Čarolija Malog rimskog kazališta, mjuzikl „MOST“ i Labinski uzlet likovnosti

Razgovor s Gorkom Ostojić Cvajner: Važnost ulaganja u kvalitetnu kulturu

Razgovarala Luisa SORBONE

09.08.2023.

Prije neko­li­ko dana u Galeriji Cvajner odr­ža­na je kon­fe­ren­ci­ja za medi­je na kojoj je pred­stav­ljen mju­zikl „MOST“, koji će igra­ti u Puli 18. kolo­vo­za u nedav­no otvo­re­nom Malom rim­skom kaza­li­štu. Ugostila ju je povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti Gorka Ostojić Cvajner, koja od 70-ih do danas nas­tav­lja dava­ti svoj pro­fe­si­onal­ni dopri­nos reali­za­ci­ji naj­važ­ni­jih kul­tur­nih pro­je­ka­ta u Puli i Istri.

„MOST“ u Malom rimskom kazalištu

“Postoji više raz­lo­ga koji su me ponu­ka­li da budem dio pro­jek­ta „MOST“ u seg­men­tu odno­sa sa jav­noš­ću. Prije sve­ga, po pri­ro­di sam zna­ti­želj­na i uvi­jek sprem­na podr­ža­ti nove kva­li­tet­ne pro­jek­te koji se odvi­ja­ju u Puli. S pono­som bri­nem i za pro­mo­ci­ju ovog doga­đa­ja koji će se odr­ža­ti u Malom rim­skom kaza­li­štu jer vje­ru­jem da ovo mjes­to zas­lu­žu­je valo­ri­za­ci­ju i sma­tram da je potreb­no što pri­je iden­ti­fi­ci­ra­ti pro­gram doga­đa­nja koji će se odr­ža­va­ti u ovom čarob­nom okruženju.

Upuštajući se u meri­tum pred­sta­ve koja će se odr­ža­ti 18. kolo­vo­za, izu­zet­no cije­nim kva­li­te­tu lju­di koji u nje­mu sudje­lu­ju, a tu mis­lim na libre­tis­ti­cu Slavicu Lončarić-Đugum, Emira Kulenovića koji je skla­dao glaz­bu, reda­te­lja Luku Mihoviloviću, ali sve auto­ri­ma koji dola­ze iz raz­nih kra­je­va Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine i iz Njemačke. Riječ je o među­na­rod­nom pro­jek­tu koji su osmis­li­li i pro­ve­li pro­fe­si­onal­ci s iskus­tvom i kul­tu­rom, aspek­ti­ma koji jam­če kva­li­te­tan rezultat.

Tu je i osob­ni raz­log koji me potak­nuo da podr­žim teme koje „MOST“ dono­si na sce­nu i koje su pove­za­ne s mojom obi­telj­skom poviješću.

Moji baka i djed bili su podri­je­tlom iz Trentina pa sam ja na neki način Talijanka, ali moj otac je bio iz Mostara. To sje­ća­nje na pori­jek­lo i iskus­tvo rata dubo­ko me potres­lo. Bliski su to rato­vi koji nika­da ne pres­ta­ju i ostav­lja­ju tra­go­ve mrž­nje i pat­nje među lju­di­ma. Protagonisti spek­tak­la „MOST“ su dvo­je naiv­nih i nevi­nih mla­dih lju­di, poput Romea i Julije. Oni se vole i za njih nema gra­ni­ca i podje­la, baš kako i tre­ba biti”.[/lang_hr]

Pulsko kulturno ljeto

Stigavši do kolo­vo­za i baciv­ši pogled na pul­ski ljet­ni kalen­dar doga­đa­nja koja su se već odr­ža­la i onih koji sli­je­de, možda se već može­mo odva­ži­ti za bilan­cu o kva­li­te­ti i bro­ju kul­tur­nih sadr­ža­ja, u Istri i poseb­no u Puli.

