Izložba Matije i Mauricija Ferlina „But i am Alive“ na Praškom kvadrijenalu scenografije i scenskog prostora

02.06.2023.

Na 15. izda­nju Praškog kva­dri­je­na­la sce­no­gra­fi­je i scen­skog pros­to­ra koji se sve­ča­no otva­ra u sri­je­du 7. lip­nja, Hrvatska će biti pred­stav­lje­na izlož­bom Matije i Mauricija Ferlina pod nas­lo­vom „But i am Alive“, odnos­no ins­ta­la­ci­jom koja se osla­nja na nji­ho­vu višes­tru­ko nagra­đi­va­nu pred­sta­vu “Sad Sam Matthäus”. Kustosi izlož­be su Ivan Marušić Klif i Igor Ružić, a izlož­bu u Pragu orga­ni­zi­ra­ju Hrvatsko dizaj­ner­sko druš­tvo i Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske. Praški kva­dri­je­na­le sce­no­gra­fi­je i scen­skog pros­to­ra bit će otvo­ren za publi­ku od 8. do 18. lipnja.

U svom mag­num opu­su, pred­sta­vi Sad Sam Matthäus, dva bra­ta zaple­te­na u umjet­nos­ti, Matija i Mauricio Ferlin juk­s­ta­po­ni­ra­li su svo­ju osob­nu i obi­telj­sku povi­jest s Kristovom mukom, koris­te­ći Muku po Mateju [Matthäus-Passion] Johanna Sebastiana Bacha kao refe­rent­nu osno­vu. Hrvatska izlož­ba na Praškom kva­dri­je­na­lu 2023. ovu slo­že­nu izved­bu tran­s­po­ni­ra u ins­ta­la­ci­ju, mrtvu prirodu.

Matija i Mauricio Ferlin – prvi među­na­rod­no istak­nu­ti suvre­me­ni ple­sač i kore­ograf, dru­gi dizaj­ner širo­kog spek­tra – neraz­dvoj­no sura­đu­ju već goto­vo dva deset­lje­ća. Dijeleći zajed­nič­ku vizi­ju, a isto­vre­me­no tuma­če­ći jedan dru­go­ga, sva­ki novi pro­jekt u nji­ho­voj surad­nji korak je napri­jed. Premijerno izve­de­na 2021., solo pred­sta­va Sad Sam Matthäus saži­ma ele­men­te dram­skog i pos­t­dram­skog kaza­li­šta, kao i suvre­me­ne ples­ne i izved­be­ne umjet­nos­ti, spa­ja­ju­ći, prek­la­pa­ju­ći i suprot­stav­lja­ju­ći Bachovu Matthäus-Passion, BWV 244 s umjet­ni­ko­vom vlas­ti­tom i obi­telj­skom povi­jes­ti i mito­lo­gi­jom pro­izaš­lom iz suro­vog geopo­li­tič­kog kon­tek­s­ta i buko­lič­kog, ali iza­zov­nog pri­rod­nog okruženja.

Temeljna pre­mi­sa pros­tor­nog kon­cep­ta hrvat­ske izlož­be na Praškom kva­dri­je­na­lu 2023. osmiš­lje­na je na anta­go­ni­zi­ra­nju, ali i pro­ži­ma­nju unu­tar­njeg i vanj­skog, druš­tve­nog i indi­vi­du­al­nog, intim­nog i jav­nog, poli­kro­mat­skog i mono­kro­mat­skog, scen­skog i pro­ce­du­ral­nog. Stoga ova pros­tor­na dis­po­zi­ci­ja pred­stav­lja ogo­lje­lu sce­no­graf­sku prak­su dok, naiz­gled para­dok­sal­no, zadr­ža­va višes­loj­nost izvor­ne izved­be. Detaljno raz­ra­đe­ni arte­fak­ti, pro­na­đe­ni i pri­rod­ni objek­ti pos­tav­lja­ju se u izlož­be­ni kon­tekst u svom izvor­nom obli­ku, pri čemu dose­žu slje­de­ću struk­tur­nu razi­nu odno­sa unu­tar svo­jih povi­jes­nih, druš­tve­nih i kul­tur­nih nasljeđa.

Taj pri­je­nos kon­tek­s­ta, iz izved­be u izlož­bu, ne odu­zi­ma im vital­nost i auten­tič­nost ili „rijet­kost“ koji ima­ju na pozor­ni­ci, upra­vo zato što se nji­ho­va funk­ci­ja ne iscrp­lju­je izved­bom. Naprotiv, izved­ba pri­do­no­si nji­ho­voj kva­li­te­ti i spe­ci­fič­noj teži­ni. Jednom tako oslo­bo­đe­ni, ovi objek­ti ne bje­že iz svog izvor­nog kon­tek­s­ta – oni ga zapra­vo ponov­no sas­tav­lja­ju, rekons­tru­ira­ju­ći život­nost izved­be i nje­zi­nih auto­ra. Naslov But I Am Alive sto­ga nije samo dek­la­ra­ci­ja. To je, na svoj način – poziv.

Projekt je finan­ci­ran pod pokro­vi­telj­stvom i sa sred­stvi­ma Ministarstva kul­tu­re Republike Hrvatske.

Priredio B. V.

Fotografije Ivan Slipčević i Jelena Janković