Povijesni i pomorski muzej Istre danas je među najposjećenijim muzejima u Hrvatskoj
Razgovor: Gracijano Kešac, ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre
Razgovarala Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhive PPMI i Kulturistre
Gracijano Kešac ravnatelj je Povijesnog i pomorskog muzeja Istre koji je zadnjih godina doživio pravi procvat. Naime, osim više značajnih i vrlo zapaženih izložbi, za koje su kustosice Muzeja i nagrađene, tunelski prostor Zerostrasse spojen je s Kaštelom gdje su se odradili brojni konzervatorsko – restauratorski radovi, a broj posjetitelja dosegnuo je 180.000 u prošloj godini.
Razgovarali smo o promjenama koje su se dogodile tijekom godina i daljnjim planovima za rad Muzeja te ostalim događanjima koja publika može očekivati na Kaštelu.
U tijeku je vaš četvrti mandat. Koliko se rad u Muzeju promijenio tijekom godina?
Da, moj četvrti mandat ravnateljstva u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre – Museo storico e navale dell´Istria je u tijeku i prije svega, želim se zahvaliti na povjerenju Osnivaču – Istarskoj županiji, Upravnom vijeću i kolektivu Muzeja. A što se promjena tiče vjerujem da su one vidljive.
U zadnjih nekoliko godina Muzej je doživio pozitivne fizičke i produkcijske promjene. Samim time i obujam posla se povećao. S obzirom na to da je Muzej smješten u povijesnom objektu, koji ima status kulturnog dobra uloženo je puno sredstava u njegovu sanaciju, zaštitu i održavanje. Tunelski prostor Zerostrasse spojen je s Kaštelom i Muzej je postao jedinstveni kompleks na našu i na radost građana Pule.
Uloga muzeja u zajednici bitno se je promijenila pa tako i uloga našeg Muzeja. Muzej je postao mjesto raznovrsnosti i susreta. To je dokazala i produkcija našeg Muzeja koju su prepoznali i vrednovali i struka i lokalna zajednica. Izložbe i publikacije, realizirane u našoj produkciji, često dobivaju godišnje nagrade i priznanja Hrvatskog muzejskog društva za godišnja ostvarenja u muzejskoj struci.
Kaštel je postao i važan čimbenik društvenog života grada, prije svega, u ljetnim mjesecima, kada se tu održavaju brojni kulturno – zabavni programi.
Bitno su se promijenile prilike i u samom Muzeju. Na početku mog prvog mandata Muzej je imao desetero zaposlenih i dvoje studenata, sezonaca na prodaji karata tijekom turističke sezone. Koliko se povećao obim posla najbolje svjedoči činjenica da danas imamo 14 zaposlenih te 15 – 17 studenata ljeti, a 10 – 12 studenata u ostatku godine, što je neophodno da bi mogli funkcionirati. Tada je Muzej imao oko 50.000 posjetitelja, a danas je među najposjećenijim muzejima u Hrvatskoj, s gotovo 180.000 posjetitelja u 2022. godini. Ogromne su se promjene dogodile i u tehničko-tehnološkom smislu, na planu informatizacije i digitalizacije, tehnički uvjeti realizacije izložbi, uloga multimedije itd.
Koliko ste zadovoljni financiranjem Muzeja od strane osnivača i drugih donatora?
Naš Osnivač, Istarska županija osigurava sredstva za materijalne troškove i programsku djelatnost Muzeja, za aktivnosti Kuće fresaka u Draguću i Kuće istarskih kaštela u Momjanu. Pojedine projekte sufinanciraju Grad Pula, Turistička zajednica grada Pule, Ministarstvo kulture i medija, ali to je simbolično no, svejedno vrijedno zahvalnosti svima koji podupiru naše programe. Značajne financijske prihode ostvaruje i sam Muzej, tako da možemo kontinuirano ulagati i u infrastrukturno održavanje objekta, a ti izdaci su veliki.
