49. SUSRET ZBOROVA NAŠ KANAT JE LIP SLAVIO ISTARSKU BESIDU UŽIVO I ONLINE

30.11.2021.

“Neka nam živi doma­ća besi­da i naš Kanat”, zaklju­či­la je na otvo­re­nju 49. mani­fes­ta­ci­je Naš kanat je lip  Snježana Radetić, rav­na­te­lji­ca Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Poreč, temelj­ne orga­ni­za­ci­je u kul­tu­ri gra­da Poreča i jed­nog od orga­ni­za­to­ra susre­ta pje­vač­kih zbo­ro­va Naš kanat je lip.

Susret pje­vač­kih zbo­ro­va Naš kanat je lip godiš­nje se odr­ža­va u Poreču kao revi­jal­ni susret s ciljem oču­va­nja hrvat­ske tra­di­cij­ske glaz­be­ne bašti­ne, pose­bi­ce istar­skog glaz­be­nog idi­oma, koja je utje­lov­lje­na u umjet­nič­kim sklad­ba­ma. David Belas, vodi­telj glaz­be­no-scen­ske dje­lat­nos­ti Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Poreč isti­če da se važ­nost Kanta oči­tu­je u: ℗odr­ža­va­nju tra­di­ci­je zbor­skog ama­ter­skog  pje­va­nja na istar­skoj ljes­tvi­ci; moti­va­ci­ji koju mani­fes­ta­ci­ja te vrste može pru­ži­ti istar­skim i dru­gim skla­da­te­lji­ma da kom­po­ni­ra­ju na istar­skoj ljes­tvi­ci; natje­ca­telj­skom kon­cep­tu kojim se nagra­đu­je naj­bo­lja izvedba.

Kanat se tra­di­ci­onal­no odr­ža­va sva­ke godi­ne u lip­nju, obič­no u pros­to­ru Istarske sabor­ni­ce. Zbog neiz­vjes­ne epi­de­mi­olo­ške situ­aci­je, ovo­go­diš­nji, 49. Naš kanat je lip, odr­žao se 26. i 27. stu­de­nog u grad­skom kaza­li­štu Poreč, a ono čime se orga­ni­za­tor poseb­no pono­si jest da je cje­lo­kup­ni pro­gram bilo mogu­će pra­ti­ti pre­ko raču­na­la ili mobi­te­la zahva­lju­ju­ći pri­je­no­su uži­vo putem Facebook pro­fi­la Učilišta. Manifestaciju su poz­dra­vi­li rav­na­te­lji­ca Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Poreč, Snježana Radetić, skla­da­te­lji­ca i umjet­nič­ka vodi­te­lji­ca Kanta, Đeni Dekleva-Radaković, pro­čel­nik Upravnog odje­la za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je Vladimir Torbica, dogra­do­na­čel­nik Grada Poreča-Parenza, Ugo Musizza. Skladateljica Đeni Dekleva-Radaković istak­nu­la je iza­zo­ve s koji­ma se zbo­ro­vi, a pos­lje­dič­no i Kanat, suoča­va­ju zbog epi­de­mi­olo­ških mje­ra i pan­de­mi­je COVID-19: „Naši zbo­ro­vi koji su se uspje­li saku­pi­ti, oni su se uz sve ove neda­će uspje­li pos­lo­ži­ti i pri­pre­mi­ti pro­gram koji će nam pred­sta­vi­ti, za nas je to jako važ­no. Važno je zna­ti da je pan­de­mi­ja jako našte­ti­la zbor­skoj glaz­bi, zbor­skom pje­va­nju, zato što je zbor gru­pa lju­di koja radi i pri­pre­ma se u jed­nom zatvo­re­nom pros­to­ru. […] ti zbo­ro­vi u ovo vri­je­me pan­de­mi­je, poku­ša­va­li su, pres­ta­li su radi­ti, poče­li su se rasi­pa­ti, sma­nji­li su se, mno­gi su i nes­ta­li. Zato se ja vese­lim ovom Kantu jer se pri­ja­vi­lo 9 vokal­nih ansam­bla, koji su ipak odlu­či­li i ustra­ja­li da spre­me pro­gram koji je bez pro­ba vrlo teško uskla­di­ti.“ Đeni Dekleva-Radaković zahva­li­la je svim zbo­ra­ši­ma-pje­va­či­ma, nji­ho­vim zbo­ro­vo­đa­ma, za trud i volju da se oku­pe i da upri­li­če 49. Naš kanat je lip. Nastupe je odr­ža­lo 5 zbo­ro­va i 3 vokal­na ansam­bla, sve­ukup­no 120 izvođača.

