Tamara na oblaku
Novi album Tamara Obrovac Quarteta „Nuvola“ predstavljen u Klubu-knjižari Giardini2
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
„Nuvola“, 13. po redu album „glazbene ambasadorice“ Istre Tamare Obrovac, premijerno je u Puli promoviran jučer u klubu-knjižari Giardini 2. Jedna od voditeljica knjižare, Helena Vodopija, o Tamari je uvodno rekla kako je ona „Zauvijek naša, sasvim svjetska, iskonski vezana uz Istru, ali s izričajem koji ne poznaje granice i uvijek iznova nadilazi horizont“.
„Posebno mi je drago“, dodala je Helena „što upravo Tamara otvara naš program za travanj naslovljen „Utopija i/ili bunt“, jer je oduvijek smatram rođenom buntovnicom, čiji neobičan umjetnički put je bar na početku izgledao utopijski – mlada glazbenica s nezaustavljivim žarom i istarskom posvećenošću od male Pule i još manjih Smoljanci stiže do velikih svjetskih pozornica. Ta mlada glazbenica uvijek je ostala mlada i nezaustavljiva, a u međuvremenu je izrasla u kompletnu autoricu – kompozitoricu, autoricu glazbe za film i kazalište, ali i pjesnikinju.“

Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, pročitala je jedan Tamarin stih: „Kako na nuožu stojin, ne znan ću li ko se hitin pasti doli, u zemlju udriti eli gori, u nebo zletiti.“ Doista je, zaključuje Helena, uzletila ovim albumom, a „Nuvola“ kao da najavljuje i ovogodišnju temu Sajma knjige „ Život među oblacima“.
Album se sastoji od 7 novih skladbi snimljenih lani u Istarskom narodnom kazalištu, njime se obilježava 25 godina stvaralaštva Tamara Obrovac Quarteta, a objavio ga je Cantus u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja i Alessa records. Posebnim su pljeskom u publici pozdravljeni pjesnik Daniel Načinović (čije su dvije pjesme –uključujući naslovnu – uvrštene u album, a „Kovarske litanije“, potresnu posvetu labinskim rudarima, ovom je prigodom i pročitao) te vizualni umjetnik – autor omota albuma – Matija Debeljuh. Za razliku od ranijih albuma, kad su za omot birali između više Obrovčevih slika, ovaj je put na Tamarino traženje okosnica omota slika „Oblaci“ njenog pokojnog oca – velikog istarskog slikara i likovnog pedagoga Ivana Obrovca. Njemu je posvetila nekoliko novih pjesama, kao i cijeli album. Čini joj se, kaže, da bi bio zadovoljan učinjenim. „Rekao bi mi: „Dobro je, sve u redu, koka!““

Popratni tekst CD‑a potpisuje jazz kritičar Davor Hrvoj, istaknuvši: „Iako je zadržala svoj prepoznatljiv pristup, njezine su nove pjesme potpuno drukčije od svega što je do sad radila – kontemplativnije, duhovnije i sugestivnije“. U njima Tamara i njeni vrsni suradnici – Matija Dedić za klavirom, kontrabasist Žiga Golob, te Krunoslav Levačić na bubnjevima – po Hrvoju „sviraju ne samo iz duše, nego dušu samu“.
U razgovoru koji je s njom vodila etnologinja i kulturna antropologinja Lucija Marojević, Tamara je prvo naglasila da se odlučila za CD makar je u ovo vrijeme u kojem svugdje, pa tako i u glazbenoj industriji „veliki jedu male“, i to postao još jedan tehnološki relikt. CD je i „vrlo skupa vizit karta“, ali od nje ne odustaje, jer želi Istrijanima i svima koji Istru vole pružiti potpun doživljaj.
Razgovor se potom dotaknuo prvih 25 godina banda i prisjećanja na početke – npr. kako je Tamara, nazvavši Gabi Novak, stupila u kontakt s Matijom Dedićem. Ubrzo su zajedno snimili njen prvi album „Ulika“ (posvećen baki, koja je tada još bila živa i pored oca najveći je utjecaj u Tamarinom odrastanju), a tada započeta suradnja i prijateljstvo nastavljaju se sve do danas. Kao i uvijek, Tamara je puna hvale za sve svoje glazbene suradnike i uvijek naglašava (mada je Daniel Načinović primijetio da je ona, sa svojom specifičnom energijom i snagom glasa, u stanju i potpuno sama izvoditi svoje skladbe) njihov velik doprinos u zajedničkim kreacijama, dodajući kako „vrlo pomno bira svoje suradnike i prilično joj dugo traju“.

Spomenula je i „TransAdriatic Ensamble“, noviji projekt u kojem posebno mjesto imaju vrsni talijanski pijanist Stefano Bataglia, te gitarist Uroš Rakovac (od 2002. član još jednog dugovječnog Tamarinog projekta – TransHistria ensemble‑a). Slični po tome što kombiniraju svoje klasično i jazz obrazovanjem, oni tim specifičnim načinom sviranja pridonose punoći i originalnosti zvuka ansambla. Općenito, savršeno među glazbenicima usklađene improvizacije na Tamarinim koncertima mnogi proglašavaju telepatskima i čarobnima, a nerijetko publika nakon koncerta svjedoči i o svojevrsnim transcendentnim momentima u kojima svi zajedno bivaju posredstvom glazbe prebačeni u neko paralelno stanje svijesti i introspekciju.
U pauzama između razgovora poslušali smo i tri skladbe s novog albuma. Za naslovnu „Nuvolu“ su se iz publike čuli različiti dojmovi i interpretacije, što je još jedno obilježje Tamarine glazbe – u slušatelju izaziva intimističke asocijacije koje se ne poklapaju nužno s onima nekog drugoga, kao ni s njenim izvornim nakanama. Za pjesmu „Zatancaj“ (u kojoj poput mantre ponavlja „Zakantaj, zatancaj, ne fermaj, ne mulaj!“), koju smo također poslušali, Tamara kaže da je njen „istarski zen“, odnosno podsjećanje na davno izgubljeno „Zlatnog doba“ suzvučja čovjekova života s ciklusima prirode, ravnotežu teškog rada i jednostavnih životnih radosti.
Slično je i sa skladbom „Niki drugi svit“, u kojem evocira nevinost i čistoću postojanja djece i životinja u čistoj začudnosti i ljubavi bez kalkulacija, što se sa sve većom zakvačenošću na digitalne sadržaje danas i kod djece gubi, nadomještanjem stvarnog svijeta virtualnim. Glazba je stoga za Tamara Obrovac Quartet vrsta zaigranog bijega u svoj mikrosvijet, koji bi „željeli da postane makro“. „To je ta igra, tako mi sviramo“, zaključuje Tamara, „taj naš mikrosvijet i povratak prirodi su nam jedine šanse, taj povratak u djetinjstvo pojedinca i čovječanstva.“