70. Pula: Imenovan žiri koji odlučuje o 20 Zlatnih arena

21.06.2023.

Direktorica foto­gra­fi­je i sni­ma­te­lji­ca Tamara Cesarec, glu­mi­ca Nives Ivanković, pro­du­cen­ti­ca Maja Popović Milojević, dra­ma­tur­gi­nja i spi­sa­te­lji­ca Tena Štivičić te reda­te­lji­ca Snježana Tribuson čla­ni­ce su ocje­nji­vač­kog suda 70. Pulskog film­skog fes­ti­va­la koji će se odr­ža­ti od 15. do 23. srp­nja 2023.

“Tamara Cesarec dola­skom u Pulu ovog lje­ta sim­bo­lič­ki se vra­ća u hrvat­ski film nakon osam godi­na otka­ko je odse­li­la u Kanadu. Dobitnica je Zlatne are­ne za kame­ru u fil­mu “Narodni heroj Ljiljan Vidić” reda­te­lja Ivana Gorana Viteza. Dvjema Zlatnim are­na­ma nagra­đe­na je i glu­mi­ca Nives Ivanković, lani za ulo­gu u “Zbornici” Sonje Tarokić te rani­je za ulo­gu u fil­mu “Zvizdan” Dalibora Matanića. Maja Popović Milojević pro­du­cen­ti­ca je fil­ma “Ljeto kada sam nauči­la letje­ti” kojeg je pul­ska publi­ka proš­le godi­ne nagra­di­la kao naj­bo­lji film među­na­rod­nog pro­gra­ma. Dramatičarka, dra­ma­tur­gi­nja i spi­sa­te­lji­ca Tena Štivičić u žiri dono­si svoj “pogled izva­na”, ona je net­ko tko hrvat­sku kine­ma­to­gra­fi­ju pro­ma­tra s među­na­rod­nim iskus­tvom i među­na­rod­nim metrom. Redateljica Snježana Tribuson jed­na je od naših prvih eta­bli­ra­nih reda­te­lji­ca koja je svo­jim radom otvo­ri­la put mno­gim kole­gi­ca­ma i počaš­će­ni smo što je čla­ni­ca ovog žiri­ja”, izja­vio je umjet­nič­ki rav­na­telj Pulskog film­skog fes­ti­va­la Danijel Pek.

Peteročlani ocje­nji­vač­ki sud 70. Pulskog film­skog fes­ti­va­la odlu­či­vat će o dobit­ni­ci­ma 20 Zlatnih are­na. U kon­ku­ren­ci­ji Hrvatskog fil­ma dodje­lju­je se 16 Arena, a 13 je nas­lo­va: Cvrčak i mra­vi­ca (r. Luka Rukavina), Dnevnik Pauline P. (r. Neven Hitrec), Escort (r. Lukas Nola), Garbura (r. Josip Žuvan), Hotel Pula (r. Andrej Korovljev), Pamtim samo sret­ne dane (r. Nevio Marasović), Pelikan (Filip Heraković), Samo kad se smi­jem (r. Vanja Juranić), Sedmo nebo (r. Jasna Nanut), Sigurno mjes­to (r. Juraj Lerotić), Smrt dje­voj­či­ce sa žigi­ca­ma (r. Goran Kulenović), Tragovi (r. Dubravka Turić), Veće od tra­ume (r. Vedrana Pribačić).

U kon­ku­ren­ci­ji Hrvatskih manjin­skih kopro­duk­ci­ja 7 je fil­mo­va, a dodje­lju­ju se četi­ri Zlatne are­ne: Bazen bes­kra­ja (r. Brandon Cronenberg), Čovjek bez kriv­nje (r. Ivan Gergolet), Dosje Labudović: Nesvrstani (r. Mila Turajlić), Da li ste vidje­li ovu ženu? (r. Dušan Zorić i Matija Gluščević), Majka (r. Zornitsa Sophia), Najsretniji čovjek na svi­je­tu (r. Teona Strugar Mitevska), Morska iskra (r. Domien Huyghe).

Tamara Cesarec (1976.), direk­to­ri­ca foto­gra­fi­je i sni­ma­te­lji­ca doku­men­tar­nih i igra­nih fil­mo­va, diplo­mi­ra­la je na Akademiji dram­ske umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu. Kao sni­ma­te­lji­ca radi­la je na bro­jim igra­nim fil­mo­vi­ma i TV seri­ja­ma (Crnci, Projekcije, S one stra­ne, Van Helsing), a kao direk­to­ri­ca foto­gra­fi­je na doku­men­tar­nim fil­mo­vi­ma Goli (2013.), Moj zanat (2014.) i Glasnije od oruž­ja (2014.) i igra­nim pro­jek­ti­ma Šuma sum­ma­rum (2015.), Odvajanje (2015.) i Narodni heroj Ljiljan Vidić (2015.) za koji je osvo­ji­la Zlatnu are­nu za kame­ru na 63. Pulskom film­skom fes­ti­va­lu. Od 2013. čla­ni­ca je Hrvatske udru­ge film­skih snimatelja.

