Mariana Ban i Luisa Ritoša izlažu u grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus
B. V.
„Isijavanja“ i „Zaboravljene“
• Dvije samostalne izložbe – Mariane Ban „Isijavanja“ i Luise Ritoša „Zaboravljene“ bit će otvorene u subotu, 1. travnja u 19 sati u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu.

„Prolaznost života, promjenljivost stanja tijela, nelagoda neminovnog nestanka osobe, kao da su okosnica ovog likovnog projekta Mariane Ban. Čini se da tema, premisa njenog vizualnog propitivanja dodiruje stasanje, zrenje, starenje i smrtnost pripadnika ljudskog roda. Uz tjelesne promjene vežu se zasigurno i psihičke mijene percepcije, ovisne o vremenitosti persona. Pitamo se je li pred nama neko druženje. No, uviđamo da autorica tek metaforično koristi grupu.
„Umjetnica nas okružuje znatnim formatima uz izvedbu tehnikom uljanih boja na papirnoj podlozi. Na radovima prevladava pigment caput mortuum/violet, kardinal ljubičasta, ili Mars ljubičasta. Specifičnost i ovih radova umjetničina je inovativna provokacija, ideja da se radovi mogu vidjeti obostrano. Autorica prepušta pigmentu na volju da se probije kroz slojeve papira i da formira oblike na drugoj strani podloge. Ona ponekad odlučuje pokazati oba lica formata. Ovaj postupak dramatizira situaciju. U pitanju su ljudski likovi koji se pojavljuju nešto jasnijih oblika, ocrtaniji na jednoj strani, a znatno zamućeniji na drugoj. Događa se efekt mutnog ogledala. Ovo nudi više mogućih iščitavanja. Poput sjena, duhova ili aure – tjelesnog energetskog polja, moguća asocijacija dokaza energetske bivstvenosti, poput Kirlianove fotografije“, piše kustos Eugen Borkovsky o izložbi Mariane Ban.
„Luisa Ritoša predstavlja recentnu kolekciju likovnih ostvarenja. Odmah primjećujemo da su u pitanju žene i maštovitim vizualizacijama obilježeno propitivanje njihove pozicije u društvu. Jer, tijekom povijesti žene su većinom smatrane intelektualno, moralno i duševno slabijima od muškaraca, zbog čega ih se zadržavalo u privatnom području života te isključivalo iz javnoga uskraćivanjem političkih i društvenih prava (glasovanje, obrazovanje, ekonomska neovisnost, tjelesna autonomija i dr.). Najranijom zagovornicom prava žena spominje se Christine de Pisan, čija su djela, objavljena 1405. (Knjiga o gradu žena, Knjiga o tri vrline…). Iako su određena predfeministička nastojanja zabilježena već od antičkih vremena, tek su se u XIX. stoljeću javila ozbiljna aktivistička kretanja kojima je cilj društvena, socijalna, politička i ekonomska ravnopravnost spolova, odnosno izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca.
„Sva izložena djela na zidovima nastala su tehnikom kolaža. Autorica usmjeruje pažnju na tiskane medije, dokumente, povijesne fotografije, čak i nađena pisma iz kojih ili kojima formira plohe radova. Unatoč kombinacijama elemenata na proporcionalno neujednačen način, radovi djeluju kompozicijski stabilni kao cjeline. Dok su jedni bogati kolorom, drugi su crno-bijeli, pa se doimaju poput grafika. Na nekima zapažamo narativne asocijacije kombinacijama prepoznatljivih elemenata. Oni čine cjeline primaknute rubovima nadrealizma. Svaki elemenat je važan pa radovi zahtijevaju pažljivo promatranje i iščitavanje. Mnogi detalji imaju simbolička značenja. Iako je projekt jako seriozan po premisi, ponegdje nalazimo čak i humorne vizualizacije“, navodi kustos Borkovsky.