63. Annale u Poreču: Rekli su mi da planet ima živčane završetke
B. V.
Skupna izložba suvremene umjetnosti – 63. Annale u Poreču naziva „Rekli su mi da planet ima živčane završetke“ bit će otvoren u četvrtak, 13. srpnja u 21 sat u Istarskoj sabornici. Izložba se ove godine odvija na tri lokacije: Istarska sabornica, Mala galerija te instalacija u javnom prostoru na adresi Narodni trg 1 (terasa Roxy bara).

Kustosi izložbe su Luja Šimunović, Klara Petrović i Jurica Mlinarec koji zajednički djeluju kao kustoski kolektiv KUĆĆA. Predstavili su se prošle godine na 36. izdanju Salona mladih u Zagrebu izložbom “PARAZITI” koja je okupila preko 30 domaćih i regionalnih umjetnika, a u medijima odjeknula iznimno pozitivnim reakcijama. Mlada generacija koju su tada okupili u Poreču se predstavlja sa šest novoproduciranih radova nastalih isključivo za ovu izložbu.
Pod nazivom “Rekli su mi da planet ima živčane završetke”, izložba fokus stavlja na umjetničke strategije disrupcije stvarnosti korištenjem iracionalnih, magičnih i sakralnih okvira. Na izložbi sudjeluju: Andrej Beštak i Anja Leko, Marianna Nardini, Robert Fenrich, ROSE kolektiv (Bruna Jakupović, Lana Lehpamer i Ivor Tamarut), Gaia Radić i Andrej Škufca.
„Rekli su mi da planet ima živčane završetke“ spekulativna je kartografija promjena paradigmi s ciljem prikaza funkcioniranja izložbe kao “teritorijalno promjenljive mape” (Shaviro, 2010), aktualizirajući afektivne, fenomenološke i epistemološke kategorije koje remete dominantne sustave stvarnosti prihvaćanjem iracionalnih, magičnih i sakralnih okvira. Izazvani povijesnim transmutacijama Istarske sabornice, koja danas dvojako funkcionira kao izložbeni prostor i politička arena, kustoski angažman u sklopu 63. izdanja Porečkog Annala usmjeren je prema transformativnim iskustvima koja je ovaj prostor mogao izazivati.
Nalazeći se u srednjovjekovnoj crkvi i samostanu, Istarska sabornica danas funkcionira kao potpuno racionaliziran i sekularizian prostor, postavši posveta multilinearnoj povijesnoj, društvenoj i metafizičkoj aksiomatici kreiranja stvarnosti. Iako neodrživa, stvarnost koju danas još uvijek živimo izgrađena je na modernističkom obećanju utopije kroz napredak i razum, preferirajući racionalno nad iracionalnim, sekularno nad sakralnim (Beghetto, 2022), Tehniku nad Magijom (Campagna, 2018). Ova je izložba pokušaj nadilaženja ovih “neispunjenih obećanja” otkrivanjem umjetničkog terena u kojem se prošli, sadašnji i budući principi stvarnosti prepliću.
Izložbom predstavljamo ideju umjetničkih praksi koje iskopavaju prostorno-vremenske kontigencije koje putuju kroz suprotstavljene stvarnosti: od sakralnog od sekularnog, od magičnog do tehnološkog – i nazad. U prostoru još uvijek ispunjenom katoličkim motivima istražujemo nove mogućnosti stvaranja svjetova u tehnološkoj i digitalnoj sferi, svjetova koje su izgradili umjetnici u usponu (Andrej Škufca, Gaia Radić, Robert Fenrich, Andrej Beštak, Anja Leko, Marianna Nardini, ROSE kolektiv). Preuzimajući iracionalnost i pristranost, oni stvaraju liminalne stvarnosti i zamišljaju (eng. fiction) svjetove kao “afektivne mape” (Shaviro, 2010). Ovi svjetovi neopterećeni su praznovjerjem, ne inzistiraju na nadilaženju vjerovanja, niti su željni uspostaviti “apsolutni jezik” (Campagna, 2018). To su parafikcijska putovanja ispisana procesima de/re/sakralizacije prema stvarnosti u kojoj se te granice ruše.