Iranski raritet
KINO: SVETI PAUK, redatelj Ali Abbasi

Iranski filmovi počeli su dolaziti u hrvatska kina početkom ovog tisućljeća, a uglavnom je bila riječ o dramama čije se priče odvijaju u suvremenom Iranu.
Izvrstan film “Sveti pauk”, koji je zapravo dansko-njemačko-švedska koprodukcija s iranskim redateljem (Ali Abbasi) i koji se upravo prikazuje u domaćim kinima, žanrovski je prilično različit od iranskih filmova na kakve smo navikli. Riječ je o trileru snimljenom prema istinitom događaju, a bavi se masovnim ubojstvima prostitutki u iranskom gradu Mashadu početkom ovog tisućljeća.
Junakinja filma je novinarka (Zar Amir Ebrahimi) koja dolazi u Mashad pisati o ubojstvima prostitutki i pritom pokušava pronaći ubojicu, iako je lokalni konzervativni predstavnici vlasti stalno onemogućavaju u tome. Paralelno s njom pratimo serijskog ubojicu koji danju vodi normalan obiteljski život, a noću se pretvara u psihopata. Zbog toga su mnogi kritičari Abbasijev film uspoređivali s Fincherovim “Zodiacom”, iako je takva usporedba samo djelomično opravdana.
“Sveti pauk” obiluje sjajnim neonoirovskim ugođajem, radnja se odvija pretežno noću u mračnim i zapuštenim ulicama, a kamera je uglavnom fokusirana na lica u prvom planu dok iz pozadine stalno izvire prijetnja. S druge strane, to nije samo kriminalistički film koji se bavi zločinima i potragom za ubojicom, nego i nešto više od toga.
Kada ubojicu najzad otkriju i privedu pravdi, njegova obitelj i prijatelji ne vide veliki problem u tome čime se bavio. Iako su ispočetka šokirani da se upravo on odvažio počiniti takve zločine, ubrzo ljudi počinju prosvjedovati da ga puste jer se konačno pojavila osoba koja će očistiti gradske ulice od grijeha.
Dakle, nije riječ samo o poremećenom pojedincu, nego o žestokoj anomaliji cjelokupne zajednice i njezinog sustava vrijednosti. Takvim narativnim pristupom Abbasi ne samo da uspijeva režirati izvrstan triler, nego postavlja i detaljnu dijagnozu suvremenog iranskog društva.
Elvis Lenić