Slavica Isovska i Saša Jantolek izlažu u grožnjaskoj galeriji Fonticus
Dvije samostalne izložbe otvorene su u subotu 20. studenog u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu i to fotografska izložba Slavice Isovske nazvana “Ozvučeni prostori” i slikarska Saše Jantoleka imena “Kriptorevolucija”. Kustos obje izložbe bio je Eugen Borkovsky koji je prilikom otvorenja istakao da uskoro započinje projekt izlaganja radova iz fundusa galerije koji broji oko 800 radova. Zatim je podsjetio da je Grožnjan ostao bez jednog vrijednog člana svoje zajednice, odnosno da nas je napustio Ratko (Gverino) Gorjan, te da bi na taj dan bila obljetnica rođenja pokojne Diane Tođeras, grožnjanske umjetnice.

Isovska predstavlja čak 88 crno bijelih fotografija, od kojih je 37 vidljivo na zidovima, a ostale se vrte na laptopu u ulaznoj prostoriji. Motivi su glazbenici vezani za ovo područje, prikazani su u cjelini, a paralelno se može vidjeti i okruženje, koje, naslućuje gledatelj, ima neki značaj za njih, ili za estetiku djela, ili za autoricu. Također, uhvaćen je i izražaj u nekom trenutku izvedbe. U pozadini će netko prepoznati Dajlu, pijanu prugu, itd. Samu glazbu nije moguće vidjeti, ali ovi radovi portretiraju muškarce i žene koji su joj posvetili dobar dio života. Projekt traje tri godine otkriva autorica, i obavezno mora postati knjiga fotografija.
Kustos o izložbi kaže: „Slavica Isovska predstavlja najnoviju seriju fotografskih radova. Iako je nekoliko godina radila na ovom projektu, odlučuje se na prezentaciju u ovom trenutku. Projekt možemo doživjeti i kao work in progress jer, shodno temi, niz se može nastaviti. Tema su muzičari, glazbenici u akciji. Fotografkinja predstavlja izvođače melodija u širokom rasponu. Od interpreta na klasičnim instrumentima, do rokera zastupljenih uz bubnjeve ili s električnom gitarom u rukama. Ona glazbenike, u dogovoru s njima, vabi u eksterijere i, u neuobičajenom prostoru koji nije pozornica, koncertna dvorana, teatar ili neki klub, postavlja u raznolike pozicije. Uz glazbenike, ovdje vidimo i okruženja. Osim prirodnih, često atraktivnih lokacija, u kadrovima zapažamo i zapuštene ambijente post civilizacijskog doba. To su napuštene tvorničke hale, zarasle terase i napuštene, nekorištene tračnice željezničke pruge. Ove fotografije kao da su nastale u atmosferi snimanja video-spotova. Autorica nagovara aktere na improviziranje javnog nastupa. Svi oni barataju glazbenim instrumentima ili glasom. Tako nekog od njih posjeda na zemlju, neke odvodi u neobuzdanu prirodu. Ponekad su okruženje urbanizirane zapuštene lokacije, a pokatkad su to, za određenog glazbenika, emocionalno značajni prostori. Na licima i u izrazima usredotočenosti raspoznajemo sklonost kreatora zvuka svom pozivu. Očito je da motivi, svi glavni likovi ovog projekta, nisu na oficijalnom stageu. No, vještina komunikacije i kadriranje autorice prenose nam uvjerljive portrete. Raznorodni iskazi zvuka, njihovi izvodioci, zabilježeni su pažljivim kadriranjem, oduzimanjem kolora koji bi mogao zavesti promatrača, do zgušnjavanja zabilježenih aktivnosti unutar uvjerljivih kadrova koji prevazilaze dokument. Pred nama je atraktivan projekt koji ostavlja tragove, svjedočanstva vremena. Slavica Isovska ostvaruje fotografsku, artističku gestu poštovanja kreativnosti drugog medija.”

