(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: “Potopljeni grad” Marte Barone na 28. Sajmu knjige u Istri||(In)visibili – giovani e cultura: “La città sommersa” di Marta Barone alla 28a edizione della Fiera del Libro in Istria

29.11.2022.

[lang_hr]Misterija jednog čovjeka i jednog grada[/lang_hr]

[lang_it]Il mistero di un uomo e di una città[/lang_it]

[lang_hr]• Kako je tog dana izgle­dao dje­čak koji još nije bio moj otac? Ti i ja to ne zna­mo, čita­te­lju. Ali može­mo sanja­ti. (Marta Barone)[/lang_hr]

[lang_it]• Che aspet­to avrà avu­to, il raga­zzo che non era anco­ra mio padre, quel gior­no? Io e te non lo sap­pi­amo, let­to­re. Ma possi­amo sog­nar­lo. (Marta Barone)[/lang_it]

[lang_hr]Dvije godi­ne nakon oče­ve smr­ti, Marta otkri­va, goto­vo slu­čaj­no, neke doku­men­te koji će pro­mi­je­ni­ti tijek nje­nog pos­to­ja­nja kao žene i kao kće­ri. Radi se o sta­rom dosjeu koji sadr­ži pod­ne­sak obra­ne za suđe­nje optu­že­ni­ka Leonarda Baronea. Optužen je za sudje­lo­va­nje u naoru­ža­noj ban­di u kas­nim 70-im godi­na­ma proš­log sto­lje­ća, u nasil­nom i bur­nom Torinu, “Gradu“, kako ga defi­ni­ra Enrico Deaglio u svom pred­stav­lja­nju knji­ge na dodje­li nagra­de Strega 2020., „kojim je nekoć domi­ni­ra­la indus­tri­ja i njen način života“.[/lang_hr]

[lang_it]A due anni dal­la mor­te del padre, Marta sco­pre, quasi per caso, alcu­ni docu­men­ti des­ti­na­ti a cam­bi­are il cor­so del­la sua esis­ten­za di don­na e di figlia. Si trat­ta di un dossi­er con­te­nen­te la memo­ria difen­si­va per un pro­ce­sso che anni pri­ma ave­va coinvol­to Leonardo Barone. L’accusa è quel­la di ban­da arma­ta, i fat­ti sono quel­li di fine anni ’70, in una Torino violen­ta e tumul­tu­osa, “la Città – come la defi­nis­ce Enrico Deaglio nel­la sua pre­sen­ta­zi­one del libro al pre­mio Strega 2020 – un tem­po  domi­na­ta dal­la Fabbrica e dal suo sis­te­ma di vita”.[/lang_it]

[lang_hr]Zajednička nit iz koje se razvi­ja pri­ča „Potopljenog gra­da“ (Bompiani edi­to­re, 2020.), pos­ta­je potra­ga za isti­nom: tko je bio L.B., njoj goto­vo nepoz­nat otac i čovjek tajans­tve­nog i nedo­ku­či­vog života?[/lang_hr]

[lang_it]Filo con­dut­to­re da cui si dipa­na la sto­ria de la “La cit­tà som­mer­sa”, Bompiani edi­to­re, 2020, diven­ta la ricer­ca del­la verità: chi era L.B., padre a lei quasi sco­nos­ci­uto e uomo dal­la vita mis­te­ri­osa e sfuggente?[/lang_it]

[lang_hr]Ispreplitanje osob­nog otkri­ća i poku­ša­ja rekons­truk­ci­je doga­đa­ja jed­nog od naj­slo­že­ni­jih i naj­na­sil­ni­jih raz­dob­lja tali­jan­ske povi­jes­ti čini “Potopljeni grad” zanim­lji­vim doku­men­tom povi­jes­ti i sjećanja.[/lang_hr]

[lang_it]Proprio l’in­trec­cio tra la sco­per­ta per­so­na­le e il ten­ta­ti­vo di ricos­tru­ire gli acca­di­men­ti di uno dei peri­odi più com­ple­ssi e violen­ti del­la sto­ria ita­li­ana, ren­de “La cit­tà som­mer­sa” un inte­re­ssan­te docu­men­to di sto­ria e di memoria.[/lang_it]