Koliki je broj posjeta Muzeju i je li se ta brojka povećala nakon uređenja Zerostrasse i izradom lifta koji se penje do Muzeja? Koliko se lift koristi, koriste li ga i građani ili samo turisti?
Tunelski prostor Zerostrasse, od puštanja u rad dizala, u kolovozu 2021. godine fizički je postao integralni dio Muzeja. Time su Muzej i Zerostrasse postali jedinstvena kulturno-turistička destinacija.
Iako je od tada prošlo relativno kratko vremensko razdoblje, jedna polupandemijska i jedna „normalna“ turistička sezona pokazuju značajan uspjeh projekta u vidu posjetitelja.
Po novoj koncepciji Zerostrasse je otvoren tijekom cijele godine, a ne samo tijekom ljetnih mjeseci, kao što je to ranije bio slučaj, pa je i posjećenost kompleksa znatno povećana. Što se broja posjetitelja tiče, tu bilježimo stalni rast, osim pandemijske 2020. godine i 2021., kada je Muzej, zbog radova, pola godine bio zatvoren za posjetitelje. Tako je 2009. Muzej imao nešto više od 50.000 posjetitelja, da bi krajem 2022. došao na gotovo 180.000. Izrazito veseli što se i broj posjeta građana Pule povećao. Naša želja da Muzej građanima postane mjesto redovne posjete zaživjela je s dizalom i omogućenim besplatnim ulazom za građane Pule. Šetnja Muzejom i kraćenje puta tunelima postali su dnevna rutina naših građana i to je ono najljepše što se dogodilo. Posebno je to očito kada imamo postavljene izložbe koje se tematski odnose na Pulu, kao što su to trenutno izložbe Fort Center Pula – Pulski fortifikacijski sustav i Neočekivana Pula – Fotografske uspomene iz albuma Ester Carloni.
Imate doista stručne i angažirane djelatnike. Kako ste zadovoljni njihovim radom? Koliko ih je trenutno zaposleno u Muzeju?
Hvala Vam što ste to prepoznali, lijepo je to čuti. Zaista sam zadovoljan i ponosan time što je njihov stručan rad priznat i vidljiv u javnosti. Svaki uspješno realizirani projekt nam to i dokazuje, a kustosice su za svoj rad primile i brojna priznanja i nagrade Hrvatskog muzejskog društva za najuspješnije izložbene i izdavačke projekte. Kao ravnatelj mogu samo nastaviti poticati ih i omogućiti im sve potrebno za rad, a rezultati sigurno neće izostati.
Iako smo brojčano mali kolektiv nekako se snalazimo. Ima nas sveukupno14 stalno zaposlenih, od toga 6 stručnih djelatnika, a zapošljavamo i veliki broj studenata preko Studentskog centra, što sam već spomenuo. Kao ravnatelj, potruditi ću se stvoriti uvjete u kojima ćemo moći pružiti prilike mladim povjesničarima da odrade pripravnički staž i steknu radna iskustva, pogotovo stoga što u našem gradu postoji studij povijesti, a mladim je povjesničarima, s tek završenim studijem, teško naći posao u struci.
Izložbe o Valvasoru, Pulski fortifikacijski sustav, Neočekivana Pula i Žene otpora vrlo su dobro posjećene. Kakve su reakcije publike?
Prošlogodišnje izložbe zaista su bile jako uspješne. Reakcije publike su izrazito pozitivne, osobito građana Pule. Shodno tome odlučili smo produžiti mogućnost njihove posjete. Za izložbu o Valvasoru već su iskazali interes muzeji u Kopru i Piranu, koji ju žele ugostiti.
Koliko je komplicirano postavljanje takvih izložbi te koja je njihova prosječna cijena?
