Izložba Petra Brajnovića “Kruh s neba za sve, ili o arheologiji kruha” u novigradskoj Galeriji Rigo
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
Izložba Petra Brajnovića naziva “Kruh s neba za sve, ili o arheologiji kruha” otvorena je u petak, 14. srpnja u novigradskoj Galeriji Rigo
Umjetnika i njegovu izložbu su predstavile kustosica dr.sc. Jerica Ziherl i Suzana Marjanić, koja je autorica predgovora kataloga, a inače je po struci teoretičarka umjetnosti performansa i kritičke animalistike. Marjanić je otkrila da se zapravo radi o dvodijelnoj krušnoj izložbi, odnosno da je Brajnović došao do ovog postava tako što je nastavio rad svojega oca Marčela. Katalog je pisan na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, a značajniji dijelovi teksta su tiskani crvenom bojom. Tekst kataloga obiluje citatima iz vjerske knjige, odnosno starozavjetne biblije, te autorovim izjavama.
Sadržaj i ime izložbe otkriva njeno nadahnuće i povezanost s religijom, a i sam autor je vrlo religiozan, pa se može reći da je ovo umjetnost vjere, odnosno vjera izražena kroz umjetnost. Nadalje, forma izložaka je takve prirode da se može govoriti o vrlo neobičnom i specifičnom spoju teksta, simbolike, kalupa i bjeline. Kalup je zapravo ovdje dvoznačan pojam, pošto autor izlazi iz ukalupljenih religijskih i umjetničkih voda, ali se doslovno koristio kalupima, koje je čak izložio. Bjelina se najvjerojatnije odnosi na pročišćenje jer autor navodi da ovdje nije samo riječ o arheologiji, nego i o purifikaciji, te aproprijaciji.
Vezano za bijelu boju, Marjanić otkriva: „Sve ove artefakte koje vidimo na ovoj krušnoj izložbi nemoguće je odijeliti od prostora Centra umjetnosti u Rovinjskom Selu: riječ je o sklopu bijelih građevina kojima dominira bijeli kamen i fantastično zdanje kule.“
Ova je izložba konkretno usredotočena i na Brajnovića, koji sam projicira ideju, a putem aproprijacije, nadjenjuje si i vjerski autoritet od kojeg ga je poslije gotovo nemoguće odvojiti, on je naime podjednako umjetnik i vjernik. Posebno mjesto u “Kruh s neba” imaju mana, te židovski prorok Ezekiel koji su navedeni u tekstu pisanom na izlošcima.
Mana se nalazi u amfori unutar kovčega, dok je spomenutog proroka autor usporedio s performerima.
Ceremonija ili pobuna
Postavom dominira imitacija zavjetnog kovčega, ispod koje se nalaze vrećice za kupovinu, te beskvasni kruh. Kulminacija otvorenja je bio trenutak kad je autor izveo performans, odnosno trgao beskvasni kruh kojeg je sam ispekao i odložio komade na uglovima kovčega, ponudivši ih posjetiteljima za konzumaciju uz vino, u maniri hostija.
Pravo je pitanje radi li se o religijskoj ceremoniji ili pobuni. Pedesetjednogodišnji umjetnik rođen u Puli se prisjeća kako je nekoć njegov otac želio proizvoditi i prodavati beskvasan kruh kao religijski sadržaj, što je bilo zakonski zabranjeno, tako da je ovim svojim umjetničkim pothvatom pokušao prenijeti svoju umjetnost i vjeru publici. Prema židovskoj legendi u kovčegu su prenošeni i čuvani ostaci ploča s deset zapovjedi, tako da se ovom koncepcijom koja je nastala na Golom Brdu želi i u umjetničkim krugovima donijeti nešto osobnog doživljaja ove najstarije monoteističke religije.
Još jedan element koji čini Brajnovićevu izložbu je rat, odnosno antimilitarizam. Na izlošcima su tekstovi otisnuti u maniri vojne logistike, a ovom jeftinom, hranjivom, jednostavnom i trajnom hranom su opskrbljene brojne vojske na svojim pohodima kroz povijest.
Posljednji elementi se sastoje od kalupa i otisaka, ovdje navodimo otiske obuće i cigli, iako ima ih ima i na kruhu. Konceptualna izložba je zahtjevnija kako gledatelju tako i umjetniku, više od figurativne, jer se temelji na ideji. Nije laka niti za predstaviti, odnosno prenijeti doživljaje čitatelju, što možda znači i da je realnija od figurativne.
U osvrtu je o podrijetlu ovog projekta Marjanić navela: „Za Petra Brajnovića očeva umjetnička i etička ostavština o konceptualizaciji kruha važnija je od svih ostalih pitanja. Kruh s neba za sve očeva je želja, želja Marčela Brajnovića (Rovinjsko Selo, 22. VI. 1934. – Rovinjsko Selo, 12. IV. 2021.), umjetnika poznatog i kao samoproglašenog proroka Ilijaha iz Veleposlanstva Kraljevstva Božjeg na Golom Brdu, jednim od predstavnika vizionarnoga nadrealizma, koji se davne 1964. godine u performativnom činu proglasio Kraljem slikara neba i zemlje i time oformio jedinstveni Centar slikarstva neba i zemlje na Golom Brdu.“
Naime, Marčelo je govorio svome najmlađem sinu Petru da će nakon njegove smrti on prodavati kruhove; tako su forma i sadržaj očevi, a izvedbena i izložena akcija u toj aproprijaciji – sinov koncept.
Petar Brajnović rođen je 1972. godine u Puli. Pohađao je srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli. Studirao je na Kraljevskoj Akademiji u Den Haagu (Nizozemska) 1992⁄93. godine. Umjetničkim radom bavi se aktivno od 1985. god. Član je HDLU Istre, HDLU Zagreba te Rovinjske likovne Kolonije. Izlagao je samostalno i skupno u zemlji i inozemstvu. Bavi se performansom, videom, kiparstvom, instalacijom, slikarstvom i crtežom, eksperimentira sa zvukom. Živi i radi u kuli na Golom Brdu kraj Rovinjskog Sela.