49. Susret zborova Naš kanat je lip

49. Kanat zapo­čeo je revi­jal­nim pro­gra­mom u petak, 26. stu­de­no­ga 2021. u 19 sati u grad­skom kaza­li­štu Poreč. Program je vodio Damir Miloš, a sve­ča­nost su izved­bom hrvat­ske him­ne otvo­ri­li čla­no­vi Vokalne sku­pi­ne KUD‑a Zvir iz Jelenja pod umjet­nič­kim vod­stvom Davora Juretića. Vokalna sku­pi­na KUD‑a Zvir dugo­go­diš­nji je sudi­onik Kanta. Skupina je osno­va­na 2003. godi­ne i okup­lja 12 entu­zi­jas­ta i zaljub­lje­ni­ka u glaz­bu. U svom dje­lo­va­nju nagla­sak stav­lja­ju na izved­be opu­sa skla­da­te­lja pri­mor­skog glaz­be­nog izri­ča­ja te na oču­va­nje tra­di­cij­skih napje­va grob­nič­ko­ga kra­ja u koje­mu i dje­lu­ju. Vokalna sku­pi­na KUD‑a Zvir izve­la je uglazb­lje­ne sklad­be većin­ski puč­kih tek­s­to­va auto­ra I. M. Ronjgova, M. Brajše Rašana, S. Zlatića, J. Kaplana, N. Milottija. Uslijedio je nas­tup Vokalne sku­pi­ne Le Parentine iz Poreča, umjet­nič­ki vodi­telj Daniel Cunjac, koja je zado­bi­la poseb­nu nak­lo­nost publi­ke. Le Parentine poz­na­ta je vokal­na sku­pi­na na pros­to­ru Istre i šire. Skupina pos­to­ji od 2002. godi­ne, prvot­nog ime­na Riveta, a od svog počet­ka dje­lu­je u okvi­ru Zajednice Talijana – Poreč. Dugi niz godi­na vodi­te­lji­ca ansam­bla bila je Gorjana Gašparini, zatim Lora Pavletić, Marko Ritoša, a od 2019. godi­ne umjet­nič­ki vodi­telj je Daniel Cunjac. Živahan i lepr­ša­vi nas­tup izni­je­li su zbo­ra­ši Mješovite vokal­ne sku­pi­ne Nešpula iz Pule, vodi­te­lji­ca Tatjana Merkl. Mješovita vokal­na sku­pi­na Nešpula je osno­va­na pri kul­tur­no-umjet­nič­kom druš­tvu Matko Brajša Rašan 2006. godi­ne, a od 2014. godi­ne dje­lu­je kao samos­tal­na udru­ga. Sama pos­ta­va spe­ci­fič­na je po tome što tenor­sku dioni­cu pje­va­ju žen­ski gla­so­vi. Njeguju istar­sku narod­nu pje­smu, dal­ma­tin­sku klap­sku pje­smu, gos­pel, crnač­ku duhov­nu pje­smu, obra­de ever­gre­ena i popu­lar­nih sklad­bi, poli­fo­ni­ju, rene­san­s­nu glaz­bu i dru­ge glaz­be­ne izri­ča­je pje­va­ju­ći a capel­la. Surađuju s broj­nim reno­mi­ra­nim glaz­be­ni­ci­ma od kojih se mogu istak­nu­ti: Bruno Krajcar, Đelo Jusić, Dogma, Nola, Ozren Glaser. Od osnut­ka do danas umjet­nič­ka vodi­te­lji­ca je Tatjana Merkl, a pred­sjed­ni­ca udru­ge Martina Šverko. Prva večer pro­gra­ma zavr­še­na je u odlič­nom ras­po­lo­že­nju, tra­di­ci­onal­no zajed­nič­kim pje­va­njem istar­ske him­ne Krasna zem­ljo, Istro mila.

