Mandale i Camus u Gradskoj galeriji Fonticus

• Dva autora, Krunislav Stojanovski, te Andrea Kustić, od subote 4. prosincaimaju svoje radove izložene u Grožnjanu u Gradskoj galeriji Fonticus na samo dva tjedna od prošlog otvorenja. Kustos Eugen Borkovsky je predstavio postave malobrojnoj publici.

Stojanovskova izložba nazvana „Stranac 2020.“ za inspiraciju je koristila istoimeno književno djelo francuskog književnika Camusa koje ga se jako dojmilo tijekom mladenačke depresije. Ekspozicija koja broj čak 105 djela, koje je autor jako ljubazno i elokventno pojasnio, se sastoji od tri različite i prostorno odvojene serije. Autor priznaje da se u svom radu često tako zna zaigrati. Priča, koja je dobila svoj podstrek za vrijeme autorovog tečaja art terapije, započinje grafikama, lijevo od samog ulaza u galeriju, njih 34 nas vodi kroz roman „Stranac“ u obliku filmske knjige snimanja, odnosno storyboarda, brzim, takozvanim kroki crtežima. Postav započinje i završava nagovještajem smrti, a razvlači se kroz 43 kolaža kompjuterske izrade koje parafraziraju događaje posljednjih godinu dana u svijetu i u nas. U kolažima prepoznajemo glavu protagonista romana koja se pojavljuje i smije akterima današnjice. Dva elementa dijeli treći, kojeg čini 28 citata iz knjige, postavljenih u ravnoj liniji nasred prostorije u isto toliko ramova. U predsoblju se može listati originalna knjiga s koje je skinut glavni postav, te monografija autora s potpisom pokojnog Tonka Marojevića.

Kustos Borkovsky o izložbi kaže: “Glavni, inicijalni dio projekta „Stranac 2020.“ (iz ciklusa: Zoon politikon) predstavljaju autorske knjige, gdje nalazimo crteže i slovne zapise izvedene na listovima bilježnica/blokova. Već od prvog, tako sklopljenog diptiha, navedeni smo na literarno djelo, roman Stranac, koji je napisao Albert Camus. Krunislav Stojanovski prati pa predstavlja niz događanja, elemente sadržaja knjige. On niže izabrane sekvence krokijima izvedenim gestualnim crtežima koji su svojevrsni ilustrativni materijal. Uz svaki crtež nalazimo zapis, izvatke, citate literarnog djela. Dok opisana ponuda serije radova propituje povijesno vrijeme, drugi niz, na suprotnim zidovima, propituje vrijeme sadašnje koje i mi dijelimo s autorom. Pretežno su korišteni isječci iz tiskanih glasila. Zapažamo logotipe svjetskih i domaćih novina i tekstove/naslove na engleskom, njemačkom, ruskom i hrvatskom jeziku. Pridruženi su izresci portreta političkih i drugih moćnika, a određeni su temama svjetske ekonomske/zdravstvene krize u kojoj upravo živimo. I literarni predložak i svi likovni radovi dodiruju pitanja neprilagođenosti. Ovaj likovni projekt izaziva indignaciju. Umjetnikova interpretacija memorijskih i realnih stanja/situacija ove radove svrstava u svjedočenja vremena. Njegovi radovi zasigurno neće izaći objavljeni u modnom časopisu, ali galerijski prostor to omogućuje. Osvješćivanje je ponuđeno na artistički način. To je učinjeno ponekad jasno narativno, ponekad prikriveno, ali uvijek snažno. Umjetnik znalački, ali i doživljajno interpretira svijet koji ga okružuje.”