[lang_hr]Mlada spi­sa­te­lji­ca Marta Barone gos­to­vat će u sri­je­du, 30. stu­de­no­ga na 28. Sajmu knji­ge u Istri, a pred­sta­vit će hrvat­ski pri­je­vod roma­na “Potopljeni grad” (Sandorf, 2022.) u sklo­pu pro­gra­ma Storie italiane.[/lang_hr]

[lang_it]Marta Barone sarà ospi­te alla ven­tot­te­si­ma Fiera del libro in Istria mer­co­ledì 30 novem­bre. Presenterà al pub­bli­co, nel­l’am­bi­to del­la rasseg­na Storie ita­li­ane, “Potopljeni grad”, la ver­si­one cro­ata del suo roman­zo (Sandorf edi­to­re, giug­no 2022).[/lang_it]

[lang_hr]Što te moti­vi­ra­lo za ovo “puto­va­nje” u ponov­no otkri­va­nje oca?[/lang_hr]

[lang_it]Marta, quale moti­va­zi­one l’ha spin­ta ad affron­ta­re ques­to “viag­gio” alla (ri)scoperta di suo padre?[/lang_it]

[lang_hr]Činjenica da sam nešto izne­na­da otkri­la, sada više od dvi­je godi­ne nakon nje­go­ve smr­ti, uči­ni­la ga je živim, tajans­tve­nim i zanim­lji­vim za mene, više nego što sam mis­li­la. Želja, dak­le, za istra­ži­va­njem tog živo­ta i tog misterija.[/lang_hr]

[lang_it]Il fat­to di sco­pri­re qual­co­sa che improv­vi­sa­men­te, ormai più di due anni dopo la sua mor­te, me lo ren­de­va vivo, mis­te­ri­oso e inte­re­ssan­te, più di quan­to cre­de­ssi. Il desi­de­rio, quin­di, di esplo­ra­re quel­la vita e quel mistero.[/lang_it]

[lang_hr]Kakve je reak­ci­je kod tebe iza­zva­lo saz­na­nje o toli­kim aspek­ti­ma pri­vat­nog, ali i jav­nog živo­ta L.B.-a, pose­bi­ce na intim­noj i emo­tiv­noj razi­ni?[/lang_hr]

[lang_it]Che reazi­oni ha pro­vo­ca­to in lei, soprat­tut­to a livel­lo inti­mo ed emo­ti­vo, il veni­re a conos­cen­za di tan­ti aspet­ti del­la vita, pri­va­ta ma anc­he pub­bli­ca, di L.B.?[/lang_it]

[lang_hr]Možda je naj­ja­či osje­ćaj pro­uz­ro­ko­va­lo otkri­će da je moj otac bio ispre­ple­ten s povi­ješ­ću na vrlo sna­žan način koji nisam mogla ni zamis­li­ti. Osjetila sam čuđe­nje, suosje­ća­nje, zbu­nje­nost i tje­sko­bu, ovis­no o tome što sam otkri­va­la – ali pri­je sve­ga nedos­ta­tak: nešto je uvi­jek nedos­ta­ja­lo, nje­gov glas, nje­go­va ver­zi­ja pri­če, jer nije osta­vio ništa zapi­sa­no. Nikad nije govo­rio dru­gi­ma što osje­ća, iako je imao deset­ke pri­ja­te­lja, a to je bila mre­ža koja mi je omo­gu­ći­la da rekons­tru­iram dio nje­ga. Stoga je ovo možda naj­ja­či osje­ćaj: praz­ni­na oko koje je knji­ga izgrađena.[/lang_hr]

