Izložba “Kult ružnoće” u galeriji HDLU‑a Istre

B. V.

16.05.2023.

Izložba u sklo­pu temat­skog pro­jek­ta „Kult ruž­no­će“ kus­to­sa Andreja Zbašnika bit će otvo­re­na u petak, 19. svib­nja, u 20 sati u gale­ri­ji HDLU‑a Istre. Riječ je o tre­ćem temat­skom pro­jek­tu u sklo­pu pro­gra­ma HDLU‑a Istre za 2023. godinu.

„Živimo u svi­je­tu ulti­ma­tiv­ne hipe­res­te­ti­zi­ra­ne lje­po­te koja svoj vrhu­nac dos­ti­že u kul­tu ruž­no­će. Taj kult očit je u sve­mu što se doga­đa u svi­je­tu, od indus­tri­je rata do indus­tri­je reli­gij­skih ilu­zi­ja i uto­pi­ja. Kult ruž­no­će svo­ju naj­čiš­ću mani­fes­ta­ci­ju oči­tu­je kroz isi­ja­va­nje kri­vo usmje­re­nog i neo­svi­je­šte­nog ega. Ali, može­mo zauze­ti stav da ništa nije ruž­no, odnos­no, u tran­smi­si­ji poj­ma, ruž­no je samo oblik lje­po­te, dodu­še, možda lje­po­te koja umi­re i pos­ta­je sve­to Ništa. Realnost i nje­na ruž­no­ća je objek­tiv­na tauto­lo­gi­ja. Svi lju­di su vri­jed­ni stva­ra­te­lji fizič­kog i meta­fi­zič­kog sme­ća, i bes­kraj­ni kon­zu­men­ti bes­kraj­nih sadr­ža­ja infor­ma­cij­skog koz­mo­sa koji hra­ni i napa­ja buku uma, koji još nije ni shva­ćen, ni osvi­je­šten kao medij bića, nego je on sam, um, pos­tao robov­las­nik nad ljud­skim robo­va­njem vlas­ti­tim matri­ca­ma identiteta.

„Ružno/lijepo, svu­da je oko nas i u nama. Ružnoću može­mo shva­ti­ti i kao mani­fes­ta­ci­ju boli, pat­nje i sve­ga ono­ga što teško pod­no­si­mo kroz živ­lje­nje, što nam je neugod­no i čega bismo se naj­ra­di­je ota­ra­si­li, a što je ujed­no i para­dig­ma koja for­mi­ra mudrost i daje spoz­na­ju o bit­nim vri­jed­nos­ti­ma pos­to­ja­nja. Kroz pat­nju, bol, pre­div­nu ruž­no­ću uči­mo o vri­jed­nos­ti­ma živo­ta koje su apso­lut­ne. Ružnoća kao pros­tor­ni feno­men je zgus­nu­ta toč­ka čis­te isti­ne koja se eks­pan­ziv­no širi medi­jem ilu­zi­je i laži kao svje­dok okrut­nos­ti lju­ba­vi. Možda je to nepri­rod­na mani­fes­ta­ci­ja biva­nja, sve ono devi­jant­no, nepri­rod­no što u per­cep­ci­ji stva­ra osje­ćaj gados­ti, gnu­ša­nja i izu­zet­ne odboj­nos­ti, no nismo li iona­ko navik­li na živ­lje­nje u ruž­no­ći, koju pro­izvo­di­mo i kon­zu­mi­ra­mo sva­kod­nev­no, net­ko svjes­no, a net­ko nesvjesno!

