OKONČAN 30. HC PUNK FESTIVAL MONTE PARADISO

08.08.2022.

“Paradiso is not dead”

„Ovako se mi bori­mo sa stvar­noš­ću“, ponav­ljao je u subo­tu nave­čer front man ban­da Asocial, pos­ljed­njeg od ukup­no 23 sas­ta­va koji su se u pet dana izre­da­li na pozor­ni­ci 30. hard core punk fes­ti­va­la, Monte Paradiso. Kao i osta­li pri­je nje­ga, čes­ti­tao je jubi­lej naj­sta­ri­jem hrvat­skom hc punk kolek­ti­vu, isti­ču­ći osje­ćaj fami­li­jar­nos­ti koji ih uvi­jek izno­va vra­ća u Pulu i koji ne nala­ze nig­dje drug­dje: „Ovoga nema ni u Njemačkoj, ni u Americi!“.

Cijela je ta zad­nja večer,  poseb­no za sta­ri­ju MP eki­pu, bila vrlo emo­tiv­na. U tom zaključ­nom, sve­ča­nom momen­tu fes­ti­va­la mno­gi od njih spon­ta­no su se oku­pi­li na kutu kod dru­gog šan­ka i uzdig­nu­te gla­ve i puna srca slu­ša­li hva­los­pje­ve, a potom i zajed­no otpje­va­li „Kad sun­ce opet zađe“ KUD Idijota, lokal­nu him­nu koja je pušte­na odmah nakon odja­ve tra­di­ci­onal­nog kon­fe­ran­si­jea fes­ti­va­la, Mehe.

Valja istak­nu­ti da toj „izvor­noj pos­ta­vi“ MP kolek­ti­va ne ide zahva­la samo za ovaj fes­ti­val, već i za mno­ge dru­ge glaz­be­ne doga­đa­je i fes­ti­va­le koji su se u Puli niza­li pos­ljed­njih 30tak godi­na i čija je reali­za­ci­ja bila neza­mis­li­va bez Paradiso logis­ti­ke. Maske, jedan od njih, nagla­sio je da sada Festival orga­ni­zi­ra već tre­ća gene­ra­ci­ja i poseb­no su na to ponos­ni: „Mi sta­ri­ji dođe­mo kao podr­ška, evo ja sam tu sa supru­gom i dvi­je kće­ri, poma­ga­li smo u kuhi­nji, sta­ri­ja kćer je na štan­du, tra­di­ci­ja se nas­tav­lja, punk ide dalje“.

Puljanka Nuša ispri­ča­la nam je kako se, iako sebe ne doživ­lja­va kao pun­ke­ri­cu, pono­si time što još od 1.Paradisa na nje­ga redo­vi­to sva­ke godi­ne bar jed­no večer hodo­čas­ti. Kaže: „To mi je pos­ta­lo fol­k­lo­rom ovog gra­da, nešto što ne pro­pu­štam, jer je to pri­li­ka vidje­ti se s pri­ja­te­lji­ma koje rje­đe susre­ćem i bar se jed­nu noć s nji­ma dru­ži­ti uz glas­nu muzi­ku, kao u mla­dim danima.“

Dvorištem (u kojem je ove godi­ne ponu­da štan­do­va bila poseb­no boga­ta), kao i okol­nim pros­to­rom Rojca, u tih pet dana vrtje­la su se mno­ga već poz­na­ta lica, ne samo Puležana, nego i stra­na­ca koji se godi­na­ma vra­ća­ju na ovu jedins­tve­nu punk feštu, upra­vo zato jer osje­ća­ju tu pove­za­nost s Festivalom i nje­go­vom neo­bjaš­nji­vo pris­nom, obi­telj­skom atmo­sfe­rom. Pored njih, sva­ke je godi­ne tu i nova gomi­la mla­dih koji skup­lja­ju svo­ja prva život­na iskus­tva, a pri­vu­če­ni su pun­kom, nje­go­vom iko­no­gra­fi­jom, anti-fa ide­olo­gi­jom i DIY kul­tu­rom samo­or­ga­ni­zi­ra­nja i pro­mi­ca­nja nena­si­lja i tolerancije.

Naravno da nit­ko nije uspio otpra­ti­ti baš sva­ki od 23 ban­da. Za potre­bu ovog izvješ­ća, od ods­lu­ša­nog mogu izdvo­ji­ti nas­tup resi­dent zvi­jez­da Sick Crap, poseb­no moment kad im se na pozor­ni­ci pri­dru­žio i poz­na­ti pul­ski hip-hoper Branko, ili Shadow MC. Također, jedan od žeš­ćih nas­tu­pa bio je onaj slo­ven­skih vete­ra­na, Aktivna propaganda.

Što se same orga­ni­za­ci­je tiče, uvi­jek ima i pri­mjed­bi – mno­gi nisu bili zado­vo­lji line upom ban­do­va, ali i cije­na­ma ulaz­ni­ca­ma koje su ove godi­ne bile nešto više, pa su se okup­lja­li na zidi­ću ispred ula­za i čeka­li bes­pla­tan upad, nas­tav­lja­ju­ći potom unu­tra fešta­ti do jutra.

Također, mno­gi su pri­mi­je­ti­li kako ovo nije bilo baš naj­bo­lje posje­će­no izda­nje fes­ti­va­la (una­toč tra­di­ci­onal­no bes­plat­nom kamp pros­to­ru oko Rojca, bilo je puno manje šato­ra), ali vid­ljiv je velik inte­res i anga­žman mla­dih, tako da za nje­go­vu buduć­nost nema brige.

Djelić atmo­sfe­re dono­si­mo vam u pri­lo­že­nim foto­gra­fi­ja­ma i videima.

Tekst, foto­gra­fi­je i video Daniela KNAPIĆ