[lang_it]Forse l’emozione più for­te è sta­ta, appun­to, sco­pri­re che mio padre era intrec­ci­ato alla Storia in un modo che non imma­gi­na­vo, e mol­to for­te. Ho pro­va­to stu­po­re, com­pa­ssi­one, per­ple­ssità, angos­cia e mera­vi­glia, a secon­da di ciò che sco­pri­vo natu­ral­men­te – ma soprat­tut­to man­can­za: man­ca­va sem­pre qual­co­sa, la sua voce, la sua ver­si­one del­la sto­ria, per­c­hé non ave­va las­ci­ato nien­te di scrit­to né par­la­va mai di ciò che pro­va­va con gli altri, anc­he se ave­va deci­ne di lega­mi, la rete uma­na che mi ha per­me­sso di ricos­tru­ire una par­te di lui. Quindi for­se il sen­ti­men­to più for­te è quel­lo: l’i­dea di ques­to vuoto al cen­tro intor­no a cui il libro è costruito.[/lang_it]

[lang_hr] „Potopljeni grad“ je roman koji bismo mogli defi­ni­ra­ti kao auto­bi­ograf­ski, iako je puno više od toga. Zašto si oda­bra­li biti pri­po­vje­dač i pro­ta­go­nist u isto vri­je­me?[/lang_hr]

[lang_it]La ves­te let­te­ra­ria. “La cit­tà som­mer­sa” è un roman­zo che potrem­mo defi­ni­re auto­bi­ogra­fi­co, ben­c­hé sia mol­to di più. Perché ha scel­to di esse­re voce nar­ran­te e al tem­po ste­sso pro­ta­go­nis­ta?[/lang_it]

[lang_hr]Zato što sam u jed­nom tre­nut­ku shva­ti­la da je u pri­ču potreb­no jas­ni­je “ući” kao lik, kako zbog dava­nja spe­ci­fič­nog tona i pris­tu­pa nara­ti­vu, tako i zbog struk­tu­re. Postojala je potre­ba za pri­čom od počet­ka do kra­ja koja bi govo­ri­la nešto više od niza otkri­ća, a ova “dru­ga pri­ča” bila je ili o meni ili o ver­zi­ji mene koja pos­to­ji u toj knjizi.[/lang_hr]

[lang_it]Perché a un cer­to pun­to ho capi­to che era nece­ssa­rio “entra­re” come per­so­nag­gio in modo più evi­den­te, sia per dare un tono e un approc­cio spe­ci­fi­co alla nar­ra­zi­one che per la strut­tu­ra. C’era bisog­no di una sto­ria dal­l’i­ni­zio alla fine che rac­con­ta­sse qual­co­sa oltre all’e­len­co di sco­per­te, e ques­ta “secon­da sto­ria” rigu­ar­da­va me o la ver­si­one di me che esis­te in quel libro.[/lang_it]

[lang_hr]Kakvu ulo­gu ima i kak­vu bi mogla ima­ti knji­žev­nost u pri­po­vi­je­da­nju stvar­nos­ti?[/lang_hr]

[lang_it]Che ruolo ha e quale potreb­be ave­re secon­do lei la let­te­ra­tu­ra nel­la nar­ra­zi­one del­la real­tà?[/lang_it]

[lang_hr]Književnost nam pri­ka­zu­je stva­ri na nov ili jedins­tven način, ne onak­vi­ma kak­vi­ma ih ina­če vidi­mo (odnos­no, više ih ne vidi­mo), ili bi barem tre­ba­la. Oduzima nam auto­ma­ti­zam, “vidi” stva­ri po prvi put, a time i nas tje­ra da ih ponov­no vidi­mo. To pro­izvo­di stva­ra­nje dub­lje veze sa stvar­noš­ću, kak­va god ona bila.[/lang_hr]

[lang_it]La let­te­ra­tu­ra ti mos­tra le cose in modo nuovo o sin­go­la­re, non per come le vedi per abi­tu­di­ne (o meglio, non le vedi più), o alme­no dovreb­be. Toglie l’a­uto­ma­ti­smo, “vede” le cose per la pri­ma vol­ta, e quin­di le fa rive­de­re anc­he a te. Questo sig­ni­fi­ca cre­are una con­ne­ssi­one più pro­fon­da con il reale, qual­si­asi esso sia.[/lang_it]

