Od spekulativne fikcije do magičnog romana ceste
U Bujama predstavljen roman „Nokturni u d‑molu“ Tonija Juričića
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
• U vijećnici POU Buje, u srijedu, 1. ožujka, predstavljen je roman prvijenac Tonija Juričića „Nokturni u d‑molu“ (Fraktura, 2022.), a ovaj književni susret i razgovor s piscem moderirala je pjesnikinja, urednica i književna prevoditeljica Maja Klarić, koja je na samome početku predstavila posjetiteljima mladog autora.
Toni Juričić rođen je 1990. godine i dolazi iz Labina, nakon studija komparativne književnosti završava doktorski studij na Durham Universityju kao stipendist Wolfson Postgraduate Scholarship in the Humanities. Izražava se u različitim granama umjetnosti, piše prozu, scenarije, okušao se u snimanju filmova, scenarist je dokumentarnog filma „Labinska republika“ i „Zemlja ognja“ u produkciji Levela 52 za HRT, a s Biancom Dagostin režirao je kratkometražni dokumentarni film „Izvorni sjaj“ čiji scenarij i potpisuje, režira glazbene video spotove, istražuje književnu teoriju te piše tekstove raznih tematika.
Upitan u kojoj od tih grana se najviše nalazi i čime smatra da će se u budućnosti najviše baviti, Juričić odgovara da je to zasigurno pisana riječ budući da se najlakše izražava putem riječi, dakle književnost, scenarij, odnosno sve što je vezano uz pisanje. Njegovi tekstovi objavljivani su u raznim časopisima i zbirkama od kojih se posebno ističu zbirke spekulativne fikcije Sfere, zagrebačkog društva ljubitelja fantastike i drugih žanrova kao što su fantasy i nadnaravni horror. Nakon svih tih iskustava, odlučio se okušati i u pisanju romana.
Roman „Nokturni u d‑molu“ napisao je još 2016. godine, na prvoj godini studija komparativne književnosti. Stajao je u ladici, no 2019. godine, nakon nekoliko dodatnih uređivanja, odlučio ga je poslati Frakturi, a 2021. su ga zvali i kazali da žele objaviti roman. Hrabri pothvat da svoj prvi roman pošalje našem najjačem izdavaču obrazlaže činjenicom da nije imao što izgubiti, pa je tako nakon obrane disertacije u rujnu, roman objavljen u listopadu 2022. godine. Urednica ovog romana bila je naša poznata pjesnikinja, dramska spisateljica, scenaristica i aktivistica Monika Herceg, te je Maju zanimalo kako je bilo surađivati s Monikom, je li stroga i što je od nje naučio.
Autor navodi da mu je urednica jako puno pomogla, posebno u tome da tekst skrati i izbaci suvišne dijelove. Na njezin komentar i nagovor uveden je bitan lik koji se spominje u romanu, nazvan Kvazisrce, koji igra važnu ulogu kao odsjaj glavnog junaka, njegova refleksija koja se ne želi vratiti kući jer se boji povratka. “Pomogla mi je da od svega uklonimo mast i ostavimo samo meso”, slikovito se izrazio Toni Juričić.
Maja Klarić, koja je i sama uredila dosta knjiga, zamijetila je da zapravo ne postoji posebna edukacija za urednika. Neki novi pisci, mlade nade koje tek počinju pisati, ne susreću se s urednikom, ne znaju često ni koja je njegova funkcija, a dogodi se i da netko tko objavljuje u vlastitoj nakladi ponekad nažalost misli da urednik nije niti potreban. Upitala je autora koje je njegovo mišljenje, kako se postaje dobrim urednikom.
“Mislim da dobar urednik mora prije svega biti dobar čitatelj i treba znati prepoznati dobro u nečemu što je možda napisano malo lošije. Da pomogne autoru da se njegova ideja razvije. Znači tu ima puno brisanja, puno više brisanja nego nadodavanja, jer pogotovo početnici često pišu previše. Treba imati to neko književno, kritično oko”, kazuje autor.