Nives Ivanković (1967.), film­ska, tele­vi­zij­ska i kaza­liš­na glu­mi­ca, diplo­mi­ra­la je na Akademiji za scen­ske umjet­nos­ti u Sarajevu. Prvu tele­vi­zij­sku ulo­gu ostva­ru­je 1991. u seri­ji Jel’ me net­ko tra­žio?. Ostale zna­čaj­ni­je ulo­ge ostva­ru­je u fil­mo­vi­ma Četverored (1999.) Ta div­na split­ska noć (2004.), Moram spa­vat, anđe­le (2007.), Zvizdan (2015.) i Zbornica (2021.) te TV seri­ja­ma Bibin svi­jet (2010.), Lud, zbu­njen, nor­ma­lan (2010. ― 2011.), Ruža vje­tro­va (2011. ― 2013.), Novine (2018.), Područje bez sig­na­la (2021.). 2016. piše sce­na­rij i pot­pi­su­je reži­ju za humo­ris­tič­nu i real­no suro­vu seri­ju Tko je jamio, jamio je. Za svoj je kaza­liš­ni, film­ski i tele­vi­zij­ski rad višes­tru­ko nagra­đi­va­na, izme­đu osta­log dvje­ma Zlatnim are­na­ma za spo­red­nu žen­sku ulo­gu u fil­mo­vi­ma Zvizdan i Zbornica.

Maja Popović Milojević (1984.), pro­du­cen­ti­ca s više­go­diš­njim rad­nim iskus­tvom na tele­vi­zi­ji, diplo­mi­ra­la je film­sku i tele­vi­zij­sku pro­duk­ci­ju na Fakultetu dram­skih umet­nos­ti u Beogradu. Producirala je regi­onal­ni hit Ljeto kada sam nauči­la letje­ti (2022.), koji je osvo­jio je pre­ko 20 nagra­da na među­na­rod­nim fes­ti­va­li­ma. Jedna je od pro­du­cen­ti­ca fil­ma Varvari (2014.), doku­men­tar­nog fil­ma Kumanovska bit­ka: krv i magla (2013.), krat­kog fil­ma Divljač (2021.) kao i kopro­du­cen­ti­ca debi­tant­skog fil­ma rumunj­skog reda­te­lja Octava Chelarua, Balaur (2022.). Od 2021. radi kao izvr­š­na pro­du­cen­ti­ca i super­vi­zo­ri­ca pro­duk­ci­je na regi­onal­noj plat­for­mi Apollon Media u sklo­pu koje je, kao izvr­š­na pro­du­cen­ti­ca, radi­la na pos­ljed­njem fil­mu reda­te­lja Puriše Đorđevića, Usta puna zem­lje. Jedna je od suos­ni­va­či­ca pro­duk­cij­ske kuće „Sense Production“.

Tena Štivičić (1977.), dra­ma­ti­čar­ka, dra­ma­tur­gi­nja i spi­sa­te­lji­ca. Diplomirala je dra­ma­tur­gi­ju na zagre­bač­koj Akademiji dram­ske umjet­nos­ti 2001. godi­ne, a 2004. magis­tri­ra­la na Odsjeku za dram­sko pismo fakul­te­ta Goldsmiths College. Kao dram­ska auto­ri­ca debi­ti­ra­la je 1999. dra­mom Nemreš pobjeć od nedje­lje nakon koje su usli­je­di­le dra­me Pssst (2003.), Dvije (2003.), Fragile! (2005.), Krijesnice (2007.), Europa (omni­bus) (2013.), Tri zime (2014). Dobitnica je broj­nih nagra­da među koji­ma tre­ba izdvo­ji­ti Nagradu za ino­va­tiv­ni tekst na fes­ti­va­lu Heidelberger Stückemarkt 2008., za dra­mu Fragile! i Nagradu Susan Smith Blacbkurn za naj­bo­lji tekst na engle­skom jezi­ku 2015., za dra­mu Tri zime koja je pre­mi­jer­no izve­de­na u lon­don­skom Narodnom kaza­li­štu u reži­ji Howarda Daviesa. Također piše sce­na­ri­je i kolum­ne na engle­skom i hrvat­skom jezi­ku. Trenutačno je anga­ži­ra­na na novoj pred­sta­vi Berliner Ensemblea i pri­pre­ma dva igra­na fil­ma, u Ujedinjenom Kraljevstvu i Hrvatskoj.

Snježana Tribuson (1957.) diplo­mi­ra­la je 1981. godi­ne film­sku i TV reži­ju na Akademiji dram­ske umjet­nos­ti u Zagrebu. Od 1981. radi kao vanj­ska surad­ni­ca na Televiziji Zagreb, reži­ra­ju­ći raz­li­či­te emi­si­je (igra­ne, doku­men­tar­ne, obra­zov­no-doku­men­tar­ne). Od 1982. do 2003. reži­ra­la je TV dra­me i TV fil­mo­ve, njih 9. Snimila je i četi­ri igra­na fil­ma; Prepoznavanje, Tri muškar­ca Melite Žganjer, Ne dao bog većeg zla i Sve naj­bo­lje kao i tri krat­ko­me­traž­na igra­na fil­ma. Pisala je sce­na­ri­je s Goranom Tribusonom za seri­ju Odmori se, zas­lu­žio si i reži­ra­la tri­de­se­tak epi­zo­da. 2022. zajed­no s Goranom Tribusonom piše sce­na­ri­je za seri­ju Oblak u služ­bi zako­na i reži­ra neko­li­ko epi­zo­da. Od 2004. radi na Akademiji dram­ske umjet­nos­ti gdje pre­da­je kao redov­na profesorica.

Priredio B. V.