Pulski fokus: Roman Nenada Stojkovića „Vatrena vila – Legenda Mile Gojsalić“ predstavljen u Rojcu
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
• Meštrović je izradio njen kip, Šenoa joj je pisao pjesme, Jakov Gotovac joj je i cijelu operu skladao, a danas su izvan Poljica i Mila Gojsalić i Poljička republika gotovo pa zaboravljeni •
• U sklopu prve ovogodišnje Književne večeri u Dnevnom, pulski pisac, profesor povijesti, anglist i prevoditelj Nenad Stojković u srijedu je u prepunom Dnevnom boravku DC‑a Rojc predstavio svoju novu knjigu, povijesni roman „Vatrena vila – Legenda Mile Gojsalić“, kojim je netom pobijedio na natječaju za književnu nagradu Knez Trpimir. Riječ je o nagradi za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman koji Gradska knjižnica Kaštela dodjeljuje u svrhu obogaćivanja žanrovske raznolikosti hrvatske književnosti te poticanja zanimanja za hrvatsku povijest, povijesni roman i književno stvaralaštvo. Stojković je, doznavši za natječaj, krenuo u poduhvat pisanja, a kako se rok slanja radova bližio, uspio je 350 stranice romana dovršiti u svega 29 dana. Samom je pisanju prethodilo višegodišnje proučavanje hrvatske povijesti u 16.stoljeću, posebno u Konavlima, gdje je roman smješten.
Kako je u uvodu naveo moderator večeri, Jan Franjul, roman donosi živopisne i vrlo zabavne likove čija se priča plete oko stvarne heroine, danas na žalost gotovo zaboravljene Mile Gojsalić. Ona u ovom romanu, koji nas prije svega potiče na daljnje istraživanje povijesti Poljica, živi između fikcije i stvarnosti. Stojković ju je nazvao našom Ivanom Orleanskom i o toj je renesansnoj junakinji pisao i u svom već rasprodanom prvom povijesno-pustolovnom romanu „Plamen u bezdanu“, izgrađenom oko sukoba hrvatskog bana Nikole Zrinskog i osmanlijskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. Istražujući povijest 16.stoljeća (punoj muških junaka), Stojković je detaljno proučavao i Poljičku republiku, te se tako upoznao i s biografijom Mile Gojsalić. Mnogi su je naši velikani u prošlosti vrlo cijenili – Meštrović je izradio njen kip, Šenoa joj je pisao pjesme, Jakov Gotovac joj je i cijelu operu skladao, a danas su izvan Poljica i ona i Poljička republika gotovo pa zaboravljeni. Vrijedi napomenuti da pojedini znanstvenici smatraju kako je i Thomas More svoju „Utopiju“ napisao nadahnut upravo drevnim pravednim i slobodarskim poljičkim običajima i zakonima koji su u to vrijeme (prije Dubrovačke republike) bili vrlo napredni.
Stojković je posebnom video – prezentacijom (na čijoj se realizaciji zahvalio timu Visualia festivala) predstavio povijest i lokaciju Poljica, visoravni prirodno zaštićene Mosorom i Cetinskim kanjonom, što je njenom življu u tim turbulentnim vremenima omogućilo miran života i razvijanje vrlo naprednog društvenog ustroja. Zanimljiv je npr. i podatak da je Omiš u to doba bio glavna luka Poljičke republike i iz nje su poljičanski gusari neko vrijeme čak presretali dubrovačke i venecijanske brodice, naplaćujući im prolaz.
Na promociji su prikazana i dva video snimka s programa upriličenog u Kaštelima prilikom dodjele nagrade Knez Trpimir, kojom su prigodom lokalni glumci uprizorili nekoliko isječaka iz knjige.
Stojković je dalje pričao kako mu je, kao profesoru povijesti, osnovni cilj učenicima približiti razdoblje o kojem im predaje, pa su tako i njegove knjige poticaj čitateljima da se dublje pozabave temama koje u njima predstavlja na pitak, lako čitljiv način, izbjegavajući autentičnije arhaične izraze radi veće razumljivosti teksta. Dodao je kako već ima dovršen i treći roman, ”Paralelne rijeke”, smješten u Rijeku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a najavio je da – kao svoj dug Istri – radi i na četvrtom romanu “Codex Stregomori: posljednji sin”, u kojem će okosnica biti istarske legende o krsnicima, štrigama i štrigunima.
Na kraju predstavljanja, mnogi su posjetitelji nabavili svoj primjerak „Vatrene vile“, uz koju su dobli autorovu posvetu.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Grada Pule
