Memorija i međusvijest

Luciano Bunić i Samir Cerić Kovačević izlažu u grožnjanskoj galeriji Fonticus

Tekst i fotografije Lidija KUHAR

13.02.2023.

• Gradska gale­ri­ja Fonticus iz Grožnjana pred­sta­vi­la je u petak 10. velja­če likov­ne pro­jek­te dvo­ji­ce auto­ra, pa su tako posje­ti­te­lji mogli pogle­da­ti samos­tal­nu izlož­be­nu prezentaciju/video rad Luciana Bunića nazvan „Iz slo­je­va memo­ri­je (gru­pa Biafra, 1970. – 1978.)“, te samos­tal­nu izlož­bu foto­gra­fa Samira Cerića Kovačevića nazi­va „Istraživanje među­svi­jes­ti“. Izložbe je u pri­sus­tvu auto­ra otvo­rio kus­tos Eugen Borkovsky koji je struč­nim komen­ta­ri­ma publi­ci pri­bli­žio ove likov­ne projekte.

U potrazi za identitetom

Borkovsky je pojas­nio da Luciano Bunić kao autor doku­men­tar­no-seman­tič­ke osob­ne zamis­li pred­stav­lja, odnos­no doku­men­ti­ra sta­nje s otklo­nom ka osob­nom. Lucianov otac, Branko Bunić, jedan je od počet­nih akte­ra artis­tič­kog pro­jek­ta gru­pe ško­lo­va­nih umjet­ni­ka osno­va­ne 1970. godi­ne, čije je dje­lo­va­nje kre­nu­lo je iz skvo­ter­ski osvo­je­nih pros­to­ra tadaš­njeg stu­dent­skog doma Moša Pijade, te je pro­jekt, zbog fizič­kog sta­nja rasu­la samog pros­to­ra, nazvan je Biafra, pre­ma nazi­vu tada siro­maš­ne afrič­ke države.

“Inicijatori, pokre­ta­či, idej­ni vođe ove ide­je bili su: Branko Bunić, Stjepan Gračan, Ratko Petrić i Miro Vuco koji su se odlu­či­li suprot­sta­vi­ti tadaš­njim likov­nim, kul­tur­nim i druš­tve­nim konven­ci­ja­ma koje su pomod­no tre­ti­ra­le aps­trak­t­ne pojav­nos­ti u likov­nos­ti. Navedeni umjet­ni­ci sma­tra­li su da bi umjet­nost tre­ba­la biti kri­tič­ka dje­lat­nost koja mora pro­go­vo­ri­ti o vlas­ti­toj sre­di­ni i odno­si­ma unu­tar nje. Na neki način, uz neke pret­hod­ni­ke pro­pi­ti­va­nja sta­nja, oni su začet­ni­ci doma­ćeg pos­t­mo­der­niz­ma. Djelovanjem od 1970. i samo­uki­nu­ćem 1978. godi­ne iska­zi­va­li su muta­ci­je likov­nih iska­za od karak­te­ris­ti­ka pop-arta do nove figu­ra­ci­je. Njihov je reali­zam bio bru­ta­lan, surov i sva­ka­ko ga mora­mo doži­vje­ti kao afir­ma­ci­ju figu­ra­ci­je, ali na dina­mi­čan, dra­ma­ti­čan, pro­blem­ski način.  Autori rado­va pod ovim okri­ljem su se mije­nja­li. Tu su sudje­lo­va­li Zlatko Kauzlarić – Atač, Ivan Lesjak, Ratko Janjić, Vlado Jakelić, Rudi Labaš, Emil Tanay, Stanko Jančić i Đurđica Zanoški Gudlin.

„Ako se vra­ti­mo pro­jek­tu koji ovdje pred­stav­lja­mo, vidi­mo da film­ski odlič­no edu­ci­ran autor zadi­re u likov­nost i to u njen lokal­ni, ali inter­na­ci­onal­no obo­jen tre­nu­tak, obra­đu­ju­ći jed­nu sko­ro dese­to­go­diš­nju aktiv­nost kre­ativ­no akti­vis­tič­ke, reak­ci­onar­ne for­ma­ci­je likov­nih umjet­ni­ka. Lucianu Buniću je ini­ci­jal­ni poti­caj indi­rek­t­no pove­zan s aktiv­nos­ti­ma gru­pe Biafra i to pre­ko svog oca koji je bio jedan od začet­ni­ka, pokre­ta­ča aktiv­nos­ti ove gru­pe umjet­ni­ka. Ova kons­te­la­ci­ja zabi­lje­že­nih akte­ra ne može nas osta­vi­ti rav­no­duš­ni­ma. Motiv, pola­zi­šte, Luciana Bunića moglo bi biti razot­kri­va­nje i kris­ta­li­zi­ra­nje poro­dič­nih zada­tos­ti, uz dono­še­nje još jed­nog pogle­da na sli­jed tadaš­njih doga­đa­nja koja se nas­tav­lja­ju kroz tijek suvre­me­ne doma­će pos­t­mo­der­ne, ali i alter-pos­t­mo­der­ne kojoj svje­do­či­mo uko­li­ko smo anga­ži­ra­ni pro­ma­tra­či sta­nja, situ­aci­ja likov­nos­ti današ­nji­ce. Ovdje može­mo na neki mogu­ći način odre­di­ti ovaj pro­jekt. Na rub­nim podru­čji­ma osob­ne potra­ge za iden­ti­te­tom, ostva­re­na je doku­men­tar­no-intim­na povez­ni­ca.”, zaklju­ču­je kustos.

