Franca se nikada nije prestala boriti i bila mi je primjer snage kojeg je vrijedilo slijediti
„Francamente“: homagge Petre B. Blašković Franci Rame na istriotskom i istrovenetskom
Tekst Luisa SORBONE • Fotografije L. SORBONE i arhiva INK-a
• Danas je prva glumica drame Narodnog kazališta u Osijeku. Odrasla je u umjetničkoj obitelji, a njeni roditelji su poznati glazbenici. Petra Blašković svoje je prve korake u napravila u Puli, a zatim je svoju umjetničku karijeru obogatila plesom, studijem klasične glazbe i konačno kazalištem. Godine 1992. odlazi živjeti u Italiju, gdje ostaje 15 godina, specijalizirajući se za plesno kazalište. «Talijanska kultura odigrala je važnu ulogu u mom umjetničkom obrazovanju. Radila sam u mnogim talijanskim gradovima, od Trsta do Rima pa sve do Sardinije, surađujući kao glumica, ali i kao koreograf. Imala sam sreću raditi i sa Zlatkom Bourekom».
U Hrvatsku se vraća 2007. godine i odlučuje se preseliti u Osijek radi nastavka školovanja i specijaliziranja u lutkarstvu. „U Italiji sam imala stabilnost, bila sam profesionalna glumica i moja kći je tamo pohađala školu, ali osjećala sam potrebu ići naprijed i naučiti nešto novo. Izabrala sam osječku Akademiju dramske umjetnosti koja ima odsjek posvećen lutkarstvu. Pohađala sam tečajeve, a zatim sam počela surađivati s Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku gdje sada radim na neodređeno vrijeme»
Petra Blašković vrlo je popularna u Istri i Hrvatskoj, a sada se vraća u INK s predstavom “Francamente” koja odaje počast životu i djelu France Rame, deset godina nakon njezine smrti.
Projekt
Temeljena na tekstovima “Una vita all’Impromptu” i “Tutta casa,letto e chiesa e altre storie”, koje je Franca napisala zajedno s Dariom, predstava koju Petra, kao autorica i redateljica, postavlja na scenu INK‑a, dokumentarno-scenski je kolaž koji prati glavne trenutke u životu glumice te njezino društveno i političko opredjeljenje. Djevojčica s kazališnim iskustvom; djevojka koja upoznaje Darija; majčinstvo i abortus; žene u društvu, položaj radnika i borba protiv cenzure teme su koje predstava obrađuje.
„Talijansko kazalište ostavilo je neizbrisiv trag u meni: zbog pažnje prema društvenim pitanjima i najslabijima, aspektima koji su uvijek bili prisutni u mojoj biološkoj obitelji. To je kazališna umjetnost iz koje godinama crpim inspiraciju. Mislim na De Filippov Napulj, koji je bio Napulj ljudi. I Dariju i Francu koji su svojom grotesknom i šaljivom umjetnošću na pozornicu doveli kulturu nižih klasa.“
Deseta je godišnjica smrti France Rame i ova je predstava zamišljena kao putovanje kroz njezine kazališne tekstove, a prije svega kroz njezin život žene, supruge i majke. “Franca se nikada nije prestala boriti i bila mi je primjer snage kojeg je vrijedilo slijediti, posebno u nekim trenucima mog života. Nije se deklarirala kao militantna feministica, nego kao feministkinja po političkom i osobnom izboru. Za promjenu uloge žene nisu potrebne rastave, već treba promijeniti društvo i u tom smislu osjećam ju vrlo blisku. [/lang_hr]
Zašto predstava u INK‑u?
«Smatram da je u Puli, i općenito u Istri, tlo vrlo plodno i može prihvatiti poruke slobode kakve sugerira predstava. Susret s Gordanom Jeromelom Kaić, ravnateljicom Istarskog narodnog kazališta i Tamarom Brussich, predsjednicom Zajednice Talijana Pula, bio je ključan za aktualizaciju ovog projekta. Pula je hrabar i otvoren grad, ne robuje aktualnoj demagogiji. Izražavanje slobode govora još uvijek je moguć čin. Zadovoljna sam ovim projektom, ali sam i tužna što se mnoge stvari nisu promijenile u odnosu na desetljeća prije i što su monološki tekstovi koje ću predstaviti nažalost i dalje vrlo aktualni. Strah me govoriti o stanju žena danas jer kao da se ništa nije promijenilo na bolje.”
Italija i Hrvatska – slični ili različiti konteksti za žene?
«Nažalost, po mom mišljenju, u Italiji kao i u Hrvatskoj promijenio se »paket«, ali ne i sadržaj. Kad gledam talijansku televiziju, vidim koliko su žene iskorištavane. Ovdje, u Hrvatskoj, kontekst je drugačiji i možda se očituje na drugi način. Ali sigurno mi je muka kao ženi promatrati muškarce koji osjećaju potrebu kleknuti na trgu kako bi se muški autoritet vratio u obitelj. Ili da muškarac odlučuje o dužini moje suknje, a da ne govorimo o djelima fizičkog i psihičkog nasilja ili diskriminacije u plaćama ili različitim ugovornim uvjetima na poslu. Od odredbi poput one o “ružičastim kvotama” se naježim, one su tu samo da bi se zadovoljila forma koja bi trebala biti norma. Ukratko, nastavljamo svjedočiti diskriminatornoj viziji žena upakiranoj u obliku demokracije”.
Odabir jezika
Dario Fo i Franca Rame često su koristili dijalekte. S „Misterom Buffom“, Dario Fo je na daske postavio prekrasan “gramelot”, glazbeni jezik, onomatopejski i pun sugestija. Odabir prijevoda i adaptacije tekstova “Tutta casa,letto e chiesa e altre storie” i “Una vita all’Suddento” na istrovenetski i istriotski to na određeni način odražava. [
«Čak se i u jednom od svojih monologa Franca služi arhaičnim talijanskim dijalektom. Dijalekt je ono što duboko jesmo. Često, kada se služimo standardnim jezikom, gubimo dio sebe. Željela sam koristiti autentičan jezik, onaj koji slušamo od rođenja, pa i prije. Nadalje, istrovenetski i istriotski postali su nematerijalna dobra pod zaštitom UNESCO‑a i osjećala sam moralnu dužnost da ih oživim i na pozornici, da povećam njihov kulturni, društveni i umjetnički značaj. Tekstovi su titlovani na hrvatski: želimo da se stvarnost Istre, ona hrvatska i ona autohtono talijanska, osjeti integriranom u predstavu. Da jezik ne postane barijera – da nas ono što je drugačije ne udalji».
Režiju predstave „Francamente“ potpisuje Petra Blašković. Scenograf je Stefano Katunar, a autor glazbe Andrej Pezić. Kostimografiju potpisuje Desanka Janković dok je oblikovatelj svjetla Dario Družeta. Prijevod tekstova na istrovenetski potpisuje Petra Blašković ‚dok je one na istriotskom napravio Claudio Grbac.
Premijera je u petak, 17. veljače u 19.30 sati u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula. Reprize predstave na rasporedu su u subotu 18. i ponedjeljak 20. veljače također u 19.30 sati.
