Anita Peti – Stantić: Već 15 minuta čitanja na dan čini razliku
Pulski fokus: Obilježavanje Tjedna mozga u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
• Povodom obilježavanja Tjedna mozga, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, o važnosti čitanja govorila je Anita Peti – Stantić, autorica, suautorica i prevoditeljica brojnih knjiga na tu tematiku. Održala je predavanje pod nazivom „Naš mozak, čitanje i mi“ te vrlo zanimljivo i poučno govorila o čitanju općenito, čitanju kao javno-znanstvenom pitanju, čitanju i našem mozgu, našoj odgovornosti za motiviranje na čitanje djece i mladih, popularno-znanstvenim tekstovima za mlade i njihovoj korisnosti, iskustvima iz praksa drugih zemalja.
Kod poticanja čitanja važan društveni angažman
Peti – Stantić prevođenjem se počela baviti sasvim slučajno. Naime, čitajući svojoj djeci shvatila je kako mnoge dobre slikovnice nisu prevedene na hrvatski pa si je dala u zadatak prevesti i tako potaknuti mlade na čitanje. Jedno je vrijeme zbog posla s obitelji živjela u Bostonu gdje je upoznala Maryanne Wolf koja je istraživala o čitanju, a čiju je knjigu također prevela na hrvatski.
„Ono što je kod poticanja čitanja važno, posebice kod djece i mladih, jest društveni angažman“, naglasila je.
Jako se ugodno iznenadila kad je saznala da djeca u školi u Bostonu, prvih 15 minuta svakog školskog sata, neovisno o kojem je predmetu riječ – čitaju. Čitaju što god žele, po vlastitom izboru.
„Ondje su uočili problem, a to je da neka djeca kod kuće ne čitaju jer roditelji ne shvaćaju važnost čitanja, a sustav im to treba omogućiti. Već 15 minuta čitanja na dan čini razliku, sitne stvari čine čuda“, napomenula je.
Govorila je o tome kako, za one koji ne čitaju, problem nastaje u 5. razredu. Oni zbog toga ne mogu brzo čitati, a imaju sve više gradiva koje treba svladati. Jednostavno stanu kod malo složenijeg teksta.
„Njima je teško shvatiti da ne možeš napredovati ako ne čitaš, lakše im je samo kliknuti. No ako pročitaš usvajaš“, naglasila je.
Neumoljiva statistika
Peti – Stantić istaknula je kako mladi danas samo površno čituckaju, misle da razumiju pročitano, ali nije tako. Koliko su nenačitani pokazuje primjer riječi efikasno i efektno koje su njezini studenti zamijenili, a imaju sasvim drugačije značenje. Oni, naime, uopće nisu uvidjeli razliku.
„Problem je nerazumijevanja teksta. Strašna statistika pokazuje kako pada razina znanja matematike i prirodoslovnih predmeta. I nije to zato što djeca danas slabije znaju matematiku, dapače, znaju je bolje no ikada, ali njihova je razina pismenosti manja, a imaju puno zadataka riječima“, ispričala je.
Da u sustavu nešto ne valja pokazuje i primjer vježbi čitanja koje se održavaju u pulskoj knjižnici za učenike prvih i drugih razreda osnovne škole. Naime, 2017. godine na vježbama su imali jednu grupu, a danas ih je šest i postoje liste čekanja.
Projekt „Rođeni za čitanje“ potiče čitanje od najranije dobi
Dobra vijest je da su djeca u vrtiću zbrinuta; čitaju, pričaju, imaju pred čitalačke vježbe… Peti – Stantić ističe kako je naš predškolski odgoj bolji nego igdje drugdje u svijetu.
Ono što je „kvaka“ jest da ne idu sva djeca u vrtić, no idu pedijatru, ako ništa drugo, na sistematske preglede. Zato se u sklopu projekta „Rođeni za čitanje“ krenulo sa slikovnicama koje pedijatri daju svojim malim pacijentima.
Uloga roditelja tu je velika stoga ih treba informirati o tome zašto je važno djeci čitati od najranije dobi jer razvoj djetetovog mozga ovisi o emocionalnim i intelektualnim poticajima.
„Za jezik je dovoljan mozak i on se spontano razvija, dok za čitanje treba poticaj. Nismo rođeni za čitanje ali smo sposobni jer se naš mozak može transformirati“, pojašnjava Peti – Stantić.
Čitanjem se stvaraju se sinapse koje bi da ne čitamo ostalo zakržljale.
Važna je duljina čitanja, to mora biti bar 15 minuta čitanja istoga teksta jer to onda diktira potrebu za kritičkim razmišljanjem – isto kao da rješavate kompliciranu matematičku jednadžbu.
Kako je rekla, upravo zato djeca iznova traže roditelje da im čitaju iste slikovnice – tako čuju nove riječi i procesuiraju ih, a kad dođu u školu imaju 10 posto više vokabulara od djece koja kod kuće nisu čitala.
Doprijeti do onih koji nisu spoznali užitak čitanja
Valja potaknuti mlade da cijene znanost i da čitaju popularno znanstvene tekstove koji ih obrazuju više nego književni.
Kako bi se približilo čitanje treba doprijeti do onih koji nisu spoznali užitak čitanja: „Smatram da je dobar model dati im da čitaju o onom što ih zanima. Srednjoškolci se žale da ionako imaju puno gradiva, ne žele još dodatno čitati, što je sasvim razumljivo, a još su k tome i u buntovnoj fazi. No, valja im pojasniti da ako čitaju svega 15 minuta na dan nešto za vlastiti užitak, na velikom su dobitku. Tada će lakše čitati i usvajati i ono što moraju za školu“, napominje.
Mladima često govori kako je ono što gledaju na YouTubeu nečija tuđa slika te im se gura nešto što sami ne bi odabrali. Tada se oni ipak malo zamisle.
„Ako ne budu radili ništa po tom pitanju, bit će u problemu“, upozorava Peti ‑Stantić ali optimistično najavljuje novu generaciju koja je svjesnija po tom pitanju.
Iako nije protiv tehnologije, ona nam, kaže, puno toga uzima te treba naći mjeru između njezina korištenja i čitanja.
„Moramo raditi na tome da djeca i mladi budu u stanju pročitati veću količinu teksta. Treba im unutarnja motivacija stoga im valja puno govoriti o čitanju, a tu je obrazovni sustav jako bitan“, naglasila je i zaključila kako ona od toga neće odustati te će i dalje o važnosti čitanja istraživati, pisati i održavati tribine s mladima.
