Praznično raspoloženje i ratne traume

KINO: PRAZNIK RADA, reda­te­lja Pjera Žalice

Ponekad se dogo­di da se fil­mo­vi s kino­re­per­to­ara vre­me­nom ili mjes­tom rad­nje pok­la­pa­ju s pra­vim živo­tom, kao što je to slu­čaj s fil­mom „Praznik rada”, sara­jev­skog reda­te­lja Pjera Žalice, koji se u hrvat­skim kini­ma pri­ka­zu­je upra­vo ovih dana.

Radnja Žaličinog fil­ma smje­šte­na je u današ­nju Bosnu, ali je snaž­no pove­za­na s tra­gič­nim rat­nim zbi­va­nji­ma. Na počet­ku fil­ma uhap­šen je dotič­ni Fudo, koje­mu ne vidi­mo lice tije­kom cije­log fil­ma, a broj­ni susje­di i pri­ja­te­lji šoki­ra­ni su tim doga­đa­jem, naro­či­to gla­si­na­ma koje suge­ri­ra­ju da je uhap­šen zbog pove­za­nos­ti s rat­nim zlo­či­nom. Ubrzo izne­na­da dola­zi i Fudin sin, koji se mora suoči­ti s oče­vim samo­uboj­stvom i otkri­ti je li dois­ta poči­nio teška nedje­la za koja ga terete.

Kao što je već spo­me­nu­to, gle­da­telj ne zna niti kako Fudo izgle­da, a glav­ni je lik fil­ma, što je vrlo dobra reda­telj­ska dosjet­ka. Tijekom fil­ma pos­tup­no saz­na­je­mo sve više o nje­mu iz raz­li­či­tih per­s­pek­ti­va (sin, dje­voj­ka, susje­di, pri­ja­te­lji, biv­ši subor­ci), ali nismo sigur­ni koja je pra­va isti­na i što se je toč­no u vrtlo­gu rata dogodilo.

Osim te dimen­zi­je neiz­vjes­nos­ti i var­lji­vos­ti nedav­ne proš­los­ti, reda­telj Žalica pre­pli­će proš­lost i sadaš­njost kroz među­sob­ne odno­se Fudinih pri­ja­te­lja i susje­da (Emir Hadžihafizbegović, Boris Isaković, Jasna Žalica, Aleksandar Seksan i dru­gi), čija se naoko bez­briž­na opu­šte­nost ubr­zo topi pod nale­ti­ma sje­ća­nja na tra­gič­nu rat­nu prošlost.

Prosječan gle­da­telj s ovih pros­to­ra sigur­no je gle­dao broj­ne slič­ne fil­mo­ve i „Praznik dana” sa svo­jom tema­ti­kom i stil­skim pris­tu­pom ne pred­stav­lja neko veli­ko izne­na­đe­nje i odstu­pa­nje od već viđe­nog. Ipak, riječ je o dobro naprav­lje­nom fil­mu koji valja pogle­da­ti zbog iskre­nog pris­tu­pa pat­nji i pos­lje­di­ca­ma koje rat ostav­lja na ljudima.

Elvis Lenić