Retrospektiva Alije Rešića u Gradskoj galeriji Pula

07.09.2022.

Retrospektivna izlož­ba Alije Rešića bit će otvo­re­na u petak, 9. ruj­na u 20 sati u Gradskoj gale­ri­ji Pula. Izložba osta­je otvo­re­na do 15. lis­to­pa­da, a može se posje­ti­ti rad­nim danom od 17 do 21 sat i subo­tom od 10 do 13 sati.

„Žena nosi svi­jet, jed­nom je pri­go­dom izre­kao aka­dem­ski kipar Alija Rešić. Sagledavši na ovoj retros­pek­tiv­noj izlož­bi rado­ve iz goto­vo svih faza nje­go­vog boga­tog opu­sa, vid­lji­vo je da je Rešić svo­je stva­ra­laš­tvo u naj­ve­ćoj mje­ri posve­tio ženi. Za Aliju ona pred­stav­lja pojam uzvi­še­nos­ti, čis­to­će i savr­šens­tva, te svo­je broj­ne akto­ve mode­li­ra s nagla­še­nim pije­te­tom ne zatom­lju­ju­ći nji­hov erot­ski naboj. Premda autor akcen­ti­ra pute­nost, ženu ne tre­ti­ra kao pro­laz­ni objekt požu­de već sup­til­no nagla­šu­je njen karak­ter maj­čins­tva i plod­nos­ti, ali i snaž­nu osob­nost čiji ratio pobje­đu­je broj­ne tur­bu­len­ci­je sva­kod­nev­nog živo­ta. Jedna tak­va Alijina žen­ska figu­ra dese­tak je godi­na sta­ja­la ispred ula­za u pod­zem­ni antik­var­ni svi­jet poz­na­tog boema, sakup­lja­ča, eru­di­ta i hoda­ju­će pul­ske zna­me­ni­tos­ti Borisa Nemeša. Nakon nje­go­ve pre­ra­ne smr­ti antik­va­ri­jat je zatvo­ren, a skul­p­tu­ra je uklo­nje­na jer to je mjes­to pos­ta­lo glav­nim ula­zom u tada otvo­re­ni Zerostrasse, sis­tem pul­skih sklo­ni­šta ispod Kaštela koje je sagra­di­la Austrougarska monar­hi­ja nepo­sred­no pred Prvi svjet­ski rat. U sklo­pu svo­je izlož­be u Gradskoj gale­ri­ji Pula, Alija je pri­vre­me­no vra­tio tu istu skul­p­tu­ru na mjes­to gdje se godi­na­ma nala­zi­la i pos­ta­la jed­nim od vizu­al­nih akce­na­ta gra­da. Gledajući je sada, kao i nje­go­va pri­vre­me­no pos­tav­lje­na dva žen­ska akta koja sjaj­no akcen­ti­ra­ju rim­ski zid izme­đu Herkulovih i Dvojnih vra­ti­ju u Carrarinoj uli­ci, pos­ta­je­mo svjes­ni koli­ko je jav­na skul­p­tu­ra Puli potreb­na“, piše Mladen Lučić u kata­lo­gu izložbe.

Alija Rešić rođen je 1952. godi­ne u Prijedoru u Bosni i Hercegovini. Školu pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti upi­su­je 1970. godi­ne u Sarajevu u kla­si prof. Alije Kučukalića, ali već slje­de­će godi­ne odla­zi u Zagreb gdje na ško­li Primijenjenih umjet­nos­ti upi­su­je odjel kipar­stva kod prof. Ante Despota i prof. Belizara Bahorića. Akademiju likov­nih umjet­nos­ti upi­su­je u Zagrebu 1975. godi­ne te poha­đa crtač­ku kla­su prof. Ivana Lovrenčića, sli­kar­sku prof. Ive Šebalja te kipar­sku prof. Stipe Sikirice. Nakon dvi­je godi­ne pre­la­zi u kipar­sku kla­su prof. Ivana Sabolića gdje je diplo­mi­rao 1980. godi­ne, kada pos­ta­je i surad­ni­kom Majstorske radi­oni­ce prof. Antuna Augustinčića pod vod­stvom Ivana Sabolića. Status slo­bod­nog umjet­ni­ka pri ZUHU ste­kao je 1981., a od 1999. godi­ne član je HDLUI‑a.  Održao je dva­de­se­tak samos­tal­nih te sudje­lo­vao na više skup­nih izlož­bi u zem­lji i ino­zem­s­tvu, a više­krat­no je i nagra­đi­van. Živi i radi u Hrbokima kraj Barbana u Istri.

Priredio B. V.