44. MEDITERANSKI KIPARSKI SIMPOZIJ

23.06.2022.

Nakon punih 20 godi­na, 44. edi­ci­ja Mediteranskog kipar­skog sim­po­zi­ja uklju­či­ti će i među­na­rod­nog auto­ra i žen­sku auto­ri­cu sa aktu­al­ne doma­će kipar­ske sce­ne. Mediteranski kipar­ski sim­po­zij ove će se godi­ne u Parku skul­p­tu­ra Dubrova odr­ža­va­ti od 16. srp­nja do 6. kolo­vo­za 2022.

Sudionici na ovo­go­diš­njem Simpoziju su aka­dem­ska kipa­ri­ca Marina Bauer iz Zagreba te aka­dem­ski kipar i pro­fe­sor Stefan Esterbauer iz Linza u Austriji.

Ovogodišnji kon­cept kipar­skog sim­po­zi­ja osla­nja se na pro­pit­ki­va­nje odno­sa čovje­ka i pri­ro­de te odno­sa kame­na i pri­rod­nog ambi­jen­ta što je misao vodi­lja za kon­cept pos­ta­va Parka skul­p­tu­ra Dubrova.

“Svoje rado­ve naj­češ­će razvi­jam u vezi sa oko­li­šem i izla­gač­kim pros­to­rom. U slu­ča­ju Parka skul­p­tu­ra Dubrova doj­mi­la me se neo­bič­na ten­zi­ja izme­đu (rijet­kih, ali pri­sut­nih) div­ljih krških sti­je­na i kame­nih skul­p­tu­ra pos­tav­lje­nih u par­ku. Krške sti­je­ne čes­to se nazi­va­ju i “žive” sti­je­ne, a u kon­tek­s­tu par­ka zanim­lji­va mi je činje­ni­ca da su one vrho­vi mno­go većeg pod­zem­nog kame­nog masi­va, pa sam ide­ju odlu­či­la gra­di­ti na tome, te na ljud­skoj sklo­nos­ti antro­po­mor­fi­zi­ra­nja obli­ka u pri­ro­di. Naime, sti­je­ne (kao i obri­si brda u dalji­ni) čes­to nadah­nju­ju pre­poz­na­va­nje raz­li­či­tih lica i liko­va te razvi­ja­nje pri­ča i legendi.

„Na taj način u pej­za­že i pri­ro­du uči­ta­va­mo zna­če­nja koja nas na nove i dub­lje nači­ne pove­zu­ju s njom. Rad pri­ka­zu­je vrho­ve prsti­ju koji izvi­ru­ju iz tla poput krške sti­je­ne, ruku koja se poma­lja iz zem­lje. To nedvoj­be­no dje­lu­je uzne­mi­ru­ju­će i pokre­će niz pita­nja, što mi se, s obzi­rom na aktu­al­nu glo­bal­nu eko­lo­šku kri­zu i potre­bu hit­nog pre­is­pi­ti­va­nja odno­sa pre­ma oko­li­šu i pri­ro­di, čini sasvim prik­lad­nim”, piše Marina Bauer u kon­cep­tu rada.

S dru­ge stra­ne, Esterbauer je pre­dan druš­tve­nim pita­nji­ma i pita­nji­ma o huma­noj buduć­nos­ti druš­tva. Između osta­log, kao umjet­nik sudje­lu­je u pro­jek­ti­ma pomo­ći “Pro Mente Gornja Austrija”, koji vodi kam­pa­nje za oso­be s men­tal­nim teško­ća­ma i dru­ge oso­be s inva­li­di­te­tom, a akti­van je i u regi­onal­nom pro­jek­tu “Innd’s Future”. Pretežno se izra­ža­va u medi­ji­ma kao što je gips, metal, te drvo i kamen kroz koje pro­pit­ku­je mogu­će forme.

Fasciniran je istar­skim kame­nom te loka­ci­jom Parka skul­p­tu­ra Dubrova za kojeg je pred­lo­žio skul­p­tu­ru sači­nje­nu od dva mono­lit­na blo­ka većih dimenzija.

