Cijeli naš svijet je u boji, a kad je maknete onda dobijete ono što je u svakoj osobi
Pulski fokus: Otvorena izložba Mladena Jergovića „S onu stranu pogleda“ u PPMI‑u
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Otvorenje izložbe i predstavljanje monografije Mladena Jergovića „S onu stranu pogleda / Beyond the Gaze“ održano je u utorak, 20. lipnja u Centru Herman Potočnik Noordung u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre na Kaštelu.
Ravnatelj Muzeja, Gracijano Kešac uoči otvorenja izložbe izrazio je zadovoljstvo što su je ugostili i omogućili autoru da pokaže svoj rad. Jergović je dodao je da su uz pomoć izdavača Meandar iz Zagreba uspjeli napraviti i knjigu. Fotografija je, veli, njegova četvrta karijera. Iako se oduvijek bavi fotografijom, zadnjih desetak godina joj se u potpunosti posvetio i u tome zaista uživa.
„I izložba i knjiga su se dogodili sasvim slučajno, na nagovor prijatelja. Svaki dan sjedim u Cvajneru na Forumu, promatram ljude i fotografiram ih. Tu mi je cijeli svijet na dlanu. Na svijetu ima 8 milijardi ljudi, toliko je i modela koji se nikad neće iscrpiti i ja naprosto uživam u tome“, izjavio je Jergović ne skrivajući uzbuđenje prilikom svoje prve izložbe.
Branko Čegec iz Meandra koji mu je pomogao prilikom izdavanja knjige i organiziranja izložbe tom je prigodom rekao kako je teško bilo što reći nakon što je knjiga pred publikom i fotografije postavljene: „To dovoljno govori o onome čime se Jergović bavi. Među nama postoji neka dobra energija i vibra i znao sam da to može dati dobar rezultat, a to smo na kraju i dobili“.
Shane RJ Walter osmislio je knjigu, inače je Jergovićev prijatelj iz Londona i uoči otvaranja izložbe ispričao je kako su se upoznali prije 30 godina kad se i sam bavio fotografijom. „Sad je on u tome uspješniji od mene, što nije fer“, našalio se.
Walter je rekao kako voli Jergovićevu uličnu fotografiju jer je međukulturalna i međugeneracijska. „Našao je taj balans između intimnosti i javnog prostora što je stvarno zadivljujuće. On hvata njihove misli, snove što je vrlo posebno i odaje dojam kao da poznajete te ljude iako su potpuni stranci“, rekao je.
„U svijetu Instagrama i vrlo brzih kamera, Jergović je spor, daje si vrijeme i stvara te trenutke doista posebnim i uspijeva stvoriti veliku ljepotu doista različitih ljudi. Sasvim je u redu je gledati ljude i ja volim tu poveznicu koja nas spaja bilo da smo iz Amsterdama, Pule ili Venecije. Hvala autoru što je to podijelio s nama“, dodao je Walter.
Govoreći o svom radu Jergović nam je ispričao kako su u pitanju portreti osoba koje nisu pozirale, a napravljeni su na ulici. Nikad ne skriva ni sebe ni kameru, nego pokušava biti potpuno prisutan: „Netko me ne vidi što ispadne zgodno jer ih uhvatim u nekom njihovom svijetu, a one koji me primijete pokušavam uhvatiti trenutak prije nego postanu svjesni kamere i počnu glumiti pred njom. U tom djeliću mislim da dobijete pravi karakter ljudi“.
Voli crno bijele fotografije jer su one, kaže, van nekog našeg iskustva. „Cijeli naš svijet je u boji, a kad je maknete onda dobijete ono što je u svakoj osobi“, smatra Jergović te priznaje kako će nastaviti raditi portrete jer ga to jako zabavlja, a i reakcije osoba koje fotografira su jako dobre.
Dorina Vlakančić, supruga autora, radila je na uređivanju njegove knjige i rekla nam je kako on, sjedeći s fotoaparatom, često uz bijelu kavu i limunadu, promatra ljude oko sebe i brzom reakcijom uočene ljude transportira u portret.
„Tako nastaje razgranat i višeslojan svijet produhovljenih i raznorodnih ličnosti, moćnih i enigmatičnih karizmi. Suočeni s ovim portretima, iščitavamo ih alatima na raspolaganju, naučenim u uvjetima našeg iskustva. Portreti nadmašuju zbir crta lica. Oni pričaju dugačke, zamršene priče u kojima otkrivamo, prije svega, sebe“, veli Vlakančić.
Izložba impresivnih Jergovićevih portreta može se razgledati do kraja srpnja.