Na ovo je pitanje teško odgovoriti. Iza svake ozbiljnije i veće izložbe stoji velika produkcija. Prije svega potreban je istraživački rad, zatim budžet i konačno tehnička izvedba. Radi li se o većoj izložbi, u većem prostoru, zahtjevne tematike i multimedijskih sadržaja trošak je izrazito visok. Sve ovisi o zahtjevnosti projekta. Prosječne cijene nema. Kao primjer mogu navesti aktualnu izložbu Fort Center Pula – Pulski fortifikacijski sustav, koja je otvorena u srpnju prošle godine, a u koju su autorice, naše više kustosice Katarina Pocedić, prof. i Katarina Marić, prof. uložile ne samo stručan kustoski rad u Muzeju, već i ogroman istraživački rad po arhivima, knjižnicama, muzejima u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i nevjerojatan terenski rad obilaženja, dokumentiranja i snimanja objekata na terenu, po Puli i okolici. Uz sve to, da nisu dobivena sredstva iz europskih fondova, npr. samo za multimediju dva milijuna kuna, izložba ne bi bila realizirana, ni u stručnom, ni u fizičkom obimu, ovako kako je srećom realizirana. Slično je i s izložbom Valvasor u Istri – 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjske i istoimenom popratnom publikacijom, kojih su autorice mr. sc. Sunčica Mustač i Katarina Marić, prof. Zahvaljujući činjenici da su autorice, osim što je jedna povjesničarka umjetnosti, a druga povjesničarka, još i profesorice njemačkog jezika, to je multipliciralo njihov učinak na izložbi i publikaciji, za koje je trebalo znanje njemačkog jezika. Kao rezultat toga, nastale su jedna iznimna izložba i popratna publikacija, kojima smo obilježili 333 godine od tiskanja Valvasorove knjige Slava Vojvodine Kranjske, kao temeljnog djela za kulturnu povijest Habsburške Istre u ranom novom vijeku. Kao i s radom na izložbama, slično je i s uredničkim radom na publikacijama. Trenutno su pri završetku dva kapitalna publicistička djela. U sklopu projekta Graditeljsko nasljeđe Pule 1813. – 1918. to su knjige Prostorni razvitak Pule 1813. – 1918. i Građevine komunalnog sustava, autora teksta dr. sc. Attilija Krizmanića, koje uređuje naša viša kustosica Gordana Milaković, prof., koja i koordinira rad na ovom velikom projektu. Druga publikacija je knjiga u povodu 70. godišnjice Filmskog festivala u Puli, koju uređuje i cijeli projekt, koji uključuje i izložbu, koordinira viša kustosica Lana Skuljan Bilić, prof. Ovi primjeri pokazuju, kako su kumulirano znanje i iskustvo ono što je najvrijednije, što se ne može normirati, niti staviti u okvire nekakvih financijskih parametara, već je to rezultat dugogodišnjeg rada, stečenog znanja i iskustva.
Brojni konzervatorsko – restauratorski radovi odrađeni su na Kaštelu. Ima li ih još u planu? Što je odrađeno 2022. godine, koji je bio trošak radova te iz kojih ste izvora osigurali sredstva?
