Vokalna atrakcija za probnu vožnju nove gradske pozornice

Dan grada Pule: Vokalna skupina Perpetuum Jazzile nastupila u Malom rimskom kazalištu

Tekst i fotografije Boris VINCEK

08.05.2023.

Slovenska a capel­la gru­pa Perpetuum Jazzile, jed­na od naj­ve­ćih i naj­pre­poz­nat­lji­vi­jih vokal­nih sku­pi­na na svi­je­tu ima­la je čast ispro­ba­ti novi pul­ski izved­be­ni pros­tor – obnov­lje­no Malo rim­sko kaza­li­šte – povo­dom sve­ča­nos­ti Dana gra­da Pule, u subo­tu, 6. svibnja.

Bila je to iznim­na pri­go­da ne samo za Puljane koji su tije­kom kon­cer­ta uži­va­li, pje­va­li i ple­sa­li, već i za samu sku­pi­nu koja ove godi­ne sla­vi čak 40 godi­na pos­to­ja­nja. Perpetuum Jazzile osno­vao je umjet­nič­ki vodi­telj Marko Tiran 1983. godi­ne pod ime­nom Gaudeamus, a danas je naj­po­pu­lar­ni­ji vokal­ni orkes­tar na YouTubeu, čiji pre­gle­di dose­žu pre­ko sto milijuna.

Bogati kon­cert­ni reper­to­ar zbo­ra Perpetuum Jazzile uklju­ču­je vokal­ne obra­de naj­ve­ćih hito­va glaz­be­ni­ka kao što su ABBA, Toto, Michael Jackson, George Michael, Billie Eilish, Meghan Trainor, The Queen, Kool & The Gang, Gibonni, ali i pre­pje­ve narod­nih pje­sa­ma među koji­ma se tije­kom subot­nje veče­ri svo­jom sna­gom i emo­ci­ja­ma istak­nu­la „Jovano, Jovanke“. Posebnost nji­ho­vih obra­da su vje­što kori­šte­nje beat boxe­ra koji imi­ti­ra per­ku­si­je i gla­sa koji izvo­di bas dioni­ce. Članovi ansam­bla pro­ve­li su publi­ku i kroz taj aspekt nji­ho­vog vokal­nog stva­ra­laš­tva daju­ći pri­li­ku volon­te­ri­ma da se oku­ša­ju u nji­ho­vom diri­gi­ra­nju, što je pro­izve­lo zanim­lji­ve i šalji­ve rezultate.

Njihov nas­tup bila je ujed­no i prob­na vož­nja za Malo rim­sko kaza­li­šte nakon pro­to­ko­lar­ne sve­ča­nos­ti otva­ra­nja koja je odr­ža­na dan rani­je. Prvi doj­mo­vi su uglav­nom pozi­tiv­ni – ozvu­če­nje je tije­kom kon­cer­ta bilo vrlo dobro, a isto vri­je­di i za ras­vje­tu. Preglednost je odlič­na jer je iz sva­kog kut­ka gle­da­li­šta pozor­ni­ca vid­lji­va, a zahva­lju­ju­ći dobro osmiš­lje­nim pro­la­zi­ma lako je kroz nje­ga se kre­ta­ti. Veliki video-zid na zgra­di Arheološkog muze­ja Istre kori­šten je uglav­nom za vizu­al­ne efek­te koji su nado­pu­nja­va­li rasvjetu.

Najveće zamjer­ke od stra­ne publi­ke tica­le su se neko­mot­nos­ti sje­de­nja na metal­nim i beton­skim tri­bi­na­ma, a oni pri­prem­lje­ni­ji među njim su od doma doni­je­li jas­tu­ke i na taj način pre­du­hi­tri­li pro­blem. Druga je zamjer­ka manjak sani­tar­nog čvo­ra pa se iskre­no nada­mo da su pokret­ni WC‑i tek pro­vi­zor­no rje­še­nje. Iako je sve­ča­no otvo­re­no, rado­vi na Malom rim­skom kaza­li­štu i nje­go­vom oko­li­šu nisu goto­vi jer se još uvi­jek mora­ju ure­di­ti pri­laz­ni pute­vi i ograde.

Sve u sve­mu ovaj star/novi grad­ski pros­tor pro­šao je na svom prvom tes­tu, a sada je pred oni­ma koji ga vode zada­ća da osmis­le dobar način uprav­lja­nja i oda­bi­ra pro­gra­ma koji će se u nje­mu odvijati.