Izložbe 70. Pulskog filmskog festivala
B. V.
U sklopu jubilarne 70. Pule bit će otvorene brojne izložbe, a sve započinje u petak, 14. srpnja na Giardinima gdje je postavljena izložba „Sedamdeset godina festivala“ koja je plod suradnje JU Pula Film Festivala i Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Kustosica je Hana Žerić Šaponja.
Izložba prikazuje gotovo sve segmente života festivalske Pule ― od organizacijske strukture, filmskih plakata, filmova, nagrada te zanimljivosti koje su Festival pratile. Svaka festivalska godina popraćena je užim izborom fotografske i dokumentarne građe iz raznovrsnih fundusa arhiva, kinoteka, muzeja, filmskih centara, knjižnica i drugih institucija u Hrvatskoj i inozemstvu.
Pulski filmski festival duboko je utkan u društveno tkivo našeg grada. Od samih početaka, danas već daleke 1954. godine, Festival je bio ključni događaj svakog pulskog ljeta. Svi stanovnici Pule imaju poneku osobnu uspomenu koja ih veže uz festivalske dane; veličanstveni vatromet, preskakanje ograde radi ulaska u Arenu ili slučajni susret s kakvom filmskom zvijezdom na Zlatnim stijenama ili nedaleko od hotela Riviere. Glamur s filmskog platna na najljepšoj pozornici na svijetu tijekom godina očarao je Puljane i mnogobrojne posjetitelje koji već 70 godina pohode naš Festival pod zvijezdama.
Istog dana otvara se i izložba Igora Dražića „Dogodilo se osamdesetih“ u Kinu Valli. Postav izložbe čine fotografije nastale između 1983. i 1987. godine koje prikazuju atmosferu oko Arene tijekom trajanja Filmskog festivala u Puli.
Igor Dražić (1961.) u Puli je završio srednjoškolsko obrazovanje ― smjer grafički dizajner. Fotografije je izlagao na skupnim izložbama u Rovinju, Osijeku, Kopru, Trstu, Novom Sadu, Beogradu, Rijeci i Zagrebu, a samostalno u Puli i Poreču. Za omote njihovih diskografskih izdanja fotografirao je pulske grupe Messerscmitt, Spoons, Zhel, Urar i Gori Ussi Winnetou. Autor je fotografije Francija i KUD‑a Idijoti objavljene u Ex YU rock enciklopediji Petra Janjatovića. Član je Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika.
Izložba Slobodana Ivetića „Sjećanje na Enu“ bit će otvorena u petak 14. srpnja u 20 sati u Galeriji SKUC.
Izložba okuplja neke od fotografija nastalih u ljeto 1980. na Šolti tijekom snimanja filma Pad Italije Lordana Zafranovića. Kao student režije i kamere, Ivetić je doputovao u Maslinicu gdje se film snimao i u dva mjeseca napravio oko 1500 uglavnom crno-bijelih fotografija koje svjedoče početku blistave karijere tada dvadesetogodišnje Ene Begović.
Slobodan Ivetić diplomirao je režiju i kameru na visokoj filmskoj školi IDHEC u Parizu, režiju na Konzervatoriju francuske kinematografije i teoriju filma na pariškoj Sorboni. Režirao je 11 kratkih igranih i dokumentarnih filmova, a kao asistent i pomoćnik režije radio je na dvadesetak filmskih projekata europskih, američkih i regionalnih redatelja. Od 1990 do 2000. bavio se distribucijom filmova u Pragu gdje je osnovao prvu privatnu distributersku kuću. Scenarist je i redatelj dugometražnog dokumentarnog filma Kreka – Lovac na snove koji je 2021. Udruženje filmskih umetnika Srbije proglasilo filmom godine. Od 2022. predsjednik je Upravnog odbora teatra „Zvezdara“.
Istog dana, ali u 21 sat, u Galeriji Makina bit će otvorena izložba Stanka Hercega „Prirodno / Neprirodno“.
Izložba donosi dvadesetak nadrealnih kadrova u boji koje je Herceg snimio od 2015. do 2022. godine. Po riječima povjesničara umjetnosti Željka Marciuša, snimajući nekonvencionalne i često čudolike predmete u urbanom ili prirodnom okruženju, autor u potpunosti ironizira uvriježena stajališta o tomu što je prirodno, a što ne, čime propituje subjektivizirajući simbolički svemir u kojem je svakome nešto drugo neprihvatljivo i nenormalno.
Stanko Herceg (1964.) diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Predavao je u Školi primijenjene umjetnosti, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Arhitektonskom fakultetu, Akademiji dramskih umjetnosti i Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Radio je kao direktor fotografije u više igranih, kratkih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, redovito sudjeluje na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima i izlaže svoje radove.
Izložbu filmskih karikatura Dušana Vukotića bit će moguće razgledati od 15. do 23. srpnja u festivalskom klubu Domu hrvatskih branitelja. Organizatori izložbe su udruga „Dušan Vukotić” i Pula Film Festival, a kustos je Veljko Krulčić.
