„25 godina fašizma i 60 milijuna žrtava moglo se spriječiti“

Pulski fokus: U prepunoj Gradskoj knjižnici Pula predstavljene knjige Milana Radoševića i Renata Matića

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

31.01.2023.

• U pre­pu­noj sali Gradske knjiž­ni­ce i čita­oni­ce Pula, 27. siječ­nja pred­stav­lje­ne su dvi­je knji­ge: “Geneza anti­fa­šiz­ma u Istri” dr. sc. Milana Radoševića i “Društvo i otpor fašiz­mu. Istarski poučak i glo­bal­ni iza­zo­vi” dr. sc. Renata Matića. Brojne pri­sut­ne poz­dra­vi­la je rav­na­te­lji­ca knjiž­ni­ce, Nadia Bužleta iska­zav­ši zado­volj­stvo posje­če­noš­ću i kons­ta­ti­rav­ši kako se knjiž­ni­ca nakon pan­de­mi­je i poža­ra napo­kon opet otva­ra za tak­va događanja.

Na pro­mo­ci­ji su bili i pul­ski gra­do­na­čel­nik Filip Zoričić te pro­čel­nik za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je, Vladimir Torbica. Zoričić je istak­nuo kako se pro­mo­ci­ja odr­ža­va na Međunarodni dan sje­ća­nja na žrtve holo­ka­us­ta, što je dobra poru­ka. Torbica je rekao kako auto­ri nisu pisa­li smo ono što se doga­đa­lo u povi­jes­ti, već izno­se i svo­je miš­lje­nje sto­ga su te knji­ge važ­ne. Zahvalio je izda­va­ču, dr. sc. Damiru Agičiću što poka­zu­je zani­ma­nje za istar­ske teme napo­me­nuv­ši kako „Istra ima otvo­re­ni um“.

U knji­zi Radoševića, „Geneza anti­fa­šiz­ma u Istri“ znans­tve­no je obra­đe­na tema poče­ta­ka fašis­tič­kog nasi­lja usmje­re­nog pro­tiv rad­nič­kog te hrvat­skog narod­nog pokre­ta u Istri 1920. godi­ne koji je gene­ri­rao i prvi anti­fa­šis­tič­ki otpor. Kroz četi­ri poglav­lja su, kon­zul­ta­ci­jom arhiv­skog, novin­skog, memo­ar­skog gra­di­va, rekons­tru­ira­ne epi­zo­de Vodnjanske bit­ke (16. siječ­nja), prvo­maj­skog krvo­pro­li­ća na pul­skoj Portarati, fašis­tič­kog pale­ža Narodnoga doma u Puli (14. srp­nja), napa­da na odvjet­ni­ke dr. Mirka Vratovića i dr. Ive Zuccona (Cukona) (16. srp­nja) te konač­no Mussolinijeva posje­ta Puli (21. ruj­na) i suko­ba fašis­ta sa socijalistima.

Milan Radošević je povjes­ni­čar, viši znans­tve­ni surad­nik na Zavodu za povi­jes­ne i druš­tve­ne zna­nos­ti HAZU-Područnoj jedi­ni­ci u Puli. Proučava povi­jest Istre i Kvarnerskog pri­mor­ja u 20. sto­lje­ću, poseb­no poli­tič­ku povi­jest s nagla­skom na faši­zam i anti­fa­ši­zam te soci­jal­nu povi­jest s nagla­skom na jav­no zdrav­s­tve­ne pro­ce­se. Do sada je obja­vio dvi­je autor­ske i tri ured­nič­ke knji­ge te sto­ti­njak struč­nih i znans­tve­nih rado­va, osvr­ta, pri­op­će­nja, pri­ka­za i kata­lo­ga izlož­bi. Vanjski je surad­nik na dok­tor­skim stu­di­ji­ma na Sveučilištu u Kopru (Univerza na Primorskem), Sveučilištu u Zagrebu i Sveučilištu u Dubrovniku u men­to­ri­ra­nju te ocje­nji­va­nju dok­tor­skih rado­va kan­di­da­ta. Kao član i vodi­telj sudje­lo­vao je u neko­li­ko bila­te­ral­nih znans­tve­no­is­tra­ži­vač­kih pro­je­ka­ta, (su)voditelj je znans­tve­no­is­tra­ži­vač­kog pro­gra­ma Stoljeće europ­skog anti­fa­šiz­ma. Istra izme­đu lokal­nog i glo­bal­nog. Jedan je od osni­va­ča i pred­sjed­nik Istarskog povi­jes­nog društva.