Natjecateljski dio pro­gra­ma odr­žao se u subo­tu, 27. stu­de­no­ga 2021. s počet­kom u 19 sati u grad­skom kaza­li­štu Poreč. Nastupilo je pet pje­vač­kih zbo­ro­va, a večer je otvo­rio Mješoviti pje­vač­ki zbor GD Sokol iz Buzeta, diri­gen­ti­ca Ileana Pavletić Perosa. Mješoviti pje­vač­ki zbor GD Sokol osno­van je 1945. godi­ne. Od 1982. godi­ne zbor poči­nje kon­ti­nu­ira­no radi­ti pod vod­stvom Benjamina Makovca iz Pirana. Od 2006. godi­ne umjet­nič­ka vodi­te­lji­ca je Ileana Pavletić Perosa. U svo­jem radu nje­gu­ju istar­sku narod­nu glaz­be­nu ostav­šti­nu, a obra­đu­ju i kla­sič­ne sklad­be, crnač­ku duhov­nu glaz­bu. Krajem 2006. godi­ne izda­ju prvi CD pod nazi­vom 22 godi­ne zajed­no koji rezi­mi­ra rad zbo­ra pod Benjaminom Makovcom. Na Kantu su se pred­sta­vi­li slje­de­ćim izved­ba­ma: Slavko Zlatić, Istarska suita stav­ci 1 i 2; Matko Brajša Rašan, Istarski ples; Bruno Krajcar, Balun. Uslijedio je nas­tup Mješovitog pje­vač­kog zbo­ra Lavanda iz Novigrada, diri­gent Branislav Ostojić. Mješoviti pje­vač­ki zbor Lavanda dje­lu­je goto­vo 12 godi­na i za to vri­je­me pos­ta­la je jedan od važ­ni­jih čim­be­ni­ka novi­grad­ske kul­tur­ne sce­ne. Za svoj rad dobi­li su broj­na doma­ća i stra­na priz­na­nja. Njihov reper­to­ar sas­tav­ljen je od raz­li­či­tih žan­ro­va sakral­ne i svje­tov­ne vokal­ne glaz­be te se pro­te­že od rene­san­s­nih sklad­bi do suvre­me­nih sklad­bi današ­nji­ce. Obrađuju i doma­ću i stra­nu narod­nu glaz­bu te crk­ve­ne sta­ros­la­ven­ske puč­ke sklad­be. Na Kantu su se pred­sta­vi­li izved­ba­ma: I. Matetić Ronjgov, Ne beri Jele; B. Ostojić, Moja Učka (pra­izved­ba); M. Brajša Rašan, Kad se moja dra­ga smi­je. Mješoviti pje­vač­ki zbor Cantus PoPuli iz Pule, diri­gen­ti­ca i osni­va­či­ca Tatjana Merkl osno­van je 2014. godi­ne sa željom poti­ca­nja zbor­skog pje­va­nja kroz nov način glaz­be­nog izri­ča­ja. Može ih se opi­sa­ti kao vese­lo i ras­pje­va­no druš­tvo pri­ja­te­lja i zaljub­lje­ni­ka pje­va­nja. Nastupili su na broj­nim doma­ćim i stra­nim te huma­ni­tar­nim doga­đa­nji­ma, a na natje­ca­nji­ma su osva­ja­li zlat­ne peha­re i meda­lje. Repertoar im je širok – od sakral­ne i svje­tov­ne, pre­ko narod­ne, gos­pel-glaz­be, sve do film­ske glaz­be i obra­da zabav­ne i pop-glaz­be. Nastupili su izved­ba­ma: M. Brajša Rašan, Zrasla mi lado­nja; istar­ska puč­ka pje­sma, Ne zna Tone ča Tonina ima; Franko Krajcar i Indivija u obra­di Tatjane Merkl, Jobrni me, jobr­ni. Ženski zbor Mendule iz Vrsara, diri­gent Tomo Njegovan, osno­va­ne su 1996. godi­ne i ove godi­ne sla­ve 25 godiš­nji­cu pos­to­ja­nja. Zajedništvo su pro­naš­le u pje­va­nju i dru­že­nju, a svo­jim su se izved­ba­ma čes­to pred­stav­lja­le na Kantu. Repertoar obu­hva­ća kla­sič­ne, suvre­me­ne, i narod­ne sklad­be, a pred­stav­lja­li su ga u raz­nim zem­lja­ma: Italiji, Austriji, Njemačkoj, Crnoj Gori, BiH i drug­dje. Na 49. Kantu izvo­di­le su: Branko Okmaca, Pastirica (I, III, IV); Dušan Prašelj, Pipa; Nello Milotti, Istrijanska vese­la. Zadnja izved­ba pri­pa­la je Mješovitom pje­vač­kom zbo­ru Roženice iz Pazina, diri­gen­ti­ca Ines Kovačić Drndić. Zbor je osno­van 1979. godi­ne a do kra­ja 2002. godi­ne vodio ga je maes­tro Nello Milotti, priz­na­ti istar­ski glaz­be­ni peda­gog, skla­da­telj i diri­gent. Od 2003. godi­ne vodi­telj­sku ulo­gu pre­uzi­ma Ines Kovačić Drndić koja je odne­dav­no i pred­sjed­ni­ca zbo­ra. Zbor okup­lja čla­no­ve iz raz­li­či­tih druš­tve­nih sku­pi­na – stu­den­te, pos­lov­ne lju­de, umi­rov­lje­ni­ke, entu­zi­jas­te i zaljub­lje­ni­ke u pje­va­nje. Njihov reper­to­ar usre­do­to­čen je na dje­la istar­skih skla­da­te­lja a za svoj rad dobi­li su veli­ka priz­na­nja u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. U čast svog osni­va­ča, dese­tu obljet­ni­cu smr­ti Nelle Milottija obi­lje­ži­li su izved­ba­ma nje­go­vih sklad­bi: Ni ga ča je Pazin i Ročki tanac.