Slavica Isovska rođena je 1980. godine u Kopru. Nakon srednje škole upisuje Višu strukovnu školu u Sežani (SLO), smjer fotografija, gdje je diplomirala reportažnu fotografiju. Njeni su radovi predstavljeni na više od 60 skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu te na 18 samostalnih izložbi i više puta su nagrađivani. Zanima ju dokumentarna i reportažna, te konceptualna fotografija. Uz analognu i digitalnu fotografiju bavi se i alternativnim postupcima u fotografiji, (fotogram, cijanotipija i dr.). Bavi se edukacijom kroz tečajeve fotografije, fotografske radionice, foto izlete i sl. Živi i radi u Istri.
Saša Jantolek, samouki slikar iz Kastva izlaže 17 slika različitih formata izvedenih u najrazličitijim tehnikama, osim ulja. Podloga je uvijek šperploča, a često se sastoje od dva dijela koja ne mogu samostalno opstati. Izvor nadahnuća su kukci, ali su prikazani kao nadrealna iskonska bića. Ova ekspozicija nije skroz apstraktna, ali je, ako se tako smije reći, dosanjana umjetnošću. Autor, koji je jako zadovoljan nastalim, napominje da je, nakon što je sakupio starije radove, u posljednjih godinu dana uspio sve to naslikati, te da je projekt i dalje u tijeku, a tema je preobražaj, ljudi i kukaca.

Borkovsky pojašnjava: “Saša Jantolek predstavlja sasvim svježu kolekciju promišljanja izvedenu raznolikim likovnim načinima. Niz možemo ugrubo podijeliti na radove koji nude neke prepoznatljive oblike ili detalje. Drugi, manji dio kolekcije je apstraktniji. Raznorodan, ali najčešće umiren kolor karakterizira radove. Građeni su kombinacijom linija i ploha. Ponekad je na njima kolor jednakomjeran, a ponegdje rasteriran, određen flekama, decentno razvijanim nakupinama/slojevima tonskih gradacija. Uz slikarske postupke, autoru je važan potez, iskaz linijom. Unutar radova prisutni su crteži u slojevima koji ne moraju poštovati obojeni ili rasterirani dio plohe. Neke nakupine poteza kao da su dječje. Tragovi brušenja, grebanja, zaflekavanja, grubih intervencija uklopljeni su u područja slika. Veliki dio kreativno-radnih intervencija izveden je slikarski netipičnim postupcima, a čini se da je ponegdje korišteno, uvršteno u slojeve rada i zatečeno, nađeno stane podloge. Slikar svoje osjećaje ekspresivno prenosi potezima, mrljama, oblicima. Slike predstavljaju isprepletenost, nerežiranost prostoručnog poteza koji vjerno odražavaju putanje umjetnikova djelovanja u realnom prostoru. On čuva dozu figurativnosti koja u rezultatu pojačava ekspresivnost. Tragovi promišljanja tek se ponekad pojavljuju, možda u posljednjoj fazi, pri dovršenju pojedinih radova. No, umjetnik zna prekinuti proces kada je sklop elemenata zadovoljavajući. On ne uslaguje „višak informacija“. Možemo ovdje ponoviti kako Jantolek kroz skoro cijeli svoj opus održava ravnotežu između sadržaja i spontanosti izvedbe. Socijalna i memorijska promišljanja ovdje su podignuta na razinu znaka. No, umjetnik se uvijek znalački zaustavlja u trenutku kad svi elementi na zadovoljavajući način iskazuju dovršeni sklop, završeni rad.

Saša Jantolek je 1968. godine u Rijeci. Mjegovo umjetničko djelovanje obuhvaća strip, crtež, slike, instalacije, objekte, ironične konceptualne ili „stvarne“ pusteve (pokladne lutke), poetske ilustracije, lutke, pri čemu je konstanta njegovog umjetničkog izražavanja integracija slikarskog i kiparskog, humorističnog, maštovitog i lucidnog, poetskog i grotesknog. Posuđujući fragmente različitih umjetničkih stilova, tehnika i postupaka – na tragu dječjeg izraza, mediteranske senzibilnosti, neo-ekspresionizma, ludizma, autsider arta, art bruta – kroz svoj je rad ostvario karakterističan stil i estetiku. Jantolekova imaginacija odnosi se na ilustraciju životnih sekvenci, intimnih životnih fragmenata njegovih epizodista, često bizarnih uvijek emotivno bliskih i shvatljivih. Njegovi su radovi predstavljeni na mnogim lokacijama. Član je HDLU Rijeka, HDLU Istre, ULUPUH‑a i HZSU‑a.
Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO
Fotografije Marko ŠORGO