Poseban naglasak na participativnim i interaktivnim programima

Postfestum: Razgovor s Irenom Boćkai – umjetničkom voditeljicom festivala Treća koza

Tekst Boris VINCEK • Fotografije Diego MARTINČIĆ i Boris VINCEK

14.06.2023.

Festival Treća koza je od 25. do 27. svib­nja oku­pio umjet­ni­ke, eko far­me­re, pre­da­va­če, glaz­be­ni­ke, pred­stav­ni­ke udru­ga, lokal­nih akcij­skih gru­pa i etno­lo­ških par­ko­va kako bi svi zajed­no dali umjet­nič­ki odgo­vor na eko­lo­šku kri­zu. Nakon prvog izda­nja koji je odr­žan 2021. godi­ne u Rojcu – Treća koza se pre­se­li­la u Ližnjan 2022. te se vra­ti­la i ove godi­ne. Prednost ove selid­be je i broj­nost loka­ci­ja na koji­ma se fes­ti­val­ski pro­gram može odr­ža­ti. Stoga smo u raz­go­vo­ru s Irenom Boćkai, umjet­nič­kom vodi­te­lji­com fes­ti­va­la iz udru­ge Trećeprostor prvo htje­li doz­na­ti na koji su način isko­ris­ti­li tu pogod­nost i po kojem su klju­ču bira­ne loka­ci­je za izvedbe.

- Festival Treća koza se po dru­gi put odr­žao na vanj­skim loka­ci­ja­ma u pri­rod­nim liž­njan­skim ambi­jen­ti­ma. Treća koza je fes­ti­val koji se bavi umjet­nič­kim pro­pi­ti­va­njem eko­lo­ške pro­ble­ma­ti­ke u okvi­ru suvre­me­nih umjet­nič­kih prak­si. Sam je fes­ti­val zamiš­ljen kao bora­vak u pri­ro­di s izved­ba­ma na otvo­re­nom bez pre­vi­še inter­ven­ci­ja u pri­rod­ni pros­tor pa izbje­ga­va­mo pos­tav­lja­nja bilo kak­ve teh­ni­ke ili pozor­ni­ce. Više je to šet­nja kroz pri­ro­du i bora­vak na loka­ci­ja­ma koje umjet­ni­ci iza­be­ru za izved­bu svo­jih per­for­man­sa. Lokacija Općine Ližnjan oda­bra­na je kao jedins­tve­no mjes­to netak­nu­te lje­po­te pri­ro­de i pod­mor­ja te 28 kilo­me­ta­ra dugom neiz­gra­đe­nom pri­oba­lju. Iz tog raz­lo­ga oda­bra­na je kao loka­ci­ja za fes­ti­val kojim su obu­hva­će­ni izved­be­ni pro­gra­mi, kao i pro­gra­mi radi­oni­ca i pre­da­va­nja koji su usre­do­to­če­ni na eko­lo­ška pitanja.

Ovogodišnjom temom fes­ti­va­la poku­ša­lo se zajed­nič­kim napo­rom dati umjet­nič­ki odgo­vor na eko­lo­šku kri­zu koja nije zaobiš­la ni liž­njan­sku oba­lu. Kako su po vašem sudu na to pita­nje odgo­vo­ri­li ovo­go­diš­nji izvo­đa­či i koje bi pro­gra­me vi kao orga­ni­za­to­ri poseb­no istaknuli?

- Važna nam je siner­gi­ja umjet­nos­ti i lokal­ne zajed­ni­ce, a želja nam je ispi­ta­ti feno­me­no­lo­ško, eko­lo­ško i etič­ko razu­mi­je­va­nje našeg odno­sa s pri­rod­nim svi­je­tom. Zato smo i oda­bra­li Ližnjan, pito­mu, pre­div­nu istar­sku opći­nu koja je i sama nedav­no osje­ti­la pos­lje­di­ce eko­lo­ških katas­tro­fa i one­čiš­će­nja mora. Ovo izved­be­no, a opet među­sek­tor­sko doga­đa­nje nas­to­ji spo­ji­ti i pri­bli­ži­ti suvre­me­ne umjet­nos­ti publi­ci, uči­ni­ti ih razum­lji­vi­ma kroz akci­je, radi­oni­ce, pre­da­va­nja, otvo­ri­ti teme poput one­čiš­će­nja mora, nes­tan­ka pri­rod­nih sta­ni­šta, bilj­nog ili živo­tinj­skog svi­je­ta i potak­nu­ti ras­pra­vu o njima.