49. Naš kanat je lip sve­ča­no je zatvo­ren dodje­lom nagra­da i priz­na­nja zbo­ro­vi­ma i diri­gen­ti­ma. Prosudbeni odbor u sas­ta­vu – Neven Radaković, diri­gent, aka­dem­ski glaz­be­nik; Denis Modrušan, diri­gent, aka­dem­ski glaz­be­nik; Đeni Dekleva-Radaković, skla­da­te­lji­ca, aka­dem­ska glaz­be­ni­ca – oda­brao je naj­bo­lje izved­be 49. Kanta. Drugu i tre­ću nagra­du spon­zo­ri­rao je pro­gram­ski odbor Kanta, a prvu nagra­du Hrvatsko druš­tvo skla­da­te­lja iz Zagreba. Treću nagra­du osvo­jio je Mješoviti pje­vač­ki zbor GD Sokol iz Buzeta za izved­bu sklad­be Balun, auto­ra Brune Krajcara. Druga nagra­da dodi­je­lje­na je Mješovitom pje­vač­kom zbo­ru Cantus PoPuli iz Pule za izved­bu sklad­be Jobrni je, jobr­ni, auto­ra Franka Krajcara i Indivije, u obra­di Tatjane Merkl, a prvu nagra­du osvo­jio je Mješoviti pje­vač­ki zbor Roženice iz Pazina.

Događaj je bio orga­ni­zi­ran na viso­koj razi­ni, u skla­du sa svim tre­nut­no važe­ćim epi­de­mi­olo­škim mje­ra­ma. Za sve koji nisu mogli sudje­lo­va­ti i posje­ti­ti 49. Kanat dos­tup­na je vide­os­nim­ka obi­ju veče­ri na služ­be­nom Facebook pro­fi­lu Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Poreč.

