Mali festival od sedam filmova

Pulska filmska tvornica predstavila rezultate 11. Production in‑a

Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhiva PFT-a

09.01.2023.

Posljednji pro­gram Kluba Pulske film­ske tvor­ni­ce u netom okon­ča­noj godi­ni bilo je pred­stav­lja­nje rezul­ta­ta 11. Production in‑a, trod­nev­nog mara­to­na izra­de krat­ko­me­traž­nih igra­nih, eks­pe­ri­men­tal­nih i hibrid­nih fil­ma, te „Kritičko reše­to“ u kojem je ovaj put reda­telj i film­ski peda­gog Tonči Gaćina ocje­nji­vao „ber­bu“ od ukup­no sedam dovr­še­nih filmova.

Kako je pojas­nio vodi­telj PFT‑a, Marko Zdravković-Kunac, radi­oni­ce Production in polaz­ni­ci­ma pru­ža­ju brzin­sko iskus­tvo stva­ra­nja fil­ma od počet­ka do kra­ja, a ova je sas­tav­ni dio 18. ško­le fil­ma koja se nakon Nove godi­ne nas­tav­lja poseb­nim radi­oni­ca­ma u koji­ma će se detalj­ni­je radi­ti na pisa­nju sce­na­ri­ja, mon­ta­ži i dru­gim ele­men­ti­ma film­ske pisme­nos­ti. Voditelji 18. Škole fil­ma su sni­ma­te­lji Alan Stanković i Leo Gamboc, reda­telj Mario Papić, mon­ta­žer Josip Visković, auto­ri­ca i orga­ni­za­to­ri­ca Sanda Letonja-Marjanović, te pro­du­cent i film­ski peda­gog Marko Zdravković-Kunac.

Budući zamiš­lje­na tri dana viken­da iz raz­nih teh­nič­kih raz­lo­ga (uz osta­lo i vre­men­skih pri­li­ka) nisu bila dos­tat­na, radi­oni­ca se pro­du­lji­la i na pone­dje­ljak, kad je napo­kon gra­nu­lo sun­ce i dos­nim­lje­no je dos­ta vanj­skih sce­na. Pred samu pro­jek­ci­ju neki su fil­mo­vi još bili u fina­li­za­ci­ji, što se pri­li­kom ocje­nji­va­nja tako­đer uze­lo u obzir.

Prvi je pri­ka­zan krat­ki eks­pe­ri­men­tal­no-doku­men­tar­ni film Petra Grimania „Go snowman, elec­tric para­li­se dre­am“. Moment ula­ska hrvat­ske nogo­met­ne repre­zen­ta­ci­je u fina­le Svjetskog prvens­tva zabi­lje­žen je u fil­mu na jedan pomak­nu­ti per­for­ma­tiv­no – doku­men­ta­ris­tič­ki način. Od sni­ma­ka zajed­nič­kog gle­da­nja pos­ljed­njih minu­ta utak­mi­ce u Klubu PFT‑a, pre­ko luta­nja s kame­ra­ma praz­nom Pulom (kadro­va koji kao zvuč­nu pod­lo­gu ima­ju kaotič­ne zvu­ko­ve raz­dra­ga­nih sku­pi­na navi­ja­ča), do snim­ki eks­ta­tič­nog slav­lja na Portarati, gdje je ton­ski zapis nado­mje­šten crk­ve­nim zvo­ni­ma i „topi“ se kao i „glav­ni lik“ – blag­dan­ska deko­ra­ci­ja snje­ška u jed­nom praz­nom kafi­ću. Snješko se Gaćini, kao i počet­ne sce­ne u kojem se utak­mi­ca gle­da, uči­nio suviš­nim. Grimani je kazao da pos­to­ji i dru­ga mon­ti­ra­na ver­zi­ja i još nisu oda­bra­li konač­nu, ali mu je upra­vo iskus­tvo stis­nu­tos­ti u vre­me­nu i želja da se to na vri­je­me pri­ka­že bilo naj­vri­jed­ni­je, pa je pri­ka­za­no tek jed­na od mogu­ćih ver­zi­ja. Radi veće doku­men­ta­ris­tič­nos­ti, želi osta­vi­ti i kadro­ve iz Kluba, tim više što su oda­tle i kre­nu­li u film i što su se u istom pros­to­ru zajed­no pre­gle­da­va­li i mon­ti­ra­li svi mate­ri­ja­li. Rekao je da je istih dana dalje sni­mao i na auto­pu­tu, u Šibeniku, Splitu te u Zagrebu, na doče­ku repre­zen­ta­ci­je. Stoga će sve to poku­ša­ti izmon­ti­ra­ti i u neku dulju for­mu ili čak video ins­ta­la­ci­ju s puno raz­li­či­tih ver­zi­ja, za sje­ća­nje i na radost publici.