“Važno je da su ovo Pulsko kul­tur­no lje­to orga­ni­zi­ra­li Turistička zajed­ni­ca i Grad Pula. Bitno je ima­ti pre­ci­zan kalen­dar, zna­ti kada pro­gra­mi poči­nju, a kada zavr­ša­va­ju. U Puli ima­mo tu pri­vi­le­gi­ju što ima­mo tri nevje­ro­jat­ne pozor­ni­ce: Arenu, Malo rim­sko kaza­li­šte i Kaštel. Tri jedins­tve­na mjes­ta po svom umjet­nič­kom i kul­tur­nom zna­ča­ju. Pulski film­ski fes­ti­val ima svo­je savr­še­no mjes­to u Areni. Nažalost, ove godi­ne nije bilo oper­ne sezo­ne, čija je orga­ni­za­ci­ja vrlo sku­pa i slo­že­na te zah­ti­je­va godi­ne pro­gra­mi­ra­nja, čak i za samo 4 – 5 izved­bi. Kad sam bila dio orga­ni­za­cij­skog tima, u Arenu smo zva­li umjet­ni­ke i glaz­be­ni­ke iz riječ­kog HNK Ivana pl Zajca, osječ­kog i zagre­bač­kog HNK i sje­ćam se da je to uvi­jek bilo vrlo zahtjevno”.[/lang_hr]

Stvoriti zasebnu agenciju

Dođemo li do aspek­ta kul­tur­ne raz­mje­ne, suvre­me­na tali­jan­ska umjet­nič­ko-kul­tur­na pro­duk­ci­ja mogla bi biti bolje zas­tup­lje­na u Istri. Italija je puna novih, ali i tra­di­ci­onal­nih kul­tur­nih ponu­da koje bi možda vri­je­di­lo bolje upoz­na­ti s ciljem budu­će suradnje.

“Imamo moguć­nost pove­zi­va­nja s cije­lim svi­je­tom. Talijanski umjet­nič­ki i kul­tur­ni svi­jet bli­zak nam je i nje­go­va je ponu­da vrlo boga­ta. Već ima­mo sus­tav gra­do­va pobra­ti­ma i poprat­ne dogo­vo­re s nji­ma, ali su nam potreb­ne jas­ne ide­je i kul­tur­nja­ci koji teže pro­gra­mi­ma na viso­koj razini.

Moj pri­jed­log? Formirala bih agen­ci­ju koja pri­kup­lja naj­bo­lje pri­jed­lo­ge i bri­ne o nji­ho­voj reali­za­ci­ji, koja zna vodi­ti dija­log s ins­ti­tu­ci­ja­ma i isko­ris­ti­ti sred­stva. Mislim da je sve ovo potreb­no ako želi­mo teži­ti višoj kva­li­te­ti. Arena je savr­še­na za kul­tur­na doga­đa­nja i ugoš­ća­va­nje istak­nu­tih lič­nos­ti. U Malom rim­skom kaza­li­štu volje­la bih vidje­ti nešto kla­sič­no poput „Antigone“, koja se već radi­la na dru­gim mjes­ti­ma u Puli. Pula zas­lu­žu­je ovak­vo kaza­li­šte i to tre­ba cije­ni­ti. Ako želi­mo podi­ći razi­nu našeg turiz­ma, mora­mo ula­ga­ti u kul­tur­nu ponu­du: u kva­li­tet­ne pro­gra­me i u lju­de sprem­ne na ovaj izazov”.

Labin i njegova umjetnička tradicija

Gorka Ostojić Cvajner radi i na dru­gim pro­jek­ti­ma, pri­je sve­ga na onom koji će se odr­ža­ti u Labinu od pet­ka 11. kolo­vo­za. Budući da je bila vodi­te­lji­ca likov­ne dje­lat­nos­ti Narodnog muze­ja u Labinu od 1975. do 1980. godi­ne i pede­set godi­na u uprav­nom odbo­ru Mediteranskog kipar­skog sim­po­zi­ja koji je poma­lo pos­tao sim­bol Labina, Gorka Ostojić Cvajner jako je veza­na za ovaj grad.