Upravo nakon prvog izda­nja fes­ti­va­la u Ližnjanu dogo­di­la se neza­pam­će­na eko­lo­ška katas­tro­fa koja je ugro­zi­la more i mor­sku oba­lu i bilj­ni i živo­tinj­ski svi­jet, sto­ga su na ovo­go­diš­njem izda­nju fes­ti­va­la pozva­ni umjet­ni­ci i umjet­ni­ci selek­ti­ra­ni putem jav­nog pozi­va, kao i pred­stav­ni­ci etno­lo­ških par­ko­va i lokal­nih akcij­skih gru­pa, svi zajed­no poku­ša­li dati odgo­vor na eko­lo­šku kri­zu i odr­ži­vost obal­nih zajed­ni­ca kroz rela­cij­ske este­ti­ke suvre­me­nih izved­be­nih i inter­me­di­jal­nih prak­si i eko­lo­škog druš­tve­nog dje­lo­va­nja. Svaki od pro­gra­ma je selek­ti­ran na način da usmje­ra­va svo­je dje­lo­va­nje na raz­li­či­te niše koje se doti­ču sve zamr­še­ni­jeg odno­sa čovje­ka, pri­ro­de i tehnologije.

Osim izved­be­nog pro­gra­ma fes­ti­val je sadr­ža­vao radi­oni­cu i pre­da­va­nja. Na koji su način ti poprat­ni pro­gra­mi upot­pu­ni­li fes­ti­val i koja je vri­jed­nost ovak­vog sadr­žaj­nog proširenja?

- Festival Treća koza na podru­čju Ližnjana oku­pio je umjet­ni­ke, eko far­me­re, pre­da­va­če, glaz­be­ni­ke, pred­stav­ni­ke udru­ga, lokal­nih akcij­skih gru­pa i etno­lo­ških par­ko­va. Dvadesetak sudi­oni­ka, izvo­đa­ča, u tri su dana u Ližnjanu bora­vi­li, stva­ra­li i dru­ži­li se s lokal­nim sta­nov­niš­tvom, pove­zi­va­li, raz­mje­nji­va­li iskus­tva. Ove godi­ne su se tako na fes­ti­va­lu, uz izved­be per­for­man­sa na vanj­skim loka­ci­ja­ma, odr­ža­la i dva pre­da­va­nja o odr­ži­vom razvo­ju (prof. Mario Viscovich i Ana Žužić, FLAG Istarska bata­na) te radi­oni­ca suho­zid­ne grad­nje koju je vodio arhe­olog Mario Zaccaria s kojim je surad­nja zapo­če­la na prvom izda­nju Treće koze kada je odr­žao pre­da­va­nje o koza­ma i krajobrazu.

Festival je oku­pio izvo­đa­če iz broj­nih zema­lja. Druženje i raz­mje­na iskus­tva među umjet­ni­ci­ma jed­na su od glav­nih odli­ka ovak­vih okup­lja­nja – kako su oni oci­je­ni­li ovo­go­diš­nje fes­ti­val­sko izda­nje i jesu li se tije­kom tih dana iskris­ta­li­zi­ra­le neke mogu­će budu­će surad­nje među njima?

- Čini mi se da smo ove godi­ne podig­nu­li viso­ko ljes­tvi­cu što se tiče pro­gra­ma i dru­že­nja i raz­mje­ne među umjet­ni­ci­ma. Festival je pos­tao među­na­rod­ni zahva­lju­ju­ći gos­ti­ma iz ino­zem­s­tva (Daniel Passi iz Brazila, Chane Chinapen iz State Floride i Claudio D’lglio sa Sicilije), a istar­skim su se umjet­ni­ci­ma (Igor Zenzerović, Dora Brkarić, Josip Pino Ivančić, Zoolektiv, Tanja Ruta Grgić i Kazalište Dr. Inat, Prostor kolek­ti­va) pri­klju­či­li i umjet­ni­ci iz Splita, Osijeka i Zadra, odnos­no Zagreba (Gildo Bavčević, New Gondoliers, Mia Štark, Juraj Šantorić). Međunarodne umjet­ni­ke pre­dvo­dio je bra­zil­ski glu­mac, reda­telj, kore­ograf i izved­be­ni umjet­nik židov­skog podri­je­tla Daniel Passi koji tre­nut­no živi i dje­lu­je u Londonu i koji je u sklo­pu fes­ti­val­skog pret­pro­gra­ma odr­žao izved­be­nu mas­ter­class radi­oni­cu “Primary Colours.”

