Zbor Praksa: pjesmom putevima NOB‑a
U Puli već osam godina djeluje Zbor Praksa, zbor koji u svom repertoaru ima isključivo antifašističke, radničke i feminističke pjesme, kako na hrvatskom, tako i na drugim europskim jezicima (engleskom, španjolskom, francuskom, makedonskom, talijanskom).
Osnovna vrijednost na kojoj počiva rad zbora je antifašizam, tj. želja da se on održi usprkos svim retrogradnim procesima u hrvatskom društvu, a i šire.
Iz te se premise rodila odluka zbora da se uputi na malu, samoorganiziranu turneju po Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine, te da se posjeti neke od najznačajnijih spomenika Narodnooslobodilačke borbe.
Zbor je ideju realizirao 10. i 11. kolovoza 2022.
Ukupno je posjetio šest spomenika, četiri u Hrvatskoj i dva u BiH. Svaki je obilazak bio zamišljen i kao odavanje počasti onima u čiju je čast spomenik podignut, pa je zbor pred svakim od njih otpjevao po jednu prikladnu pjesmu.
Prva točka na tom putu bila je Petrova gora, gdje se nalazi Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna autora Vojina Bakića, čija je izgradnja bila dovršena 1982. g.
Banija i Kordun bila su ustanička antifašistička žarišta, istovremeno i područja velikog stradanja tamošnjeg srpskog stanovništva. Nažalost, od 1991. pa do danas traje uništavanje samog spomenika, u što su se uvjerile i članice zbora.
Spomeniku se može prići samo pješke, jer je put zatvoren rampom, a do samog vrha treba pješačiti nekoliko sati. Usprkos zamolbi Hrvatskim šumama, kombiju Prakse nisu dozvolili pristup, ali su članice ostvarile svoj naum i pred spomenikom otpjevale „Padaj silo i nepravdo“.
Činjenica da su umjesto jednog sata, zbog opisanih okolnosti, zborašice Prakse na Petrovoj gori proboravile četiri sata, utjecala je na cijeli daljnji itinerer puta, pa su na kraju bile primorane odustati od posjete memorijalnim zonama Korčanica (Grmeč) i Šušnjar (Sanski Most) u BiH.
Nakon Petrove gore, Praksa je požurila prema Spomen-parku Brezovica, u kojoj je 22. lipnja 1941. osnovan Prvi sisački partizanski odred, prvi partizanski odred u okupiranoj Jugoslaviji. Taj dan Republika Hrvatska slavi i kao svoj Dan antifaštističke borbe. Pred 14 metara visokim spomenikom Želimira Janeša, poznatom po imenu Stari brijest, Praksa je otpjevala „Po šumama i gorama“.
Na kraju dana, Praksa je uspjela prije noći doći i do Spomenika revolucije naroda Moslavine kod mjesta Podgarić, rad Dušana Džamonje.
Moslavačka je gora tijekom NOB‑a bila ustanička i partizanska baza u kojoj je djelovala partizanska bolnica. Na prilazu spomeniku nalazi se i spomen-kosturnica u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci oko 1000 poginulih i umrlih boraca s tog područja.
Praksa je tu otpjevala „Pjesmu slobodi“ I.M.Ronjogva i D.Gervaisa. Pjevati pod spomenikom, uz zalazak sunca i crveno nebo, na kojem su se ocrtavala stilizirana krila slobode i pobjede, u nepomućenoj tišini tog zabačenog kraja, bio je za članice zbora snažan emocionalni doživljaj.
Nakon noćenja, Praksa se sutradan uputila k Jasenovcu. Dolazak u područje tog strašnog koncentracijskog logora pratila je jutarnja magla. U njoj se Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića u daljini ukazao kao blijedičasta sjena koja se ogleda i u jezercu ispod spomenika.
„E questo e’ il fiore del partigiano, morto per la Liberta’“
Snažne emocije i suze utjecale su na preciznost izvedbe, pa je snimanje poznate „Bella ciao“ uspjelo tek u drugom pokušaju.
Nakon toga, put Praksu vodi prema Kozari i Spomeniku revoluciji na vrhu Mrakovice. Sredinom travnja 1942. g. njemačke okupacijske snage, uz pomoć ustaša, domobrana i četnika, ukupno njih oko 40 000 vojnika, pokrenule su ofenzivu kako bi uništile i partizane (oko 4 000 boraca) i civilno stanovništvo. Tijekom ofenzive poginulo je oko 1700 partizana, a više od 33 000 civila odvedeno je u koncentracijske logore po NDH. Pod spomenikom Dušana Džamonje, Praksa je otpjevala „Konjuh planinom“ i „Kozaračko kolo“.
Zadnja postaja na ovom memorijalnom putu bilo je mjesto Garavice, u blizini Bihaća. Tamo su 1941. godine ustaše izvršile pokolj civilnog stanovništva. U njemu je ubijeno oko 12 000 ljudi, među kojima i velik broj djece.
„…i pamtit će djeca i kazat će svima, te pjesme slobode je pisao rat…“.
Uz pjesmu „Zabruje tako pjesme znane“ i Nazorove „Mitraljeza“, ožalošćene, duboko dirnute, ali i uz mrvicu nade u neko bolje sutra i neke bolje ljude, zbor Praksa završio je svoje putovanje kroz prošlost i sadašnjost.
Svoje tragične prošlosti trebamo se sjećati, kritički o njoj razmišljati i, najvažnije – sjećanje na svo dobro i zlo prenijeti mlađim generacijama.
Zbor Praksa ustrajat će u toj svojoj misiji.
Izvor
