor prijateljice konačno kupio laptop i samujući, pisao. „Prvo me bilo strah, pa sam kopao po nekim svojim sjećanjima i emocijama a na kraju mi se to pisanje svidjelo“, rekao je i napomenuo da mu je trebalo osam mjeseci da konačno napiše tu zadnju rečenicu i završi roman.
Bajac je rekao da je Trifunović, tek ušavši u svijet pisanja, srušio barijere i pravila te da je riječ o knjizi koja se ne mora objašnjavati jer je puna osjećaja. Trifunović nije ni znao da ima stil pisanja a ispalo je da je fenomenalan. „Moja šizofrenija voli dobar zvuk“, citirao ga je Bajac istaknuvši kako je tu sve rekao o glazbi koja se provlači kroz knjigu.
Vojnović veli kako je najdragocjenije u knjizi to što se, čitajući, poistovjetio s glavnim likom, ujedno i autorom. Naime, susrećući zvijezde u Los Angelesu, on se nije postavio kao da je i sam zvijezda, nego njihov fan. „Tako i on i ja dijelimo isto oduševljenje“, istaknuo je Vojnović te dodao kako Trifunović piše vrlo zahtjevno i neobično te „nekuda vodi čitatelja da bi ga vratio na početak“.
Trifunović u svom romanu piše iz perspektive dječaka, piše o svijetu glume, filma i glazbe. „On je kao čuvar vaših sjećanja“, ističe Vojnović. Trifunović, primjerice, piše posvetu inspicijentima – „nevidljivim ljudima koji u kazalištu sve drže“, no on piše i poeziju. Bajac kaže da je u poeziji najbolji i da nju najviše voli. Stoga je on, smatra, „multitalent“.
Knjiga je puna scenarističkih detalja, a Vojnović posebno ističe crtice sa snimanja filma „Munje“ na osnovu kojih bi se, prema njegovim riječima, mogao snimati film, svojevrsni „making of“. „Trifunović piše o tome što stoji iza pozadine snimanja filma, silna energija, velika želja da se snimi taj film i ljubav prema filmu a sve to bez novaca“, rekao je Vojnović.
Zanimljiva je anegdota da je Trifunović za snimanja jednog filma u Americi dobio saučešće svoga oca jer je umro Marlon Brando. „Otac zna sina“, kratko je pojasnio. Ispričao je i kako je on zadnja osoba koju je Bata Živojinović ubio na filmu, „a svi znamo koliko je on ljudi na filmu ubio“.
„Kad sam bio mali i upoznao Batu, tražio sam da mi da mitraljez“, ispričao je Trifunović. No sve su to samo priče između poezije, kaže autor, kojom bi ova knjiga bila puna da ju je bilo dovoljno. Ovako je, dodaje, morao nadopuniti knjigu pričama.
Tekst Paola ALBRTINI
Fotografije Manuel ANGELINI iz arhiva 27. Sa(n)jam knjige u Istri
