Sedam priča istarskih umjetnika
Premijera dokumentarnog filma „To smo mi“ održana u Kinu Valli
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Premijerna projekcija dokumentarnog omnibusa „To smo mi“ autora Danila – Lole Ilića, 8. lipnja u Kinu Valli nikoga nije ostavila ravnodušnim. Naime, omnibus je sastavljen od sedam priča istarskih umjetnika, ljude koje svakodnevno susrećemo u gradu od kojih svatko zna barem jednog od njih ako ništa drugo iz viđenja ili pak, zbog njegovog/njezinog rada.
Riječ je o glumici Niki Ivančić, glazbeniku Devinu Juraju, grafičkom dizajneru Vjeranu Juhasu, multimedijalnoj umjetnici Josipi Škrapić, slikarici Alini Neculceai, Ani Cvitić koja ručno izrađuje papir i Sunčani Dodić, slikarici. Svaki od aktera govori o sebi, svom radu, svojim nadahnućima, ciljevima i nadanjima te što znači biti umjetnica ili umjetnik.
Uoči projekcije, voditeljica Kina, Nataša Šimunov, pozdravila je Ilića, autora filma, napomenuvši kako mu to nije prva, a zasigurno ni posljednja premijera kod njih. Naime, skoro svake godine ondje se predstavi s jednim uratkom. Ilić se našalio kako je Valli njegovo „kućno kino“.
Nakon osamdeset pet minutnog filma koji itekako plijeni pažnju, publici su se uz redatelja predstavili i sudionici dokumentarca koji su prisustvovali projekciji. Poklonili su mu buket cvijeća „velik kao njegovo srce“. Svi su se složili da je iz njih izvukao emociju zahvaljujući pristupu, postavljanju pitanja i emociji koju i sam ima.
Alina je rekla da je prvi put slikala pred nekim te da to govori puno o njegovom pristupu, ali i senzibilitetu. Posebna je to prilika za promociju njihova rada, koja se, složili su se, ne dobiva često.
„Ovaj bi film mogao imati i 50 nastavaka s obzirom na to koliko u Puli i ostatku Istre ima umjetnika. Neke od ovih sedam sam od prije poznavao, za neke sam doznao od prijatelja“, rekao je Ilić priznavši da planira i dalje snimati filmove o umjetnicima.
Htio je da se oni međusobno povežu te da publika vidi tko sve živi među njima, dobije uvid u to kakvi su ljudi koji nas okružuju. I doista je uspio u tome. Sudionici na filmu pričaju svoje intimne priče, viđenje umjetnosti, razloge zašto se njome bave i poteškoće koje u tom procesu imaju.
„Oni su tu emociju nesebično davali, nisam ja to izvlačio iz njih“, naglasio je Ilić kojemu je bilo neopisivo zadovoljstvo raditi s njima.
Smatra kako svi do jednog imaju tu odvažnost i hrabrost koja nam je svima potrebna. Film će svakako publici dati poruku kako valja slijediti svoje snove i ići putem ostvarenja, ma kako on ponekad težak bio. Ilić je zaključio kako voli lokalne i regionalne projekte, a u pripremi su mu još dva filma.