Luciano Bunić rođen je 28. VI. 1980. godi­ne u Banja Luci. U Zagrebu zavr­ša­va ŠPUD (dizaj­ner unu­traš­nje arhi­tek­tu­re) te ALU (Magistar ani­mi­ra­nog fil­ma i novih medi­ja), u kla­si prof. Ivana Ladislava Galete. Realizirao je više ani­ma­ci­ja za HRT. Izlagao samos­tal­no i kolek­tiv­no više puta (Grožnjan, Pula, Rovinj, Zagreb). Član je HDLU Zagreb i Vizualnog Centra Batana Rovinj. Živi i radi u Rovinju.

Stanje meditacije

Samir Cerić Kovačević svo­jim izlož­bom crno-bije­lih foto­gra­fi­ja nazi­va „Istraživanje među­svi­jes­ti“ pred­stav­lja naj­no­vi­ju seri­ju foto­graf­skih rado­va koji­ma pro­pi­tu­je, osim likov­no-teh­no­lo­ških pita­nja, modus per­cep­ci­je sebe i okru­že­nja: svjes­nost. “Umjetnik pred­stav­lja mrtve pri­ro­de s otklo­nom ka auto­re­fe­ren­ci­jal­noj este­ti­ci. Postav ove izlož­be nudi seri­ju foto­gra­fi­ja koje su pred­stav­lje­ne u pro­miš­lje­nom nizu, kao zatvo­re­na cje­li­na. Umjetnik ujed­na­ču­je for­ma­te i pre­ska­če kolor da bi time što više izbje­gao nara­tiv­nost. Zapravo nam želi ponu­di­ti aso­ci­ja­ci­je i usmje­ri­ti sva­kog pom­ni­jeg pro­ma­tra­ča ka indi­vi­du­al­nom doživ­lja­ju. On ini­ci­ra, nudi put pre­ma višem stup­nju samos­poz­na­je. Ova ponu­da nas naj­pri­je mami ras­poz­na­va­nju, pa odus­ta­ja­nju od važ­nos­ti išči­ta­va­nja sadr­ža­ja. Autor nam sva­ko toli­ko nudi pre­poz­na­va­nje obli­ka, ali na način koji ne apos­tro­fi­ra izdvo­je­nu rad­nju poje­di­ne foto­gra­fi­je. Pristup ovog umjet­ni­ka ne impli­ci­ra doku­men­ta­ris­tič­ko kon­zer­vi­ra­nje proš­los­ti niti auto­ri­ta­tiv­nost autor­skog kon­cep­ta, što­vi­še, nje­go­ve foto­gra­fi­je uka­zu­ju na uza­lud­nost da se svi­jet razu­mi­je pre­ma oči­tom, vid­lji­vom, utje­le­še­nom”, komen­ti­ra Borkovsky, dok foto­graf o svo­joj izlož­bi krat­ko kaže: “Ovo je moje sta­nje meditacije.”

Samir Cerić Kovačević, rođen je 2. velja­če 1982. godi­ne u Brtonigli. Profesionalno se bavi foto­gra­fi­jom dugi niz godi­na. Kroz foto­gra­fi­ju istra­žu­je raz­li­či­te teme uklju­ču­ju­ći por­tre­te, doku­men­tar­nu foto­gra­fi­ju, tre­nut­ke u sva­kod­nev­ni­ci, čovje­ko­vu pove­za­nost s pri­ro­dom. Njegov rad pro­pi­tu­je gra­ni­ce foto­gra­fi­je kao doku­men­tar­nog istra­ži­va­nja i osob­nog doživ­lja­ja, pri čemu se slu­ži pri­rod­nim svje­tlom kako bi istra­žio „nevid­lji­vi“ dio iden­ti­te­ta subje­ka­ta koje foto­gra­fi­ra. Također radi kao služ­be­ni foto­graf za broj­ne artis­tič­ke mani­fes­ta­ci­je u domo­vi­ni i u neko­li­ko drža­va Europe. Svoje rado­ve pred­sta­vio je na više samos­tal­nih i neko­li­ko selek­ti­ra­nih, grup­nih izlož­bi u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Živi i radi u Zagrebu.