Osnovna tema knjige „Nokturni u d‑molu“ je povratak glavnog junaka iz velikog grada u malu sredinu. Protagonist ovog romana vraća se iz Praga, gdje je bio na razmjeni studenata, u svoj rodni Labin. Putem zastajkuje na kolodvoru u Zagrebu, potom i u Rijeci, a cijelo vrijeme mu se događaju svakakve dogodovštine i razni obrati pa taj put zapravo prilično dugo traje. Dakle osnovna tema je povratak, ali on se ne vraća samo iz Praga, povratak je to iz svih gradova u kojima je bio natrag u Labin i tu ima mnogo autobiografskih elementa. Budući da se i Juričić također sad vratio u Labin, Maju je zanimalo kako je njemu bilo vratiti se iz Engleske, Zagreba, Rijeke u malo mjesto, te hoće li ga tu nešto zadržati ili će opet ići u neki veći grad.
Pisac pojašnjava da mu se u ovoj fazi života promijenila perspektiva te da mu se, za razliku od velikih mjesta gdje su ljudi zatrpani informacijama, sada sviđa upravo ono zbog čega se ranije odlučio otputovati iz Labina, a to su mala sredina gdje svatko svakoga poznaje, mirniji i usporeniji život, gdje je moguće više okrenuti se sebi. No dodaje i da se u Labinu dosta pokrenula kulturna scena, da je to grad koji ima veliki broj osebujnih likova tako da inspiracije nikad ne fali, te da je tamo lako naći neki detalj i od njega stvoriti priču.
Navodi da ponovno hvata zalet za pisanje, te da ga spisateljska blokada najčešće uhvati preko ljeta, dok mu je zimi lakše pisati. Budući da je svestran, problem blokade za pisanje rješava okrećući se ka filmu, režiranju video spota, odnosno bira neku drugu vrstu izražavanja.
Roman „Nokturni u d‑molu“ nazivaju romanom ceste, pa je moderatoricu zanimalo da autor pojasni što je po njegovom mišljenju roman ceste i koja je razlika između putopisa i romana ceste. Juričić smatra da je roman ceste više vezan za fikciju, dok je putopis više dokumentaristički, odnosno u njemu ima više stvarnosti. Usporedio je roman ceste i putopis s igranim i dokumentarnim filmom. U ovom romanu na cesti glavni lik susreće i upoznaje hrpu likova od kojih je jedan luđi od drugoga. Maja se zapitala ima li itko normalan u romanu, odakle mu inspiracija, jesu li ti likovi povezani s nekim ljudima oko njega ili su nastali pod nekim književnim ili filmskim utjecajima. “Je li jasna ta crta između autobiografskih elemenata i fikcije i koliko tebe ima u glavnom liku?”, upitala je književnica.
Juričić navodi da iako postoji poveznica između njega i glavnog lika u smislu da je i on bio u Pragu u sklopu projekta Erasmus, da je živio i u Rijeci i u Labinu, ipak je njega u liku zapravo jako malo.
U ovoj knjizi upečatljive atmosfere noći, koja na trenutke čitatelja skroz ponese, bitan je dio pomrčina sunca koja je i scenografija i kontekst svega jer unutar te pomrčine se sve događa. Ona kao da na neki način omogućuje to izvrnuto stanje uma, pomaknutu svijest i sve te likove, ali ponekad se čini da ona i sabotira glavnog junaka, jer on stalno zapinje na svom putu i nikako da stigne na odredište. Maja je postavila pitanje je li junaku ove priče pomrčina pomaže ili odmaže, koja je njena funkcija i zašto traje kroz cijelu knjigu.
Pomrčina mu pomaže, pojašnjava autor dodajući da ona daje mogućnost samorefleksije, a u tom mraku se može pojaviti svašta, tada izbijaju na površinu sve naše potisnute misli, žudnje i želje. U mraku susreće i najrazličitije neobične likove koji su potencijalno svi dio podsvijesti protagonista ovog romana magičnog realizma. Upoznajemo tako kanibala koji pravi najbolje hamburgere u gradu, šerifa koji čuva WC, krvavu mladenku, plavu vilu… baš poput pravog karnevala. A upravo karneval je tema i drugog romana Tonija Juričića koji je već u pripremi. Nastao je iz serije bilješki na engleskom jeziku za vrijeme autorovog boravka u inozemstvu, ali njegovi će likovi ipak progovoriti domaćom cakavicom. There’s no place like home.
