63. Annale u Poreču: Rekli su mi da planet ima živčane završetke

B. V.

12.07.2023.

Skupna izlož­ba suvre­me­ne umjet­nos­ti – 63. Annale u Poreču nazi­va „Rekli su mi da pla­net ima živ­ča­ne zavr­šet­ke“ bit će otvo­ren u čet­vr­tak, 13. srp­nja u 21 sat u Istarskoj sabor­ni­ci. Izložba se ove godi­ne odvi­ja na tri loka­ci­je: Istarska sabor­ni­ca, Mala gale­ri­ja te ins­ta­la­ci­ja u jav­nom pros­to­ru na adre­si Narodni trg 1 (tera­sa Roxy bara).

Kustosi izlož­be su Luja Šimunović, Klara Petrović i Jurica Mlinarec koji zajed­nič­ki dje­lu­ju kao kus­to­ski kolek­tiv KUĆĆA. Predstavili su se proš­le godi­ne na 36. izda­nju Salona mla­dih u Zagrebu izlož­bom “PARAZITI” koja je oku­pi­la pre­ko 30 doma­ćih i regi­onal­nih umjet­ni­ka, a u medi­ji­ma odjek­nu­la iznim­no pozi­tiv­nim reak­ci­ja­ma. Mlada gene­ra­ci­ja koju su tada oku­pi­li u Poreču se pred­stav­lja sa šest novo­pro­du­ci­ra­nih rado­va nas­ta­lih isklju­či­vo za ovu izložbu.

Pod nazi­vom “Rekli su mi da pla­net ima živ­ča­ne zavr­šet­ke”, izlož­ba fokus stav­lja na umjet­nič­ke stra­te­gi­je disrup­ci­je stvar­nos­ti kori­šte­njem ira­ci­onal­nih, magič­nih i sakral­nih okvi­ra. Na izlož­bi sudje­lu­ju: Andrej Beštak i Anja Leko, Marianna Nardini, Robert Fenrich, ROSE kolek­tiv (Bruna Jakupović, Lana Lehpamer i Ivor Tamarut), Gaia Radić i Andrej Škufca.

„Rekli su mi da pla­net ima živ­ča­ne zavr­šet­ke“ spe­ku­la­tiv­na je kar­to­gra­fi­ja pro­mje­na para­dig­mi s ciljem pri­ka­za funk­ci­oni­ra­nja izlož­be kao “teri­to­ri­jal­no pro­mjen­lji­ve mape” (Shaviro, 2010), aktu­ali­zi­ra­ju­ći afek­tiv­ne, feno­me­no­lo­ške i epis­te­mo­lo­ške kate­go­ri­je koje reme­te domi­nant­ne sus­ta­ve stvar­nos­ti pri­hva­ća­njem ira­ci­onal­nih, magič­nih i sakral­nih okvi­ra. Izazvani povi­jes­nim tran­smu­ta­ci­ja­ma Istarske sabor­ni­ce, koja danas dvo­ja­ko funk­ci­oni­ra kao izlož­be­ni pros­tor i poli­tič­ka are­na, kus­to­ski anga­žman u sklo­pu 63. izda­nja Porečkog Annala usmje­ren je pre­ma tran­sfor­ma­tiv­nim iskus­tvi­ma koja je ovaj pros­tor mogao izazivati.

Nalazeći se u sred­njo­vje­kov­noj crk­vi i samos­ta­nu, Istarska sabor­ni­ca danas funk­ci­oni­ra kao pot­pu­no raci­ona­li­zi­ran i seku­la­ri­zi­an pros­tor, pos­tav­ši posve­ta mul­ti­li­ne­ar­noj povi­jes­noj, druš­tve­noj i meta­fi­zič­koj aksi­oma­ti­ci kre­ira­nja stvar­nos­ti. Iako neo­dr­ži­va, stvar­nost koju danas još uvi­jek živi­mo izgra­đe­na je na moder­nis­tič­kom obe­ća­nju uto­pi­je kroz napre­dak i razum, pre­fe­ri­ra­ju­ći raci­onal­no nad ira­ci­onal­nim, seku­lar­no nad sakral­nim (Beghetto, 2022), Tehniku nad Magijom (Campagna, 2018). Ova je izlož­ba poku­šaj nadi­la­že­nja ovih “neis­pu­nje­nih obe­ća­nja” otkri­va­njem umjet­nič­kog tere­na u kojem se proš­li, sadaš­nji i budu­ći prin­ci­pi stvar­nos­ti prepliću.

Izložbom pred­stav­lja­mo ide­ju umjet­nič­kih prak­si koje isko­pa­va­ju pros­tor­no-vre­men­ske kon­ti­gen­ci­je koje putu­ju kroz suprot­stav­lje­ne stvar­nos­ti: od sakral­nog od seku­lar­nog, od magič­nog do teh­no­lo­škog – i nazad. U pros­to­ru još uvi­jek ispu­nje­nom kato­lič­kim moti­vi­ma istra­žu­je­mo nove moguć­nos­ti stva­ra­nja svje­to­va u teh­no­lo­škoj i digi­tal­noj sfe­ri, svje­to­va koje su izgra­di­li umjet­ni­ci u uspo­nu (Andrej Škufca, Gaia Radić, Robert Fenrich, Andrej Beštak, Anja Leko, Marianna Nardini, ROSE kolek­tiv). Preuzimajući ira­ci­onal­nost i pris­tra­nost, oni stva­ra­ju limi­nal­ne stvar­nos­ti i zamiš­lja­ju (eng. fic­ti­on) svje­to­ve kao “afek­tiv­ne mape” (Shaviro, 2010). Ovi svje­to­vi neo­p­te­re­će­ni su praz­no­vje­rjem, ne inzis­ti­ra­ju na nadi­la­že­nju vje­ro­va­nja, niti su želj­ni uspos­ta­vi­ti “apso­lut­ni jezik” (Campagna, 2018). To su para­fik­cij­ska puto­va­nja ispi­sa­na pro­ce­si­ma de/re/sakralizacije pre­ma stvar­nos­ti u kojoj se te gra­ni­ce ruše.