Agičić je istak­nuo je kako mu je Radošević pri­je godi­nu dana pred­lo­žio knji­gu u dva dje­la te istak­nuo kako je riječ o važ­noj temi.

„Recenzenti su zado­volj­ni, riječ je o knji­zi čit­koj široj publi­ci, dru­gi dio je soci­olo­ška ras­pra­va“, rekao je istak­nuv­ši kako se nada i oda­zi­vu ško­la. Dukovski je nagla­sio kako nema većeg zado­volj­stva nego kad nje­gov neka­daš­nji stu­dent uspi­je napi­sa­ti monografiju.

„Knjiga je ogra­đe­na na 1920. godi­nu i na Puljštinu gdje se nala­zi gene­za. Bila je to ključ­na godi­na kad su lju­di pos­ta­li svjes­ni da se mora­ju odu­pri­je­ti tak­vom nasil­nom poli­tič­kom pokre­tu koji nije imao milos­ti ni pre­ma kome“, rekao je. Istaknuo je kako je Radošević uspio pohva­ta­ti slo­že­ne situ­aci­je 1920. godi­na i oku­pi­ti cije­lo svo­je izla­ga­nje oko četi­ri glav­na događaja.

„Antifašizam o kojem Radošević govo­ri prak­tič­ki je nefor­ma­lan, to je samo poriv da se obra­ni od nasi­lja, to je bio odgo­vor lju­di na ono što su fašis­tič­ke stra­ne radi­le“, rekao je Dukovski kojem je poseb­no dra­go što je Radošević uspio pre­poz­na­ti kao gene­zu ono­ga što će se tek dogo­di­ti dola­skom fašiz­ma na vlast.

Radošević je našao doku­men­te koji govo­re o izvješ­ći­ma koji navo­de da su lju­di napa­li Mussolinija i da je tu pala neka plju­ska, plju­va­nje i gađa­nje rajčicama.

„Neki pro­test se sasvim sigur­no dogo­dio, što je vrlo zna­čaj­no jer je ta reak­ci­ja pos­ta­la dio naše povi­jes­ti. Čak i ako se to dois­ta nije dogo­di­lo, mi smo time poka­za­li da bi bilo lije­po da smo ga pljus­nu­li. Povjesničari tre­ba­ju uzi­ma­ti u obzir i ono što se nije dogo­di­lo, a što se htje­lo jer i to govo­ri o ono­me kak­va je Pula dois­ta bila“, napo­me­nuo je.

Radošević je istak­nuo kako je Dukovski nje­gov uči­telj već više deset­lje­ća te da od nje­ga još uvi­jek puno uči.

„Ovako velik oda­ziv na pro­mo­ci­ju dokaz je da Puljani čuva­ju tra­di­ci­ju i da ih tema anti­fa­šiz­ma zani­ma čak i 103 godi­ne od prvog otpo­ra“, rekao je.

Dodao je kako su anti­fa­šis­ti bili svi oni koji su se bori­li za svo­ju, ali i tuđu slo­bo­du te za svoj i tuđi napre­dak i to je ono što ih je pove­zi­va­lo te što i danas pove­zu­je sve koji se tako osjećaju.

„Ne pro­đe ni jedan mje­sec da se u Istri ne odr­ži kome­mo­ra­ci­ja žrtva­ma fašiz­ma“, napo­me­nuo je.

Radošević je napo­me­nuo kako usko­ro neće biti živih svje­do­ka te je to kolek­tiv­no sje­ća­nje teško pre­ni­je­ti na nove gene­ra­ci­je, mla­di bje­že od toga jer nisu zainteresirani.

„Geneza pred­stav­lja put, poče­tak kako je nešto nas­ta­lo, nisam, narav­no imao pri­li­ke raz­go­va­ra­ti sa živim svje­do­ci­ma ali sam uspio pro­na­ći dois­ta opsež­nu doku­men­ta­ci­ju koja do sada nije bila istra­že­na. Riječ je o doku­men­ti­ma iz Rima, Padove, Trsta, Zagreba…“, nabro­jao je. U istra­ži­va­nju mu je veli­ka pomoć bila digi­ta­li­za­ci­ja zahva­lju­ju­ći kojoj se može brže i lak­še doći do doku­me­na­ta. Radošević se poseb­no zahva­lio Matiću s kojim već godi­na­ma odlič­no sura­đu­je i čija se knji­ga kro­no­lo­ški nado­ve­zu­je na same počet­ke anti­fa­šiz­ma i poka­zu­je što se nakon toga događalo.

