Izložba “Krov, tuš, roštilj, fuš” Katerine Duda u Galeriji Društva arhitekata Istre

B. V.

28.06.2023.

Otvorenje izlož­be “Krov, tuš, roštilj, fuš” auto­ri­ce Katerine Duda bit će odr­ža­no u petak, 30. lip­nja u 20 sati u pul­skoj gale­ri­ji Društva arhi­te­ka­ta Istre. Projekt “Krov, tuš, roštilj, fuš” u for­mi mul­ti­me­dij­ske izlož­be, usmje­ren je na pita­nje div­lje grad­nje i apart­ma­ni­za­ci­je obale.

Kada je 2011. godi­ne drža­va doni­je­la zakon o lega­li­za­ci­ji bes­prav­ne grad­nje, zapo­či­nje novo raz­dob­lje za dota­daš­nje kam­pe­re i viken­da­še uz juž­nu oba­lu Istre. Oni pre­poz­na­ju pri­li­ku da svo­je dugo­go­diš­nje kam­pi­ra­nje kon­kre­ti­zi­ra­ju u viken­di­cu. Započinje nji­hov eks­pe­ri­ment u mate­ri­ja­li­ma, a zna­nje i dovit­lji­vost se šire među susje­di­ma viken­da­ši­ma. Nadograđuju kro­vo­ve, naiz­gled čvr­ste zido­ve, simu­la­ci­je koje iz zra­ka dje­lu­ju kao da su dota­daš­nji pros­to­ri lje­to­va­nja bili pra­va zda­nja. Za prvu ruku kam­p­ku­ći­ce dobi­va­ju nad­streš­ni­ce, pos­te­pe­no i zido­ve, a jed­nom kad je sli­ka zabi­lje­že­na u regis­tru, kre­će tran­sfor­ma­ci­ja u kuću za odmor.

Izložba je zamiš­lje­na kao pros­tor­na ins­ta­la­ci­ja koju čine video pro­jek­ci­je, niz foto­gra­fi­ja, make­ta i doku­men­ta­ci­je in situ akci­ja. Imajući na umu tri­ko­ve za kame­ru što ih izvo­de viken­da­ši kako bi simu­li­ra­li čvr­stu grad­nju za orto­fo­to pri­kaz, ins­ta­la­ci­ja uspos­tav­lja odnos izme­đu doku­men­tar­nog mate­ri­ja­la i onog stu­dij­ski snim­lje­nog, kori­šte­nog gra­đe­vin­skog mate­ri­ja­la, make­ta, simu­la­ci­ja i montaža.

“Kompleksna mul­ti­me­di­jal­na izlož­ba Krov, tuš, roštilj, fuš Katerine Duda rezul­tat je umjet­nič­kog istra­ži­va­nja bes­prav­ne grad­nje i apart­ma­ni­za­ci­je oba­le, svo­je­vr­s­na stu­di­ja slu­ča­ja bes­prav­nih nase­lja oko Premanture (Stupice, Pod Lokvom, Močile). Ova je izlož­ba pot­vr­da i nas­ta­vak umjet­ni­či­nog dugo­go­diš­njeg inte­re­sa za teme turiz­ma, pros­to­ra i arhi­tek­tu­re odnos­no istra­ži­va­nja kako se u pros­to­ru reflek­ti­ra­ju šire druš­tve­ne pro­mje­ne. Iako je riječ o umjet­nič­kom istra­ži­va­nju, paž­lji­vo raz­ra­đe­na meto­do­lo­gi­ja pot­vr­đu­je ono što je Duda u svom dosa­daš­njem radu već uspješ­no poka­za­la, a to je pro­duk­tiv­na kom­ple­men­tar­nost umjet­nič­kog i soci­olo­škog pris­tu­pa u pro­izvod­nji dru­ga­či­jeg pogle­da. Postav je sat­kan od video pro­jek­ci­ja, foto­gra­fi­ja, obje­ka­ta, ins­ta­la­ci­je i doku­men­ta­ci­je in situ akci­ja. Duda se kao film­ska auto­ri­ca pre­tež­no zaokup­lja doku­men­tar­nom for­mom sto­ga je pola­zi­šte i sre­diš­nji motiv izlož­be „trik za kame­ru“ odnos­no ras­pros­tra­nje­na stra­te­gi­ja kojom se simu­li­ra čvr­sta grad­nja za snim­ke iz zra­ka. U tom pos­tup­ku pre­poz­na­je vri­je­dan meta-moment – pre­is­pi­ti­va­nje film­ske sli­ke i doku­men­tar­nog jezi­ka kao nus­pro­duk­ta niza kre­ativ­nih poku­ša­ja da se dotad nepos­to­je­ći ili objek­ti nepos­to­je­ćih kva­li­te­ta pro­na­đu na za lega­li­za­ci­ju rele­vant­nim snim­ka­ma. Vidljivost na tim snim­ka­ma spo­me­nu­ti je osnov­ni uvjet lega­li­za­ci­je bes­prav­nih gra­đe­vi­na. Trik za kame­ru svje­do­či pre­go­va­ra­nju s tek­s­tom zako­na i (ne)mogućnosti nje­go­va pro­vo­đe­nja. Tekstu zako­na suprot­stav­lja­ju se tako u svo­joj začud­noj dovit­lji­vos­ti polu­ge za vuču kamp-kući­ca uzi­da­ne u zido­ve koji hine čvr­stu grad­nju dok iz nekih „za prvu ruku“ fasa­da izvi­ru boro­vi. Riječima jed­ne od neza­do­volj­nih mje­štan­ki Premanture koja nase­ljem pro­vo­di TV eki­pu „četi­ri stu­pa, gore plah­ta ili ona zele­na mre­ža i to je bilo to“ . Duda se odlu­ču­je bavi­ti upra­vo sadr­ža­jem i odno­si­ma skri­ve­nim iza naiz­gled jed­nos­tav­nog „i to je bilo to“ sklo­pa, poput: eks­pe­ri­men­ti­ra­nja s mate­ri­ja­li­ma, domiš­lja­tos­ti, dije­lje­njem zna­nja i vje­šti­na, dak­le soli­dar­nos­ti i kre­ativ­nos­ti. Šperploče, naj­lo­ni, cera­de, daske, blo­ke­ti, sti­ro­por, ukrat­ko: recy­cle i reuse mas­ter­class odoz­do, bez idej­nog i EU pro­jek­ta. Ovim pro­jek­tom Katerina Duda kon­cep­tu­ali­zi­ra feno­men bes­prav­ne grad­nje i mapi­ra poje­di­ne ele­men­te na njoj poz­na­tom pros­to­ru – sve do intim­nos­ti”, piše Marta Baradić u kata­lo­gu izložbe.

Katerina Duda (1989.) diplo­mi­ra­la je stu­dij ani­mi­ra­nog fil­ma i novih medi­ja na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti i soci­olo­gi­ju na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu. U rado­vi­ma se naj­češ­će­ba­vi tema­ma veza­nim uz urba­ne pros­to­re, i kako se u pros­to­ru reflek­ti­ra­ju šire druš­tve­ne pro­mje­ne, pri­mje­ri­ce kroz arhi­tek­tu­ru ili turi­zam. Koristi raz­no­li­ke medi­je poput druš­tve­ne prak­se, akci­ja i inter­ven­ci­ja u jav­nom pros­to­ru, kao i doku­men­tar­ni film i video.