Samostalna izložba Vite Jončić „4444“ u Rovinju
Samostalna izložba Vite Jončić pod nazivom “4444” otvorena je u srijedu 2. kolovoza u galeriji CVU “Batana” u Rovinju, a u organizaciji udruge Faro11.

Izložbu je otvorio predsjednik udruge CVU “Batana” Mladen Boljkovac koji je prisutne pozdravio te izrazio zadovoljstvo suradnjom sa udrugama s područja Grada te predstavljanjem mladih umjetnika. Nakon njega prisutnima se obratila organizatorica izložbe i predsjednica udruge Faro11 Ivana Čehić Rabljenović, koja je navela da je jedna od glavnih djelatnosti udruge svakako izložbena te da je cilj promocija mladih umjetnika iz područja novomedijskih kulturnih praksi. Pa tako i ova izložba ostvarena je kao nagrada Vite Jončić za osvojeno drugo mjesto na novomomedijskoj izložbi GRISIAyouth koja također ima za cilj promociju i afirmaciju mladih novomedijskih umjetnika.
Kustosica izložbe Stephanie Peršić osvrnula se na rad mlade autorice:
“Vita Jončić pripadnica je mlađe generacije umjetnika, koji pozicioniraju svoje mjesto u likovnom prostoru, no ujedno ga svojim djelovanjem oblikuju. Transfiguracija medija i poigravanje likovnim pristupima, prisutno je u njezinom djelovanju između tradicionalnih i novih medija, što se iščitava i obrazovnim usmjerenjem prvotno u području slikarstva, potom filmske umjetnosti. Moglo bi se reći kako je temeljna karakteristika Vitinog umjetničkog promišljanja koja se provlači njenim dosadašnjim opusom, upravo posredno i suptilno nadovezivanje na idejno polazište simbolikom prikaza kroz odabrane motive koji (pre)nose poruku, tražeći angažman promatrača uronom u svaku komponentu rada u potrazi za značenjem.

„Povezujući esencijalna (u ovom trenu već i egzistencijalna) pitanja korelacije društva i okoliša, postavljajući ih u odnos kao suprotne parove, nameće se problematika zaključne rečenice, s obzirom na premisu koju smo kao čovječanstvo postavili. Subtematske razrade Jončićinih radova, moglo bi se dovesti u blisku vezu izvedenom instalacijom Transformacija uspomene (ujedno rad kojim je 2021. osvojila drugu nagradu (GRISIAyouth) i 4444. Iako radovi obrađuju tematiku divlje izgradnje uslijed turizma i opresije nad morem kao teritorijalnim prostorom, izbjegavam sintagmu „angažirane umjetnice“, koja upućuje na svojevrsno javno djelovanje i istupanje. Vita promatra i osjeća. Znajući kako kao jedinka ne može utjecati na promjenu stanja, koristi umjetnička sredstva za izražavanje i upućivanje na socijalne situacije apelirajući na osobno unutar kolektivnog posredstvom rafiniranog jezika i minucioznog pristupa razradi. Novi rad 4444 možemo promatrati kao nastavak Transformacije, koja na komiškom primjeru obrađuje univerzalnu temu hrvatskih obalnih gradova i naselja, koji slijede trend europskih turistički popularnih obalnih destinacija“, piše kustosica Stephanie Peršić u predgovoru kataloga izložbe.
Aurica Vita Jončić predstavila je ideju samog rada:
“Puni naziv izložbe 4444 – Ctr mijora citorsta ctrdeset i ctr cornih cornjula, iliti četiri tisuće četiristo četrdeset i četiri crnih crneja, komiške brzalice, u ovom kontekstu predstavlja tradiciju jadranskog ribolova te ju povezuje s drugim subjektima u priči koju ova izložba priča, subjektima poput “malog čovjeka” koji je poželio kročiti u more bilo iz razonode, bilo iz potrebe, ali mu je taj čin zabranjen, a predstavljen je zaključanim ljestvama. U toj priči ne želi se nužno upirati prstom ni u koga, već se želi potaknuti na razmišljanje i zamišljanje; tko, kada, kako i po kojim kriterijima će u budućnosti smjeti koristiti taj naš prirodni resurs, donedavno dostupan svima. Kao i sama priča, materijali kroz koje je ispričana propituju odnos novog i tradicionalnog; uz već spomenutu prostornu instalaciju crneja, ljestava i ogledala, na slike na kojima su prikazane crne plohe u akrilu, s bijelim okvirima za projekciju, projicirane su snimke četiriju jadranskih vjetrova kao simbola promjene, također noseći sa sobom lajtmotiv broja četiri.“

“Autorica ponukana primjerima devastacije obalnog pojasa i ograničavanja korištenja mora primjerom iz Sevida postavljenim bazenskim ljestvama sa zaključanim vratima na ulaz u more ili pak postupnim dokidanjem ribarske tradicije malih lokalnih pojedinaca naspram ribolovnih korporacija, smješta simulaciju bazena (simbolom ograničenja svojom formom) kao metaforom mora u kojem se zrcali 4444 crneja, nedostižnih običnom pojedincu zaključanim ljestvama, a kojima prijeti egzistencija narušenim ekosustavom posljedicom izlova i masovnog turizma.
“U oba se slučaja nameće pitanje opravdanja (ne)dobivene koncesije na obalnom i pomorskom dobru, što u suštini ponovno označava okupaciju, no predvođenu legalnom zastavom. Forma nemogućnosti pristupa i korištenja određenog dobra zbog komercijalne svrhe nije ništa doli izraz platežne moći i kapitalizma, u nizu njegovih utjelovljenih formi. Razuman smjer ograničenja ribolova u svrhu osiguravanja zaštite i očuvanja vrsta i količine morskih jedinki, pretvara se u oprečan sustav nacionalnim i europskim regulativama kojima se ponovno korist daje vodećim sustavima za uzgoj, lov i preradu ribe namjesto podržavanju održivih tradicionalnih metoda i usmjeravanju k njihovom osuvremenjivanju. Pitanje koje 4444 postavlja svakom ponaosob jest hoćemo li se ikada kao društvo okrenuti temeljnim vrijednostima koje naglasak postavljaju na važnost i ulogu pojedinca u zajedničkom stvaranju kolektivnih sustava, a s poštovanjem i uravnoteženim odnosom uzimanja – davanja s prirodnim i socijalnim ambijentom s kojim smo svjesno ili trenutno nesvjesno združeni”, navodi kustosica Stephanie Peršić u predgovoru kataloga.

Posebna zahvala ide i suradnicima na projektu Jurici Lukinoviću, Đuri Kašneru i Ermanu Bančiću. Izložba je realizirana pod pokroviteljstvom Istarske Županije – upravni odjel za kulturu i zavičajnost i Ministarstva kulture i medija RH.
Priredio B. V.
Fotografije Ermano Bančić