[lang_hr]Knjiga je već pre­ve­de­na na mno­ge jezi­ke, na koje? Kakav je bio tvoj odnos s pre­vo­di­te­lji­ma?[/lang_hr]

[lang_it]Il libro è già sta­to tra­dot­to in mol­te lin­gue, quali? Quale è sta­to il rap­por­to con i tra­dut­to­ri?[/lang_it]

[lang_hr]Preveden je na špa­njol­ski, fran­cu­ski, engle­ski, hrvat­ski, grč­ki, nizo­zem­ski, nje­mač­ki i mozam­bič­ki i por­tu­gal­ski. I sama sam pre­vo­di­te­lji­ca, pa mi je bilo vrlo zanim­lji­vo, s vre­me­na na vri­je­me, dobi­va­ti pita­nja o raz­nim aspek­ti­ma, izra­zi­ma, idi­omat­skim ili kul­tur­nim obli­ci­ma koji ne pos­to­je ili se pot­pu­no mije­nja­ju od zem­lje do zem­lje. Na jezi­ci­ma koje znam (engle­ski i fran­cu­ski) mogla sam više inter­ve­ni­ra­ti i raz­go­va­ra­ti s pre­vo­di­te­lji­ma koji bi mogli biti naj­bo­lji ili naj­prik­lad­ni­ji izbo­ri u odre­đe­nim okol­nos­ti­ma. Temeljni kon­cept koji sto­ji iza pri­je­vo­da je pri­la­god­ba iz jed­nog idi­omat­skog svi­je­ta u dru­gi i bilo mi je fas­ci­nant­no vidje­ti kako su, mojim rije­či­ma, poku­ša­li, da citi­ram Umberta Eca: “reći goto­vo istu stvar”.[/lang_hr]

[lang_it]Spagnolo, fran­ce­se, ingle­se, cro­ato, gre­co, olan­de­se, tedes­co e por­tog­he­se mozam­bi­ca­no. Io ste­ssa sono una tra­dut­tri­ce, quin­di ho tro­va­to mol­to inte­re­ssan­te rice­ve­re le doman­de via mail di vol­ta in vol­ta su vari aspet­ti, espre­ssi­oni, for­me idi­oma­tic­he o cul­tu­ra­li che non esis­to­no o cam­bi­ano com­ple­ta­men­te da un paese all’al­tro. Sulle lin­gue che conos­co (ingle­se e fran­ce­se) ho potu­to inter­ve­ni­re di più e dis­cu­te­re con loro di quali pote­sse­ro esse­re le scel­te migli­ori o più ade­gu­ate in cer­te cir­cos­tan­ze. Il con­cet­to fon­da­men­ta­le alla base del­la tra­du­zi­one è l’a­dat­ta­men­to da un mon­do idi­oma­ti­co all’al­tro e ho tro­va­to affas­ci­nan­te vede­re come loro, con le mie paro­le, pro­va­va­no a “dire quasi la ste­ssa cosa”, per dir­la con Umberto Eco.[/lang_it]

[lang_hr]Nakon što je obja­vi­la tri dje­čje knji­ge s Rizzoli i Mondadori, Marta Barone je od 2017. kus­to­si­ca rada Marine Jarre. “Potopljeni grad” pred­stav­lja njen prvi­je­nac u knji­žev­nos­ti  za odras­le. Među 12 fina­lis­ta za nagra­du Strega 2020., dje­lo je nagra­đe­no nagra­dom Fiesole Narrative Under 40.[/lang_hr]

[lang_it]Dopo aver pub­bli­ca­to tre libri per raga­zzi con Rizzoli e Mondadori, Marta Barone è cura­tri­ce dal 2017 del­l’o­pe­ra di Marine Jarre. “La cit­tà sommersa”rappresenta il suo esor­dio nel­la nar­ra­ti­va per adul­ti. Tra i 12 fina­lis­ti al pre­mio Strega nel 2020, l’o­pe­ra è sta­ta insig­ni­ta del Premio Fiesole Narrativa Under 40.[/lang_it]

[lang_hr]Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.[/lang_hr]

[lang_hr]Razgovarala Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]Intervista di Luisa SORBONE[/lang_it]