„Nijemi gla­so­vi“, dru­gi je krat­ki eks­pe­ri­men­tal­ni film mla­dog auto­ra Erika Jelčića (prvi, „Kraj povi­jes­ti“ je odra­dio na lanj­skom Pruduction in‑u). U ovom inti­mis­tič­kom urat­ku Erik kom­bi­ni­ra sta­re foto­gra­fi­je svo­jih rođa­ka s nekim dru­gim pred­me­ti­ma, poput mor­ske školj­ke ili malih suve­ni­ra istar­skih kući­ca, izmi­je­šte­nim iz svog kon­tek­s­ta i poraz­ba­ca­nim po grm­lju. U istom, pri­gu­še­no sjet­nom, tonu su i snim­ci iz kafi­ća u koji­ma po zido­vi­ma vise sli­ke sta­re Pule. Kako se kroz „reše­to“ zaklju­či­lo, riječ je o svo­je­vr­s­nom Erikovom dija­lo­gu sa svo­jim pre­ci­ma, a suge­ri­ra­no mu je i izba­ci­ti neko­li­ko suviš­nih kadro­va kako bi film bio sugestivniji.

Treći je pri­ka­zan „Reader“ krat­ki igra­no-hibrid­ni film Igora Zenzerovića, ins­pi­ri­ran i posve­ćen 100. obljet­ni­ci poeme „Pusta zem­lja“ T. S. Eliota. Zenzerović je već iskus­ni „tvor­ni­čar“, s tri dovr­še­na Production in ura­da­ka, a jedi­na pri­mjed­ba bili su pone­ki dile­tant­ski glu­mač­ki momen­ti, koji se mogu i ponov­no snimiti.

Najmlađi polaz­nik radi­oni­ce, 16-godiš­nji Alek Kosanović pred­sta­vio je svoj krat­ki igra­ni film „Noćni đir“. Baziran na stvar­nom doga­đa­ju, film je sni­man ispred DC‑a Rojc i pri­ka­zu­je dva dje­ča­ka kako žica­ju ciga­re i biva­ju zasko­če­ni poli­cij­skom inter­ven­ci­jom. Alek je kazao da je sre­tan što je puno naučio i svjes­tan je da je film moga biti puno bolji, na što mu je Zdravković-Kunac odgo­vo­rio kako je poan­ta ovak­vih radi­oni­ca upra­vo u tom izrav­nom doživ­lja­ju stva­ra­nja fil­ma, te u nje­go­vom nak­nad­nom ana­li­zi­ra­nju i detek­ti­ra­nju gre­ša­ka na koji­ma se dalje može uči­ti i razvi­ja­ti svoj film­ski izraz.

„Forenses“, krat­ki doku­men­tar­no-hibrid­ni film Tina Rakijaša, humo­ris­tič­ki pri­ka­zu­je mla­dog stu­den­ta „od pri­ko Učke“ i nje­go­ve muke s pri­la­go­đa­va­njem lokal­nom pul­skom govo­ru. Gaćina ga je oci­je­nio kom­pak­t­nim u svom izri­ča­ju i kazao je kako bi se lako mogao pre­tvo­ri­ti u duho­vi­ti seri­jal o pro­ble­mi­ma došljaka.

Kratki igra­no-hibrid­ni film „Vladimira Krleža“ Sergeja Mudrovčića, tako­đer povrat­ni­ka na Production in‑u, na kojem je pri­je par godi­na sni­mio svoj prvi ura­dak „Osiromašeni uran“. Riječ je o šaša­voj igri, dada­is­tič­koj maška­ra­di kroz koju se prov­la­či pita­nje „Volite li Krležu?“, a Gaćina je oci­je­nio da bi film mogao funk­ci­oni­ra­ti i kao video ura­dak u nekoj galeriji.

Posljednji je pri­ka­zan krat­ki igra­ni film „Transrealnost“ mla­dog Sergeja Zdravkovića-Kunca, koji se na proš­lom Production in‑u pred­sta­vio svo­jim prvim urat­kom, nazva­nim „Oslobađanje“. Kako se zvuk mon­ti­rao u pos­ljed­nji čas, glav­na Gaćinina pri­mjed­ba ovoj fan­ta­zi­ji na rubu izme­đu sna i jave bila je na izbo­ru glaz­be, koja se može pro­mi­je­ni­ti, a i cije­li se film još može razvi­ti u začud­nim pravcima.

Rezimirajući pogle­da­no, Tonči Gaćina je iska­zao zado­volj­stvo „hrpom ozbilj­nog pos­la“ odra­đe­nog na tom „malom fes­ti­va­lu“ od sedam fil­mo­va. „Ima tu ambi­ci­oz­nih pro­je­ka­ta i dobrih poku­ša­ja, a vidi se i da svi odlič­no funk­ci­oni­ra­te kao eki­pa, što je poseb­no vri­jed­no. Možete biti sret­ni i ponos­ni!“, zaklju­čio je Gaćina.

Partneri 18. Škole fil­ma su Medvid Produkcija i Hrvatski film­ski savez, a finan­cij­ski ga podu­pi­ru Grad Pula, Zaklada Kultura nova i Hrvatski audi­ovi­zu­al­ni centar.