Činjenica da je Povijesni i pomorski muzej Istre smješten u povijesnom objektu – mletačkoj baroknoj utvrdi Kaštelu iz 17. stoljeća, koja je zaštićeno kulturno dobro, s jeden strane predstavlja veliku prednost i potencijal za Muzej, njegovu dodatnu ponudu i dodatni razlog za dolazak posjetitelja, dok s druge strane, to predstavlja i obavezu stalnog ulaganja u radove sanacije, zaštite i održavanja objekta. Realizacijom četvrte faze radova, krajem prošle godine, završeni su radovi na rekonstrukciji, konzervaciji, sanaciji i zaštiti potpornog zida, koji se proteže oko opkopa – rova utvrde, a ove godine u planu je sanacija jugoistočne rampe u dvorištu utvrde, koja vodi na bastion i šetnicu. U tijeku su i pripremni radovi za veliki i obiman projekt sanacije vanjskog plašta zidina, kojega su stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda, prema provizornom troškovniku, procijenili na oko 600.000 eura, no, kako je ta procjena rađena prije nekoliko godina, računajući porast cijena, to će zasigurno biti još skuplje, a koliko točno, znati ćemo kada uskoro izradimo izvedbeni troškovnik. Evo, i ovaj primjer pokazuje, koliko je skupo ulaganje u zaštitu i održavanje objekata kulturne baštine. Ukupni trošak sanacije potpornog zida iznosio je oko 180.000 eura. Kao i kod programske djelatnosti, najveći dio sredstava osigurao je naš Osnivač – Istarska županija, a u sufinanciranju sudjelovali su još i Grad Pula i Ministarstvo kulture i medija. Neke od ranijih infrastrukturnih radova sanacije, realiziranih prijašnjih godina, financirali smo iz europskih fondova (sanacija objekta stare vodospreme – Posjetiteljski centar Herman Potočnik Noordung ), iz sredstava Regione del Veneto (zapadna kortina i kula), a sanaciju sjeverne kortine sufinancirala je i Adris grupa.
Podupirete rad Kuće fresaka u Draguću i Kuće kaštela u Momjanu. Budući da se radi o dislociranim prostorima koji nisu dio popularnih turističkih ruta kako privlačite posjetitelje? Osim prezentacijskih programa koje se sve aktivnosti održavaju u tim prostorima?
Kuća fresaka u Draguću i Kuća istarskih kaštela u Momjanu su dislocirani odjeli Muzeja. Za turističke posjete ovim objektima skrbe, prije svega, Turistička zajednica središnje Istre, Općina Cerovlje, Turistička zajednica grada Buja i Grad Buje. U turistički kontekst mogu se svrstati i stručni obilasci ovih lokaliteta. Osim za turističku promidžbu jedan od važnijih ciljeva nam je da bude vrednovan i stručni rad, koji se odvija u okviru ovih odjela. Voditeljica Kuće fresaka Sunčica Mustač radi izvrstan posao na tom planu. Izradila je Elaborat stanja zidnih slika u Istri koji se konstantno širi i nadograđuje. U tome surađuje s Konzervatorskim odjelom u Puli, Konzervatorskim odjelom u Rijeci, Hrvatski restauratorskim zavodom, Filozofskim fakultetom u Rijeci i Akademijom likovnih umjetnosti iz Zagreba. Zahvaljujući tome zainteresiranost za suradnju ponudio je Tokijski državni institut za istraživanje kulturnih dobara čiji je predstavnik Yoshifumi Maekawa početkom ožujka boravio u Istri i uz kolegicu Mustač i sa suradnicom ICCROM‑a profesoricom Monicom Martelli Castaldi te još nekolicinu talijanskih i hrvatskih restauratora i konzervatora obišao gotovo 25 crkava s freskama. Kuća fresaka organizira i stručna predavanja, radionice fresko slikarstva, izložbe, realizirana je muzealizacija Kuće fresaka. Na sličan će način funkcionirati i Kuća istarskih kaštela u Momjanu, koja je na početku svog djelovanja. Uskoro će se u njoj organizirati i stručno – znanstveni skup o istarskim kaštelima.
Posjetiteljski centar Herman Potočnik Noordung u vrlo se kratkom roku pokazao kao izvrsno mjesto za realizaciju ambicioznijih prezentacijskih projekata. Je li taj prostor otvoren za udruge civilnog društva koje ne raspolažu takvim prostorima i na koji se način ostvaruje suradnja između PPMI‑a i drugih aktera u kulturi grada Pule kada je korištenje tog prostora u pitanju?