“Muževa obi­telj potje­če iz Labinu, on kad je sti­gao u ško­lu, u prvi raz­red. nije znao ni rije­či hrvat­skog. Za mene je rad u Labinu uvi­jek povra­tak u proš­lost i bri­ga o zabo­rav­lje­nim stva­ri­ma. To je zais­ta zanim­ljiv grad, rud­ni­ci su nje­gov DNK. Nekoć su tu dola­zi­li rad­ni­ci iz cije­log svi­je­ta i stvo­ri­li mul­ti­et­nič­ki sce­na­rij koji je, po mom sudu, jedins­tven za tako malo mjes­to. Gotovo ništa dru­go nije ni pos­to­ja­lo dok se broj­ni mla­di umjet­ni­ci nisu vra­ti­li kući, obo­ga­će­ni godi­na­ma usa­vr­ša­va­nja u dru­gim dije­lo­vi­ma Hrvatske i inozemstva.

Labinski ate­li­eri nas­ta­li su zahva­lju­ju­ći Josipu Diminiću, veli­kom ino­va­to­ru i pro­mo­to­ru, ali i kipa­ru, diplo­man­tu Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu, a zatim i pro­fe­so­ru eme­ri­tu­su Sveučilišta u Rijeci. Diminić je svo­jim kre­ativ­nim duhom uspio moti­vi­ra­ti i oku­pi­ti sve te umjet­ni­ke. Nitko nije oče­ki­vao da rudar­ski grad može pos­ta­ti grad u kojem se stva­ra umjet­nost, čak i na viso­koj razi­ni. Za mene je bilo jako važ­no radi­ti s njim u Labinskim ate­li­eri­ma i na Mediteranskom kipar­skom simpoziju.”

26. izdanje Labinskog uzleta Likovnosti

Danas Diminića više nema, ali je nje­gov pečat bio pre­su­dan za hrvat­sku umjet­nič­ku kul­tu­ru koja se danas obli­ku­je u Labinskom uzle­tu Likovnosti, sku­pi­ni kipa­ra, sli­ka­ra i dizaj­ne­ra, ško­lo­va­nih u Italiji i Hrvatskoj, čija se dje­la sva­ke godi­ne kolek­tiv­no izla­žu. Ove godi­ne Labinski uzlet likov­nos­ti odr­ža­va se po 26. put, a kus­to­si­ca je Gorka Ostojić Cvajner. Labin nas­tav­lja ula­ga­ti u umjet­nost te je do danas objav­lje­no 13 mono­gra­fi­ja nje­zi­nih umjet­ni­ka. No, da vidi­mo koji će biti laj­t­mo­tiv ovo­go­diš­nje manifestacije.

“Budući da se obi­lje­ža­va 400. obljet­ni­ca izgrad­nje labin­skog zvo­ni­ka posve­će­nog sv. Justu, lik sve­ca bit će tema ovo­go­diš­nje izlož­be. Crkva je sru­še­na u 4. sto­lje­ću i nika­da nije obnov­lje­na. Ostao je osam­ljen i impo­zan­tan zvo­nik, bez crk­ve i bez trga oko nje­ga, na 340 meta­ra nad­mor­ske visi­ne. Sv. Just je, pod­sje­ti­mo, sve­tac zaštit­nik Labina, iako se tra­di­ci­ja slav­lja izgu­bi­la tije­kom godi­na. Idealno nas pove­zu­je s Trstom, čija je povi­jest nera­ski­di­vo pove­za­na s onom ovog krš­ćan­skog muče­ni­ka, bače­nog u more oko­va­nog u voda­ma u bli­zi­ni gra­da. Sudjelovat će 21 labin­skih auto­ra koji će jav­nos­ti pred­sta­vi­ti svo­ju osob­nu inter­pre­ta­ci­ju pri­če o sv. Justu. Labinski ate­li­eri Josipa Diminića nas­tav­lja­ju živjeti”.