„Plivati kao ti ne može svatko“
Proces 2023: Josip Kresović izlaže u Dnevnom boravku DC‑a Rojc
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
• Svodim na zajednički nazivnik ono što je nama svima zajedničko, kakva god da je priča, a to su potreba za pripadnošću, ljubavlju, bliskošću, ostvarenjem – to su neke temeljne stvari, a svatko ima različitu priču •
• Izložba Josipa Kresovića, psihologa i novomedijanog umjetnika, pod naslovom „Plivati kao ti ne može svatko“ otvorena je u petak, 26. svibnja u Dnevnom boravku DC‑a Rojc. Riječ je o trećem po redu događanju ovogodišnjeg programa Proces 2023, u organizaciji udruge Proces koja se već petu godinu bavi promicanjem prava LGBTIQ+ osoba kroz „artivizam“ (aktivističku umjetnost), predstavivši već brojne umjetnike kroz pedesetak događanja i više od 130 emisija na Radio Rojcu. U sklopu otvorenja održan je i razgovor s autorom, kao i asistenticom kustosice ove izložbe, Marte Radman – Martinom Kolar, a moderirao ga je producent manifestacije, Jan Franjul. On se Martini zahvalio na njenom posredovanju u predstavljanju ove izložbe u Puli.
Prvo se pitanje odnosilo na načine kako Kresović pliva između svoje struke – psihologije i svog umjetničkog izražavanja. Odgovorio je da je rođen u Zadru, gdje je diplomirao psihologiju, a sada ujutro radi u zagrebačkom Centru za spolno zdravlje, dok se u popodnevnim satima bavi svojim umjetničkim zanimacijama. Kao primjer naveo je da je nedavno u zagrebačkom Muzeju naivne umjetnosti proveo osam radnih sati u performansu i izradi umjetničkog djela.
Na izložbi je predstavljen šarolik izbor Kresovićevih novijih i starijih uradaka u različitim materijalima i medijima, kao i tonski zapis jednog njegovog eseja. Svaki rad pored sebe ima dodane legende s iscrpnim pričama o njihovom nastanku. Svi radovi govore puno kako o Petrovom odnosu prema svojoj obitelji i prijateljima, tako i prema sebi unutar svijeta, a kao psiholog i kroz umjetnost propituje korijene raznih svojih neosviještenih nelagoda. Osnovna poveznica izložaka je to što su svi vrlo intimistički, a radove nastale u protekloj godinu dana dodatno povezuje i plava boja. Pri tom je već u naslovu naznačeno more, kao metafora plivanja kroz i zaranjanja u naše većim dijelom neosviješteno i stoga često zastrašujuće unutarnje „modro ništavilo“, kako autor to naziva. Dodao je da trenutno prolazi i kroz radionice Geštalt psihologije, te mu je vrlo važan taj element suočavanja s vlastitim dijelovima nesvjesnog, koji ako ih ne osvještavamo i ne bavimo se njima mogu krenuti u bolest.
„Bilo je pomalo preplavljujući osjećaj vidjeti sve to u jednom prostoru i slušati neke priče koje sam izlagao“ – kazao je Kresović – „Ovo je za mene jako osobna izložba, vođena mojom osobnom poviješću, o mom odrastanju kao gay muškarca u malom gradu Zadru i slično, ali seksualnost nije eksplicitno naznačena, već svodim na zajednički nazivnik ono što je nama svima zajedničko, kakva god da je priča, a to su potreba za pripadnošću, ljubavlju, bliskošću, ostvarenjem. To su neke temeljne stvari, a svatko ima različitu priču.“
Martina Kolar primijetila je da danas većina ljudi koji se na neki način bavi umjetnošću i kulturom, iz razloga egzistencije, bavi s više različitih poslova. Za sebe kaže da je „samo kustos“, s time što joj je ovaj kustoski posao zadovoljstvo koje odrađuje mahom volonterski, kao autorova dugogodišnja suradnica i prijateljica. Podsjetila je i na problem manjih sredina, poput njihovog Zadra ili Pule, čija su događanja manje vidljiva nego ona u metropoli. Stoga je posebno naglasila vrijednost izlaganja u multifunkcionalnim prostorima poput Dnevnog boravka Rojca, kroz koji svakodnevno prolazi mnogo različitih ljudi, što ispunjava autorovu težnju dopiranja do što šire publike, u cilju jasnijeg predstavljanja sebe kroz svoju umjetnost.
Kresović radi na premošćivanju jaza između umjetnosti i psihologije, nudeći posjetitelju na uvid svoje ranjivosti, ne bi li ovaj kroz njih prepoznao i svoje „krvavosti ispod kože“. Kako je kustosica ove izložbe Marta Radman napisala u popratnom tekstu, Kresović si „analiziranjem vlastitog rada omogućuje bolje razumijevanje sebe i učinkovitiju komunikaciju s drugima, kako u privatnom tako i u poslovnom smislu… Svojom umjetnošću nastoji stvoriti iskustvo transcendencije u kojem se gledatelj može povezati s vlastitom nutrinom-gledanjem direktno u njegovu.“
Jan Franjul je na kraju razgovora najavio i sljedeći program Procesa 2023 – gostovanje queer umjetničkog kolektiva House of Flamingo, 17. lipnja u dvorištu Rojca, dok će se dan ranije u Dnevnom boravku moći o njima pogledati dokumentarac „Čopor pičića.“
Izložbu „Plivati kao ti ne može svatko“ može se posjetiti do 25. lipnja.