Krunislav Stojanovski rođen je 1969. godine u Skopju, Makedonija. Na ALU u Zagrebu diplomirao je slikarstvo u klasi profesora Đure Sedera,1998. godine. Pored ovog studija, završava Public Art na Sommerakademie u Salzburgu, Austrija, u klasi američke profesorice Agnes Denes. Rezidencijalno posjećuje i kreativno djeluje u Münchenu, Berlinu, New Yorku, Rotterdamu, Ljubljani i Beču. Dobitnik je desetak međunarodnih stipendija i nagrada. Od 1995. godine uz umjetničko stvaranje bavi se organizacijom artističkih projekata. Godine 2018. objavljena je monografija o njegovom umjetničkom opusu, s tekstom povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića. Njegov umjetnički rad uključuje slikanje, crtanje, umjetničke instalacije, fotografiju, video, pisanje, edukaciju i art terapiju. Česte teme koje problematizira su one koje sadrže socijalnu, humanističku, ekološku iIi političku tematiku. Član je HDLU-a i HZSU-a u Zagrebu, te HULULK-a i HART-a.Do sada je svoje radove izlagao na 60 samostalnih te na više od 80 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Za razliku od psihološkog pristupa Stojanovskove izložbe, na prvom katu je izložena duhovna minimalistička instalacija naziva “Između meditacije i informacije”. U drugoj samostalnoj izložbi ove večeri, riječki samozatajni autor Andrea Kustić je u pepelu izveo dvije instalacije nadahnute zen vrtovima u Japanu. Ovaj je rad nastavak Kustićevih mandala iz prethodnih godina. Razlog odabira pepela je njegova simbolika i mišljenje autora da je to prekrasan materijal. Radovi su nastali pomoću grablji, a mandale, od kojih je jedna okrugla, druga kvadratna, prate kocke sa QR kodovima koji bi očitavanjem trebali konektirati na šašave snimke koje je autor odabrao s interneta. Kontradiktornost meditativne samoizolacije i protoka informacija čini srž ovog postava, djelomično izrađenog na licu mjesta, site specific. Kustiću nije ovom izložbom bila poanta reći nešto konkretno, nego usporediti smirujući efekt zen vrtova i sumanuti protok podataka na netu.

Eugen Borkovsky pojašnjava da Andrea Kustić nudi propitivanje recentnog povijesnog trenutka. Ponuđen je meditativni medij u srazu sa suvremenim, čija konstantna konfuzija, kakofonija, pobuđuje dekoncentraciju pretjeranim nametanjem informacija. U prostoru galerije nalazimo tri grupacije oblika. Na podu su tri plošne forme izvedene pepelom. Sve tri su geometrijski određene: trokut, kvadrat i krug. Njihove površine ostvarene su na način sličan mandali. Brazde, nježne reljefne formacije, linijski prate vanjske oblike. Korišteni materijal, ostaci vatre, nježni i suptilni, iako nastali dramatičnim događanjem gorenja, prizivaju ideju zen-vrtova. Ponad sva tri oblika postavljene su kocke čije stranice nose QR kodove. Ovo odmah pobuđuje proturječnost sa suptilnim karakterom podloga, donjih dijelova kompozicija. Ponuđeni QR kodovi, kao (pre)nosioci informacija, omogućuju promatraču pristup filmovanim sadržajima putem modernih mobitela. Autor kaže da su ovi videi sakupljeni s društvenih mreža i produkti su korisnika te sadrže raznorodni, atraktivan, humoran ili bizaran sadržaj. Izložene prostorne konformacije sastavljene su od elemenata s naturalno-duhovnim i tehnološko-informacijskim značenjem. Umjetnik nudi, ali i propituje komunikaciju kroz sraz tradicije i suvremenosti. Ovdje se radi o dvije oprečne ponude za komunikaciju. Jedna ponuda plasira platformu za osobnu misaonu komunikaciju sa samim sobom. Stalnost, blokiranost i određenost predmeta QR kocke u opreci je s podatnošću sipkog materijala. Tako je kvaliteta doživljaja znatno drugačija za svaki elemenat. Dok kocka nudi tek nekoliko mogućnosti doživljaja koji graniči s pop-kulturom, površina rasteriranog pepela ponudit će više, doduše zahtjevnijih, ali za osobu važnijih spoznaja. Autor se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača. Nameće se pitanje: je li sklonost doživljaju izabrala cyber ponudu ili joj je bila dovoljna ponuda za meditaciju?”

Andrea Kustić rođen je 1984. godine u Rijeci. Pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, smjer grafičkog dizajna, nakon čega upisuje Akademiju primijenjene umjetnosti u Rijeci, izborni kolegij Grafika. Do danas je realizirao samostalne projekte te sudjelovao u skupnim projektima u zemlji i inozemstvu. Paralelno uz produkciju u klasičnim medijima (crteži, grafike) bavi se i konceptualnom umjetnošću, videom i grafičkim dizajnom. Živi i radi u Rijeci.

Tekst i fotografije Marko ŠORGO