Naš kanat je lip – prisjetimo se kako je sve počelo

Prvi Susret pje­vač­kih zbo­ro­va Naš kanat je lip odr­žao se 6. lip­nja 1973. u Istarskoj sabor­ni­ci u Poreču, u orga­ni­za­ci­ji Fonda za kul­tu­ru Poreč, a zapo­čeo je kao ide­ja da se orga­ni­zi­ra susret škol­skih pje­vač­kih zbo­ro­va koji bi izvo­di­li glaz­bu nas­ta­lu na istar­sko-pri­mor­skom glaz­be­nom idi­omu koji je pre­ras­tao u  zna­čaj­nu kul­tur­nu mani­fes­ta­ci­ju zbor­sko­ga ama­te­riz­ma. Danas okup­lja oko sebe muške, žen­ske i mje­šo­vi­te pje­vač­ke zbo­ro­ve iz zem­lje i ino­zem­s­tva koji izvo­de dje­la s rit­mič­kim i melo­dij­skim ele­men­ti­ma istar­skog fol­k­lo­ra; odn. dje­la koja u sebi nose poru­ku Ivana Matetića Ronjgova: „Naš fol­k­lor tre­ba čuva­ti dotle, dok svi nje­go­vi melo­dij­ski i rit­mij­ski ele­men­ti ne uđu u umjet­nič­ku našu muzi­ku, i onda tek neće pro­pas­ti, bit će saču­van zavaz­da.“ Jedina je zada­na pro­po­zi­ci­ja za izvo­đa­če na Kantu da su pri­jav­lje­ne sklad­be pisa­ne koris­te­ći istar­sko-pri­mor­ske glaz­be­ne elemente.

Ante Cukrov, jedan od osni­va­ča našeg Kanta i prvi diri­gent poreč­kog Mješovitog pje­vač­kog zbo­ra Joakim Rakovac, ispri­čao je neko­li­ko deta­lja o samom počet­ku Kanta.

Cukrov: „Ideja Kanta poja­vi­la se nakon MIK‑a (Melodije Istre i Kvarnera). Tamo su se doma­ći ama­te­ri pred­stav­lja­li tije­kom pauze, dok su se pre­bro­ja­va­li gla­so­vi. Moje raz­miš­lja­nje je išlo u ovom smje­ru: Ako može biti suvre­me­na, zabav­na glaz­ba na idi­omu istar­ske glaz­be, zašto se ne bi mogli pred­stav­lja­ti osnov­no­škol­ski i sred­njo­škol­ski zbo­ro­vi?“ Nakon počet­nih biro­krat­skih muka, pri­jed­log je pri­hva­ćen, a naziv mani­fes­ta­ci­je dao je Slavko Zlatić, na teme­lju pje­sme Ljube Brgića Naš kanat je lip.

Dekleva-Radaković: „Kanat je zapo­čeo skrom­no, a kroz deset­lje­ća pre­ras­tao je u regi­onal­nu ama­ter­sku mani­fes­ta­ci­ju koja ima višes­tru­ku ulo­gu: čuva­nje istar­ske glaz­be­ne bašti­ne od zabo­ra­va; stva­ra­nje nove glaz­be na ele­men­ti­ma istar­ske ljes­tvi­ce i čakav­skog idi­oma za zbor­ske ansam­ble od dje­čjih do zbo­ro­va za odras­le; tiska­nje sklad­bi kao traj­ne par­ti­tu­re za buduć­nost iz kojih će zbo­ro­vi moći uči­ti i pri­pre­ma­ti skladbe.“

49. Naš kanat je lip odr­žao se uz pokro­vi­telj­stvo Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske, Ureda za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je i Grada Poreča-Parenza.

Pripreme za jubi­lar­ni 50. Naš kanat je lip već su u tije­ku, a orga­ni­za­to­ri poru­ču­ju da se sve infor­ma­ci­je mogu pra­ti­ti na inter­net­skoj stra­ni­ci Učilišta i služ­be­nim pro­fi­li­ma na druš­tve­nim mrežama.

*** u tek­s­tu su pre­ne­se­ni ulom­ci izvor­nog autor­skog rada: I. P. Gortan Carlin (2020). 48. Naš kanat je lip. Sveučilište J. Dobrile u Puli