Da, potražnja za ovim prostorom je izuzetno velika. Suradnja je otvorena prema svima pa tako i prema udrugama civilnog društva i lokalnim umjetnicima. U posljednje vrijeme u tom su prostoru bile postavljene izložbe Maurizia Ferlina, Roberta Paulette, Duška Marušića Čičija, Roberte Weissman Nagy, Matije Debeljuha, u prostoru kazamata izložba Ester Carloni. S takvom praksom planiramo nastaviti i u buduće, ali treba naglasiti da će, budući da će izložba o pulskom fortifikacijskom sustavu biti postavljena najmanje pet godina, Muzej u naredno vrijeme biti djelomično deficitaran s izložbenim prostorima, pa će neko vrijeme prednost imati izložbe iz naše produkcije kao što je za sljedeću godinu planirana izložba Ratna luka Pula.
Na koji će način skorašnje otvaranje Malog rimskog kazališta i obnovljene zgrade AMI‑a utjecati na rad PPMI‑a? Imate li u planu neke zajedničke projekte koji će na neki način spojiti ove dvije institucije i njihove programe? Koji su daljnji planovi PPMI‑a i što je sljedeće što vaša publika može očekivati?
Svako ulaganje u kulturnu baštinu nas veseli. Tim više što je to na našem zajedničkom brežuljku koje sve više dobiva obilježja muzejskog kvarta. Suradnja s Arheološkim muzejom Istre oduvijek je otvorena i gotovo svakodnevna, iako su nam osnivači različiti. Podupiremo se u svim segmentima našega posla i vjerujem u nastavak takve suradnje. Prije par godina dobili smo i nagradu Hrvatskog muzejskog društva za međumuzejsku suradnju na projektu Gajba i tić – pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre.
Nakon dvije godine stagnacije, zbog poznatih razloga, nastojimo ponovo oživjeti međuinstitucionalnu suradnju s muzejima u Hrvatskoj i u inozemstvu, koja je prije pandemije bila izuzetno živa i raznolika, pa ćemo tako uskoro ugostiti izložbu Slovenske ladje – šest ladij Splošne plovbe Pomorskog muzeja Sergej Mašera iz Pirana. Održat će se i jednodnevni stručni međunarodni skup na temu Valvasor u Istri, a naša istoimena izložba gostovat će u Pokrajinskom muzeju u Kopru i u Pomorskom muzeju Sergej Mašera u Piranu. Ove godine ugostiti ćemo i izložbu Ivan Standl – zagrebački fotograf (1832. 1897.) Muzeja grada Zagreba, s kojim smo isto tako intenzivno surađivali prije korone, a sada tu suradnju obnavljamo. Uvijek je važno raditi i na vidljivosti u lokalnoj zajednici, odabirom tema koje Muzej obrađuje pa na ljeto pripremamo izložbu o nogometu u Puli. Pripremamo i izložbu u povodu 120. godišnjice pulske tržnice, kao i knjigu i izložbu u povodu 70. godišnjice Filmskog festivala u Puli. Nastaviti ćemo suradnju i s lokalnim umjetnicima, pa će u lipnju u našem muzeju biti postavljena izložba fotografija pulskog fotografa Mladena Jergovića.
Uz navedene izložbene projekte ovogodišnja će izdavačka djelatnost biti vrlo bogata i raznolika. U tijeku su završni poslovi na dvije knjige dr. sc. Attilija Krizmanića „Prostorni razvitak Pule 1813. – 1918.“ i „Građevine komunalnog sustava“, koje izlaze kao prvi projekt u ediciji „Graditeljsko nasljeđe Pule 1813. – 1918.“ U sklopu projekta Umjetnička baština istarske crkve uskoro će biti tiskana knjiga Slikarstvo I. 5. – 16. st. Spomenuo sam već da, u suradnji s Pula film festivalom pripremamo monografija o Filmskom festivalu u Puli, koja će biti tiskana povodom 70. godišnjice njegovog održavanja, a dovršiti će se i katalog izložbe o pulskom fortifikacijskom sustavu. Tijekom ljetnih mjeseci neće nedostajati ni kulturno-zabavnih programa na Kaštelu.
