Mali festival od sedam filmova
Pulska filmska tvornica predstavila rezultate 11. Production in‑a
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhiva PFT-a
Posljednji program Kluba Pulske filmske tvornice u netom okončanoj godini bilo je predstavljanje rezultata 11. Production in‑a, trodnevnog maratona izrade kratkometražnih igranih, eksperimentalnih i hibridnih filma, te „Kritičko rešeto“ u kojem je ovaj put redatelj i filmski pedagog Tonči Gaćina ocjenjivao „berbu“ od ukupno sedam dovršenih filmova.
Kako je pojasnio voditelj PFT‑a, Marko Zdravković-Kunac, radionice Production in polaznicima pružaju brzinsko iskustvo stvaranja filma od početka do kraja, a ova je sastavni dio 18. škole filma koja se nakon Nove godine nastavlja posebnim radionicama u kojima će se detaljnije raditi na pisanju scenarija, montaži i drugim elementima filmske pismenosti. Voditelji 18. Škole filma su snimatelji Alan Stanković i Leo Gamboc, redatelj Mario Papić, montažer Josip Visković, autorica i organizatorica Sanda Letonja-Marjanović, te producent i filmski pedagog Marko Zdravković-Kunac.

Budući zamišljena tri dana vikenda iz raznih tehničkih razloga (uz ostalo i vremenskih prilika) nisu bila dostatna, radionica se produljila i na ponedjeljak, kad je napokon granulo sunce i dosnimljeno je dosta vanjskih scena. Pred samu projekciju neki su filmovi još bili u finalizaciji, što se prilikom ocjenjivanja također uzelo u obzir.
Prvi je prikazan kratki eksperimentalno-dokumentarni film Petra Grimania „Go snowman, electric paralise dream“. Moment ulaska hrvatske nogometne reprezentacije u finale Svjetskog prvenstva zabilježen je u filmu na jedan pomaknuti performativno – dokumentaristički način. Od snimaka zajedničkog gledanja posljednjih minuta utakmice u Klubu PFT‑a, preko lutanja s kamerama praznom Pulom (kadrova koji kao zvučnu podlogu imaju kaotične zvukove razdraganih skupina navijača), do snimki ekstatičnog slavlja na Portarati, gdje je tonski zapis nadomješten crkvenim zvonima i „topi“ se kao i „glavni lik“ – blagdanska dekoracija snješka u jednom praznom kafiću. Snješko se Gaćini, kao i početne scene u kojem se utakmica gleda, učinio suvišnim. Grimani je kazao da postoji i druga montirana verzija i još nisu odabrali konačnu, ali mu je upravo iskustvo stisnutosti u vremenu i želja da se to na vrijeme prikaže bilo najvrijednije, pa je prikazano tek jedna od mogućih verzija. Radi veće dokumentarističnosti, želi ostaviti i kadrove iz Kluba, tim više što su odatle i krenuli u film i što su se u istom prostoru zajedno pregledavali i montirali svi materijali. Rekao je da je istih dana dalje snimao i na autoputu, u Šibeniku, Splitu te u Zagrebu, na dočeku reprezentacije. Stoga će sve to pokušati izmontirati i u neku dulju formu ili čak video instalaciju s puno različitih verzija, za sjećanje i na radost publici.

„Nijemi glasovi“, drugi je kratki eksperimentalni film mladog autora Erika Jelčića (prvi, „Kraj povijesti“ je odradio na lanjskom Pruduction in‑u). U ovom intimističkom uratku Erik kombinira stare fotografije svojih rođaka s nekim drugim predmetima, poput morske školjke ili malih suvenira istarskih kućica, izmiještenim iz svog konteksta i porazbacanim po grmlju. U istom, prigušeno sjetnom, tonu su i snimci iz kafića u kojima po zidovima vise slike stare Pule. Kako se kroz „rešeto“ zaključilo, riječ je o svojevrsnom Erikovom dijalogu sa svojim precima, a sugerirano mu je i izbaciti nekoliko suvišnih kadrova kako bi film bio sugestivniji.
Treći je prikazan „Reader“ kratki igrano-hibridni film Igora Zenzerovića, inspiriran i posvećen 100. obljetnici poeme „Pusta zemlja“ T. S. Eliota. Zenzerović je već iskusni „tvorničar“, s tri dovršena Production in uradaka, a jedina primjedba bili su poneki diletantski glumački momenti, koji se mogu i ponovno snimiti.
Najmlađi polaznik radionice, 16-godišnji Alek Kosanović predstavio je svoj kratki igrani film „Noćni đir“. Baziran na stvarnom događaju, film je sniman ispred DC‑a Rojc i prikazuje dva dječaka kako žicaju cigare i bivaju zaskočeni policijskom intervencijom. Alek je kazao da je sretan što je puno naučio i svjestan je da je film moga biti puno bolji, na što mu je Zdravković-Kunac odgovorio kako je poanta ovakvih radionica upravo u tom izravnom doživljaju stvaranja filma, te u njegovom naknadnom analiziranju i detektiranju grešaka na kojima se dalje može učiti i razvijati svoj filmski izraz.
„Forenses“, kratki dokumentarno-hibridni film Tina Rakijaša, humoristički prikazuje mladog studenta „od priko Učke“ i njegove muke s prilagođavanjem lokalnom pulskom govoru. Gaćina ga je ocijenio kompaktnim u svom izričaju i kazao je kako bi se lako mogao pretvoriti u duhoviti serijal o problemima došljaka.
Kratki igrano-hibridni film „Vladimira Krleža“ Sergeja Mudrovčića, također povratnika na Production in‑u, na kojem je prije par godina snimio svoj prvi uradak „Osiromašeni uran“. Riječ je o šašavoj igri, dadaističkoj maškaradi kroz koju se provlači pitanje „Volite li Krležu?“, a Gaćina je ocijenio da bi film mogao funkcionirati i kao video uradak u nekoj galeriji.

Posljednji je prikazan kratki igrani film „Transrealnost“ mladog Sergeja Zdravkovića-Kunca, koji se na prošlom Production in‑u predstavio svojim prvim uratkom, nazvanim „Oslobađanje“. Kako se zvuk montirao u posljednji čas, glavna Gaćinina primjedba ovoj fantaziji na rubu između sna i jave bila je na izboru glazbe, koja se može promijeniti, a i cijeli se film još može razviti u začudnim pravcima.
Rezimirajući pogledano, Tonči Gaćina je iskazao zadovoljstvo „hrpom ozbiljnog posla“ odrađenog na tom „malom festivalu“ od sedam filmova. „Ima tu ambicioznih projekata i dobrih pokušaja, a vidi se i da svi odlično funkcionirate kao ekipa, što je posebno vrijedno. Možete biti sretni i ponosni!“, zaključio je Gaćina.
Partneri 18. Škole filma su Medvid Produkcija i Hrvatski filmski savez, a financijski ga podupiru Grad Pula, Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.