Marina Bauer je diplo­mi­ra­la 1998. godi­ne na Kiparskom odsje­ku Akademije likov­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu. Na sce­ni je pri­sut­na od polo­vi­ne 1990-ih godi­na. Od 2002. do 2016. godi­ne pre­da­va­la je kipar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu na Kiparskom i Nastavničkom odsje­ku. Na istoj Akademiji od 2016. kao vanj­ska surad­ni­ca pre­da­je na kole­gi­ju Uvod u psi­ho­lo­gi­ju umjet­nos­ti, te pri­pre­ma dok­tor­ski rad „Tjelesna per­cep­ci­ja u doživ­lja­ju kipar­skog dje­la“. Autorica je neko­li­ko jav­nih ambi­jen­tal­nih ins­ta­la­ci­ja – Tragovi, Delnice (2018.); Stanište, Kornica, BIH (2017.); Ležeća figu­ra, Park skul­p­tu­ra u Jakovlju (2007.); Vrata, Park skul­p­tu­ra Montraker u Vrsaru (1994.) te skul­p­tu­ra Praspavač I, Praspavač II i Stope u sklo­pu LandArt – Park und Au Schloss Gleinstätten u Austriji (2005.). Uvrštena je u selek­ci­ju auto­ra za putu­ju­ću izlož­bu „Suvremeno hrvat­sko kipar­stvo“ u orga­ni­za­ci­ji Ministarstva kul­tu­re koja je pred­stav­lje­na u više europ­skih gra­do­va (2009. – 2011.). 2015. godi­ne nagra­đe­na je na XII Trijenalu hrvat­skog kipar­stva za mul­ti­me­di­jal­nu skul­p­tu­ral­nu ins­ta­la­ci­ju Introverti. Članica je HDLU‑a te koor­di­na­to­ri­ca za Hrvatsku europ­ske mre­že Sculpture Network. U sklo­pu 44. Mediteranskog kipar­skog sim­po­zi­ja izra­dit će skul­p­tu­ru „Prsti“.

Stefan Esterbauer ško­lo­vao se za tesa­ra od 1993. do 1997. godi­ne, a zatim je radio u bavar­skoj sto­lar­skoj radi­oni­ci. Od 2000. do 2003. poha­đao je Austrijski savez­ni koledž za kipar­stvo u Hallstattu. Zatim je stu­di­rao od 2003. do 2008. u Austriji na Umjetničkom sve­uči­li­štu u Linzu na podru­čju kipar­stva kod Renate Herter i Wolfganga Kirchmayra, a 2007. tako­đer u Grčkoj na Akademiji umjet­nos­ti u Ateni kod pro­fe­so­ra Georgea Lappasa. Esterbauer je član ceha umjet­ni­ka Innviertel od 2005. godi­ne. Godine 2008. dobio je nas­tav­nič­ko mjes­to na Federalnom kole­džu za kipar­stvo u Hallstattu. Od 2003. Esterbauer je sudje­lo­vao na broj­nim izlož­ba­ma i sim­po­zi­ji­ma u Austriji i ino­zem­s­tvu; izme­đu osta­log, imao je samos­tal­nu izlož­bu drve­nih skul­p­tu­ra pod nas­lo­vom PAARungen na otvo­re­nom pros­to­ru od lip­nja 2008. do lip­nja 2009. u sklo­pu umjet­nič­kog pro­jek­ta ARCOgARTen na “Linz Art and Culture Mile” na Dunavu, u bli­zi­ni Brucknerhausa u Linzu (“Europska pri­jes­tol­ni­ca kul­tu­re 2009”). Jedan fokus je na jed­nos­tav­nim osnov­nim geome­trij­skim obli­ci­ma, na koji­ma radi tako da “cije­pa, reže, širi, savi­ja se, pro­bi­ja se, sla­že jedan na dru­gi” i stva­ra nove pris­tu­pe obli­ko­va­nju i izra­zi­ma pove­za­nim sa sadr­ža­jem “iscrp­lju­ju­ći nosi­vost mate­ri­ja­la”. Živi i radi u Austriji u Linzu i Hochburg-Achu. U sklo­pu 44. Mediteranskog kipar­skog sim­po­zi­ja izra­dit će skul­p­tu­ru „Karst“.

Program 44. Mediteranskog kipar­skog sim­po­zi­ja sufi­nan­ci­ra­ju Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja RH, Istarska župa­ni­ja, Grad Labin, Općina Sveta Nedelja, TZ Labin, TZ Općine Sveta Nedelja, Austrijski kul­tur­ni forum, a glav­ni dona­tor je tvrt­ka Kamen d.d. iz Pazin.

Priredio B. V.