„Antifašizam nije istra­žen do kra­ja, mno­gi aspek­ti i mno­ge lič­nos­ti osta­le su goto­vo pot­pu­no zane­ma­re­ne. Temu anti­fa­šiz­ma pri­je sve­ga tre­ba­mo znans­tve­no reva­lo­ri­zi­ra­ti počev­ši od poče­ta­ka koje je Matić u svo­joj knji­zi otvo­rio“, rekao je. Naglasio je kako se povi­jes­ne poru­ke koje nismo usvo­ji­li i koje smo zabo­ra­vi­li mogu, na žalost, pono­vi­ti, a pro­tiv toga se vri­je­di bori­ti, pri­je sve­ga pisa­nom rije­čju. „Pero je jače od mača“, izja­vio je te na kra­ju bio poz­drav­ljen toplim pljeskom.

Renato Matić (Vinkovci, 1963.) je soci­olog, redov­ni pro­fe­sor Fakulteta hrvat­skih stu­di­ja Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu diplo­mi­rao je (1988.), magis­tri­rao (1994.) i dok­to­ri­rao soci­olo­gi­ju (2001.), poto­nje na temu “Neke vri­jed­nos­ne odred­ni­ce devi­jant­nog pona­ša­nja u hrvat­skom druš­tvu. Područja nje­go­va znans­tve­no-istra­ži­vač­kog i nas­tav­nič­kog dje­lo­va­nja, uz opću soci­olo­gi­ju, jesu soci­olo­gi­ja kri­mi­na­la i druš­tve­ne devi­jant­nos­ti, pro­ble­mi nasi­lja i korup­ci­je te druš­tve­ni uzro­ci pre­dra­su­da i dis­kri­mi­na­ci­je s nagla­skom na devi­jant­ne poja­ve i pro­ble­me hrvat­skog druš­tva u raz­dob­lju tran­zi­ci­je. Jedan je od osni­va­ča i pre­da­vač na Šoa aka­de­mi­ji koju je pokre­nu­la Židovska opći­na Zagreb. Od 1989. do 1994. bio je zapos­len u MUP‑u Republike Hrvatske, a od 1994. do 2007. radio je kao nas­tav­nik na Fakultetu kri­mi­na­lis­tič­kih zna­nos­ti (kas­ni­je Visokoj poli­cij­skoj ško­li) u Zagrebu. Na sadaš­njoj ins­ti­tu­ci­ji zapos­len je od 2007. godine.

I Matić se zahva­lio Radoševiću na surad­nji napo­me­nuv­ši kako je on neumo­ran i stu­di­ozan istra­ži­vač. Matić je govo­rio o Istarskom pouč­ku kojim sve počinje.

„25 godi­na tra­ge­di­je i 60 mili­ju­na žrta­va moglo se izbje­ći da se shva­tio narod u Istri i da su odgo­vor­na Europa i svi­jet shva­ti­li da nasi­lje ne sta­je“, napo­me­nuo je Matić.

Kako je rekao jedi­no je narod pru­žao otpor i to Hrvati, Talijani i Slovenci, svi koji su se osje­ti­li ugroženima.

„Otpor kre­će kao bor­ba za život i na kra­ju zavr­ša­va kao bor­ba za život. Istarski poučak govo­ri o tome da je otpor koji se dogo­dio u Istri i tra­jao do konač­nog pora­za fašiz­ma 1945. godi­ne“, dodao je Matić istak­nuv­ši kako Istarski poučak govo­ri o ono­me što čeka čovje­čans­tvo ako se ne uozbilji.

„Vojni poraz se dogo­dio, ali kori­je­ni zla, fašiz­ma i naciz­ma, uvu­če­ni su u sve pore druš­tva“, napo­me­nuo je istak­nuv­ši kako ima­mo pra­vo biti ponos­ni na našu povi­jest te da bi se faši­zam tre­bao puno više spo­mi­nja­ti u udžbenicima.

Oba su auto­ra na kra­ju pro­mo­ci­je ima­li pos­la pišu­ći posve­te u kup­lje­nim knjigama.

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Grada Pule