Polaznici radi­oni­ce sudje­lo­va­li su na stva­ra­nju i pre­zen­ta­ci­ji hibrid­nog umjet­nič­kog izved­be­nog pro­jek­ta Amoeba Bastard, par­ti­ci­pa­tiv­nog hap­pe­nin­ga za isku­ša­va­nje umjet­nič­kih ide­ja, koji je pri­ka­zan na prvom danu fes­ti­va­la na pla­ži Marlera. Gosti iz ino­zem­s­tva odu­šev­lje­ni su pri­ro­dom, morem, ali i surad­njom s hrvat­skim umjet­ni­ci­ma o čemu možda naj­bo­lje govo­ri to da je reda­telj i izvo­đač Daniel Passi odmah nakon povrat­ka u London kupio kar­tu za ponov­ni dola­zak u Pulu. Plan je da u 9. mje­se­cu s našim umjet­ni­ci­ma, nakon lon­don­ske pre­mi­je­re, pos­ta­vi hrvat­sku ver­zi­ju svo­je engle­ske reži­je koja se teme­lji na sati­rič­noj Bulgakovljevoj nove­li „Pseće srce“.

Za kraj, koli­ko ste zado­volj­ni ovo­go­diš­njim izda­njem, što ste nauči­li i koje seg­men­te u buduć­nos­ti želi­te pobolj­ša­ti te što nam pri­pre­ma­te za slje­de­ću Treću kozu?

- S obzi­rom na sve nave­de­no čini mi se da može­mo biti zado­volj­ni pos­tig­nu­tim na ovo­go­diš­njem izda­nju fes­ti­va­la koji je donio viso­kok­va­li­tet­ne umjet­nič­ke pro­gra­me koji izved­be­ne umjet­nos­ti dovo­de u rela­ci­ju s eko­lo­škim druš­tve­nim dje­lo­va­njem. Poseban je nagla­sak bio na par­ti­ci­pa­tiv­nim i inte­rak­tiv­nim pro­gra­mi­ma koji su uklju­či­va­li lokal­no sta­nov­niš­tvo u umjet­nič­ki pro­ces. Festival uklju­ču­je lokal­nu zajed­ni­cu u sudje­lo­va­nje i orga­ni­za­ci­ju te pove­zu­je poje­din­ce koji se bave dje­lat­nos­ti­ma veza­ni­ma uz pri­ro­du s umjet­ni­ci­ma čime se poti­če raz­mje­na zna­nja i vje­šti­na izme­đu jed­nih i drugih.

Festivalskim pro­gra­mom nas­to­ji­mo pove­za­ti suvre­me­nu umjet­nost s dru­gim sek­to­ri­ma te poti­ca­ti surad­nju i raz­mje­nu iskus­tva i zna­nja među umjet­ni­ci­ma i struč­nja­ci­ma iz podru­čja odr­ži­vog razvo­ja. Sljedeće izda­nje fes­ti­va­la tako­đer bi se pro­gram­ski usmje­ra­va­lo prak­sa­ma sudje­lo­va­nja u kul­tu­ri kroz kre­aci­ju, pro­duk­ci­ju i dis­tri­bu­ci­ju suvre­me­nih i inter­dis­ci­pli­nar­nih izved­be­nih dje­la i pro­gra­ma koji dopri­no­se su-dje­lo­va­nju i okup­lja­nju raz­li­či­tih akte­ra izved­be­ne sce­ne. Želja nam je u sklo­pu Treće koze pokre­nu­ti i prvu među­na­rod­nu umjet­nič­ku rezi­den­ci­ju na tom podru­čju u sklo­pu koje bi pozva­ni umjet­ni­ci bora­vi­li u odre­đe­nom peri­odu u Ližnjanu, pove­zi­va­li se s lokal­nom zajed­ni­com te sku­pa s mještanima/kama Ližnjana pro­vo­di­li svo­je umjet­nič­ko istra­ži­va­nje, a u sklo­pu fes­ti­va­la pri­ka­za­li meto­de koji­ma su se koris­ti­li pri istra­ži­va­nju, kao i pri pri­bli­ža­va­nju lokal­noj zajed­ni­ci i suži­vo­tu s mještanima/kama te zajednice.