Memorija i međusvijest
Luciano Bunić i Samir Cerić Kovačević izlažu u grožnjanskoj galeriji Fonticus
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
• Gradska galerija Fonticus iz Grožnjana predstavila je u petak 10. veljače likovne projekte dvojice autora, pa su tako posjetitelji mogli pogledati samostalnu izložbenu prezentaciju/video rad Luciana Bunića nazvan „Iz slojeva memorije (grupa Biafra, 1970. – 1978.)“, te samostalnu izložbu fotografa Samira Cerića Kovačevića naziva „Istraživanje međusvijesti“. Izložbe je u prisustvu autora otvorio kustos Eugen Borkovsky koji je stručnim komentarima publici približio ove likovne projekte.
U potrazi za identitetom
Borkovsky je pojasnio da Luciano Bunić kao autor dokumentarno-semantičke osobne zamisli predstavlja, odnosno dokumentira stanje s otklonom ka osobnom. Lucianov otac, Branko Bunić, jedan je od početnih aktera artističkog projekta grupe školovanih umjetnika osnovane 1970. godine, čije je djelovanje krenulo je iz skvoterski osvojenih prostora tadašnjeg studentskog doma Moša Pijade, te je projekt, zbog fizičkog stanja rasula samog prostora, nazvan je Biafra, prema nazivu tada siromašne afričke države.

“Inicijatori, pokretači, idejni vođe ove ideje bili su: Branko Bunić, Stjepan Gračan, Ratko Petrić i Miro Vuco koji su se odlučili suprotstaviti tadašnjim likovnim, kulturnim i društvenim konvencijama koje su pomodno tretirale apstraktne pojavnosti u likovnosti. Navedeni umjetnici smatrali su da bi umjetnost trebala biti kritička djelatnost koja mora progovoriti o vlastitoj sredini i odnosima unutar nje. Na neki način, uz neke prethodnike propitivanja stanja, oni su začetnici domaćeg postmodernizma. Djelovanjem od 1970. i samoukinućem 1978. godine iskazivali su mutacije likovnih iskaza od karakteristika pop-arta do nove figuracije. Njihov je realizam bio brutalan, surov i svakako ga moramo doživjeti kao afirmaciju figuracije, ali na dinamičan, dramatičan, problemski način. Autori radova pod ovim okriljem su se mijenjali. Tu su sudjelovali Zlatko Kauzlarić – Atač, Ivan Lesjak, Ratko Janjić, Vlado Jakelić, Rudi Labaš, Emil Tanay, Stanko Jančić i Đurđica Zanoški Gudlin.

„Ako se vratimo projektu koji ovdje predstavljamo, vidimo da filmski odlično educiran autor zadire u likovnost i to u njen lokalni, ali internacionalno obojen trenutak, obrađujući jednu skoro desetogodišnju aktivnost kreativno aktivističke, reakcionarne formacije likovnih umjetnika. Lucianu Buniću je inicijalni poticaj indirektno povezan s aktivnostima grupe Biafra i to preko svog oca koji je bio jedan od začetnika, pokretača aktivnosti ove grupe umjetnika. Ova konstelacija zabilježenih aktera ne može nas ostaviti ravnodušnima. Motiv, polazište, Luciana Bunića moglo bi biti razotkrivanje i kristaliziranje porodičnih zadatosti, uz donošenje još jednog pogleda na slijed tadašnjih događanja koja se nastavljaju kroz tijek suvremene domaće postmoderne, ali i alter-postmoderne kojoj svjedočimo ukoliko smo angažirani promatrači stanja, situacija likovnosti današnjice. Ovdje možemo na neki mogući način odrediti ovaj projekt. Na rubnim područjima osobne potrage za identitetom, ostvarena je dokumentarno-intimna poveznica.”, zaključuje kustos.

Luciano Bunić rođen je 28. VI. 1980. godine u Banja Luci. U Zagrebu završava ŠPUD (dizajner unutrašnje arhitekture) te ALU (Magistar animiranog filma i novih medija), u klasi prof. Ivana Ladislava Galete. Realizirao je više animacija za HRT. Izlagao samostalno i kolektivno više puta (Grožnjan, Pula, Rovinj, Zagreb). Član je HDLU Zagreb i Vizualnog Centra Batana Rovinj. Živi i radi u Rovinju.
Stanje meditacije
Samir Cerić Kovačević svojim izložbom crno-bijelih fotografija naziva „Istraživanje međusvijesti“ predstavlja najnoviju seriju fotografskih radova kojima propituje, osim likovno-tehnoloških pitanja, modus percepcije sebe i okruženja: svjesnost. “Umjetnik predstavlja mrtve prirode s otklonom ka autoreferencijalnoj estetici. Postav ove izložbe nudi seriju fotografija koje su predstavljene u promišljenom nizu, kao zatvorena cjelina. Umjetnik ujednačuje formate i preskače kolor da bi time što više izbjegao narativnost. Zapravo nam želi ponuditi asocijacije i usmjeriti svakog pomnijeg promatrača ka individualnom doživljaju. On inicira, nudi put prema višem stupnju samospoznaje. Ova ponuda nas najprije mami raspoznavanju, pa odustajanju od važnosti iščitavanja sadržaja. Autor nam svako toliko nudi prepoznavanje oblika, ali na način koji ne apostrofira izdvojenu radnju pojedine fotografije. Pristup ovog umjetnika ne implicira dokumentarističko konzerviranje prošlosti niti autoritativnost autorskog koncepta, štoviše, njegove fotografije ukazuju na uzaludnost da se svijet razumije prema očitom, vidljivom, utjelešenom”, komentira Borkovsky, dok fotograf o svojoj izložbi kratko kaže: “Ovo je moje stanje meditacije.”

Samir Cerić Kovačević, rođen je 2. veljače 1982. godine u Brtonigli. Profesionalno se bavi fotografijom dugi niz godina. Kroz fotografiju istražuje različite teme uključujući portrete, dokumentarnu fotografiju, trenutke u svakodnevnici, čovjekovu povezanost s prirodom. Njegov rad propituje granice fotografije kao dokumentarnog istraživanja i osobnog doživljaja, pri čemu se služi prirodnim svjetlom kako bi istražio „nevidljivi“ dio identiteta subjekata koje fotografira. Također radi kao službeni fotograf za brojne artističke manifestacije u domovini i u nekoliko država Europe. Svoje radove predstavio je na više samostalnih i nekoliko selektiranih, grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.