U svega nekoliko srpanjskih dana davne 1956. godine zbivanja vezana za prvi crtani film nove producentske kuće Zagreb film odvijala su se filmskom brzinom: najprije je isti dobio zeleno svjetlo za prikazivanje, koji dan kasnije prikazan je u glavnom programu Pulskog filmskog festivala (u kratkometražnoj selekciji) da bi, naposljetku, od strane službenoj žirija njegov autor bio ovjekovječen i nagradom. Film kojem su posvećene ove riječi je Nestašni robot autora Dušana Vukotića, najnagrađivanijeg sineasta XX. stoljeća s ovih prostora. Može se slobodno reći da su upravo Pula i Arena na jedan simboličan način nagovijestili, odnosno anticipirali s jedne strane umjetnikovu tematsku preokupaciju – znanstvenu fantastiku, s druge bravuroznu i nagrađivanu karijeru. Neovisno o brojnim nagradama koje će osvojiti na najprestižnijim festivalskim adresama (uključujući, naravno, i Oskara), u narednih četvrt stoljeća Vukotić će biti suputnik, suvremenik i sudionik Pulskog filmskog festivala. Na njemu se predstavljao s autorskim crtićima, igranim ostvarenjima (Sedmi kontinent, Akcija stadion, Gosti iz galaksije), bio je član pulskog žirija, autor jedne od festivalskih špica… Kao i brojne kolege, Vud će u Puli dobivati nagrade (uključujući i nagradu publike), ali će se vraćati kući i razočaran, s gorčinom u ustima.
Dušan Vukotić (1927. – 1998.) nije samo genijalni sineast. Vud je i svestrani umjetnik jedinstvenog opusa i visokih stvaralačkih dometa. Jedna od Vukotićevih preokupacija bilo je i bavljenje karikaturom – u razdoblju od 1957. do 1989. godine na predzadnjoj je stranici časopisa Filmska kultura imao stalnu kolumnu (karikaturu) u kojoj se na svoj karakterističan, likovno dojmljiv, izražajno ekspresivan, dramaturški ingeniozan pa i ciničan način bavio filmom i kinematografijom u cjelini. Živjeti za film i kinematografiju u socijalističkoj Jugoslaviji značilo je biti involviran i u Pulski filmski festival: filmove, žirije, produkcije, pozadinske igre, producentske probleme… Zarazno duhovite, crtački jasne i prepoznatljive karikature Dušana Vukotića na temu Pulskog filmskog festivala – koje su nažalost u međuvremenu pale u zaborav – tema su ove izložbe. Uostalom, na svijetu nema nacionalnog filmskog festivala koji se može „pohvaliti“ da mu je jedan od vlasnika statue Oskara bio kroničar, makar to bilo i u formi karikature…
Tradicionalna izložba Cinemaniac > Misliti film 2023. koja ove godine nosi naziv „Dvostruka ekspozicija“, bit će otvorena u ponedjeljak, 17. srpnja u Gradskoj galeriji Pula.
Kustosice su Branka Benčić, Aleksandra Sekulić, Marta Baradić i Tanja Vrvilo. Izložbu organizira Apoteka – Prostor za suvremenu umjetnost u suradnji s međumuzejskim projektom Vidljive, UO Film Protufilm / Filmske mutacije – Festival nevidljivog filma, Kino Katarina.
Dvostruka ekspozicija predstavit će filmske i video radove Erne Banovac, Dunje Ivanišević, Tatjane Ivančić, Sanje Iveković, Ljubice janković, Divne Jovanović, Jagode Kaloper, Bojane Marijan, Bogdanke Poznanović i Irene Vrkljan.
Dvostruka ekspozicija, kao dvadeset drugo izdanje popratnog programa Cinemaniac > Misliti film na 70. Pulskom filmskom festivalu donosi pogled unazad, fragmentaran i letimičan pogled na audiovizualnu produkciju žena u kulturnom prostoru SFRJ tijekom 60-ih i 70-ih godina. Pritom okuplja nekoliko kustosica, inicijativa, programa i istraživanja koje su programski interes posvetile afirmaciji vidljivosti žena, umjetnica, autorica, filmašica u sustavima umjetnosti i filma – od izložbe, istraživanja i popratnog filmskog i videoprograma aktualnog međumuzejskog projekta Vidljive, koji uključuje program RONDO – od izloženosti do zaborava i nazad, do Filmskih mutacija – Festivala nevidljivog filma i Kina Katarina.
Dvostruka ekspozicija ne pokušava nemoguće, uspostaviti cjelovit pregled, koji je inherentno fragmentaran i neuhvatljiv, već želi podsjetiti, razotkriti ili ponovo sagledati pojedine umjetničke pozicije i pojave. Okuplja odabrane amaterske, eksperimentalne filmove i video radove ili kratke dokumentarističke intervencije koje su stvarale vizualne umjetnice i filmske autorice i amaterke u kulturnom prostoru SFR Jugoslavije, ispitujući prakse koje se protežu od avangardnih eksperimenata, dokumentiranja svakodnevice, radova koji se temelje na videozapisima i performansu. Radovi istražuju pozicije identiteta, strategije samoreprezentacije i medijske eksperimente. Stvarani su u razdoblju od 1960-ih, obilježenom valom entuzijazma u kino klubovima i kino-amaterizmom posebno oko kino klubova u Zagrebu, Splitu i Beogradu, te u periodu kada se pojavljuje medij videa u okviru praksi konceptualne i postkonceptualne umjetnosti povezane s Novom umjetničkom praksom 1970-ih godina. Program okuplja umjetničke pozicije, kontekste, kustoske prakse i institucije koje uokviruju i oblikuju produkciju pokretnih slika umjetnica u SFRJ: njenu prezentaciju, brigu, interpretaciju, vidljivost, dostupnost i cirkulaciju. Dvostruka ekspozicija okuplja neke od antologijskih umjetničkih djela koja su izlagana i prepoznata širom svijeta, ali donosi i neke zaboravljene radove autorica. Dvostruka ekspozicija znači upravo oblikovati mjesto dvostruke vidljivosti: umjetničke i audiovizualne produkcije žena na središnjem mjestu reprezentacije kinematografije.
Zahvala Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, obitelji Bogdanke Poznanović i Milice Badalić, Kino klubu Split, Kino klubu Zagreb, Miroslavu Bati Petroviću, Zagreb filmu, Pokrajinskom sekretarijatu AP Vojvodine i Arhivu Kinoteke Beograd te Antje Ehman i Institutu Farocki.