„Gađenje, odboj­nost, aver­zi­ja, nega­tiv­ne emo­ci­onal­ne para­dig­me, sve navi­ke u reagi­ra­nju na te i tak­ve aspek­te, možda je kult ruž­no­će kult prev­las­ti vla­da­nja boli. Religijske, poli­tič­ke, eko­nom­ske mani­pu­la­ci­je u kul­tu­ri laži stra­te­ški su ori­jen­ti­ra­ne pre­ma kon­tek­s­tu pozi­ci­oni­ra­nja moći. Moć se uvi­jek i odu­vi­jek oči­tu­je unu­tar spe­ci­fič­nog ener­get­skog okvi­ra pros­tor­nih para­dig­mi i para­dig­mi pros­to­ra. Povijest kao (ne) kul­ti­vi­ra­na zbirka/zbrka ego – iden­ti­te­ta soci­olo­škog tki­va, je pri – povi­jest rat­nih pri­ča, rato­va­nja, ruž­no­ća je ulti­ma­tiv­ni ključ obli­ko­va­nja povi­jes­nih mije­na. U tak­voj pozi­ci­ji i opo­zi­ci­ji hipe­res­te­ti­zi­ra­ne stvar­nos­ti pozi­vam umjet­ni­ke / auto­re / revo­lu­ci­ona­re / evo­lu­ci­ona­re da se izra­ze ruž­no­ćom, da iz arhi­va svo­je egzis­ten­ci­jal­ne prak­se izra­ze i mate­ri­ja­li­zi­ra­ju u bilo kojem medi­ju tran­s­cen­den­tal­no-ima­nent­ne vizu­al­ne stra­te­gi­je, u užem i širem smis­lu, ono što doživ­lja­va­ju, osje­ća­ju, mis­le, per­ci­pi­ra­ju (i žive) kao ruž­no, kao ple­me­ni­tu isti­nu ruž­no­će i ruž­no­ću isti­ne“, navo­di kus­tos Zbašnik u ras­pi­su teme.

Izlažu: Tomislav Šilipetar, Vanda Jurković, Davorka Borić, Jelena Martinović, Nataša Rašović Bodiš, Teo Herceg, Erika Peran, Mirta Savani Profeta, Svebor Vidmar, Heda Gaertner, Marija Kovačić, Vesna Špoljar, Dario Jurjević, Mladen Milotić, Tea Teodorović, Slađanko Dragojević, Jasenka Smrekar, Igor Gustini, Silvija Sikavica, Branko Kolarić, Nikola Ražov, Daniela Battisti, Sanja Pereša Macuka, Libero Kokotović, Ljiljana Tršan, Jadranka Štimac, Ivna Bruck, Snježana Novotny, Boris Toman, Petra Podnarčuk, Vlasta Pastuović Aleksić, Marijana Mikulić Petrović, Mariana Ban, Nataša Ač, Neda Komadina, Davor Mezak, Tanja Pećanić, Helena Oštrić, Slavica Marin, Milan Marin, Mark Šircel, Miranda Legović, Aleksandra Rotar, Branka Legović, Matilda Zanini i Nevija Cvitko.

Andrej Zbašnik rođen je 1976. u Rijeci. Živi u Čabru. Opću gim­na­zi­ju zavr­šio 1994. u Čabru. Iste godi­ne upi­su­je Pedagoški fakul­tet u Rijeci, sadaš­nji Filozofski fakul­tet, odsjek za likov­nu kul­tu­ru. Na fakul­te­tu za dodat­ni izbor­ni pred­met iza­bi­re sli­kar­stvo, u kojem se usa­vr­ša­va uz vod­stvo aka­dem­skog sli­ka­ra Marijana Pongraca i aka­dem­ske sli­ka­ri­ce spe­ci­ja­lis­ti­ce Ksenije Mogin. Diplomirao 1999. godi­ne i ste­kao struč­nu spre­mu i struč­ni naziv pro­fe­sor likov­ne kul­tu­re. Aktivno se bavi likov­no-umjet­nič­kim pro­miš­lja­njem zbi­lje i pisa­njem. Osmislio i reali­zi­rao 22 samos­tal­ne izlož­be, sudje­lo­vao na 79 skup­nih izlož­bi i reali­zi­rao 30 raz­nih umjet­nič­kih pro­je­ka­ta, kon­ce­pa­ta i per­for­man­sa. Član HDLU‑a Istre i HDLU‑a Zagreb, Društva hrvat­skih knji­žev­ni­ka ogra­nak Rijeka. Član i suos­ni­vač gru­pe A4 for­mat zajed­no s Darkom Brajkovićem Đepetom Njapom. Član Ogranka Matice hrvat­ske u Čabru. Objavio tri zbir­ke i dva romana.

Projekt sufi­nan­ci­ra­ju Upravni odjel za kul­tu­ru i razvoj civil­nog druš­tva gra­da Pule, Upravni odjel za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je i Turistička zajed­ni­ca gra­da Pule. Otvorenje izlož­be bit će mogu­će pra­ti­ti u pri­je­no­su uži­vo na služ­be­noj Facebook stra­ni­ci HDLU‑a Istre.