Samostalna izložba Vite Jončić „4444“ u Rovinju

04.08.2023.

Samostalna izlož­ba Vite Jončić pod nazi­vom “4444” otvo­re­na je u sri­je­du 2. kolo­vo­za u gale­ri­ji CVU “Batana” u Rovinju, a u orga­ni­za­ci­ji udru­ge Faro11.

Izložbu je otvo­rio pred­sjed­nik udru­ge CVU “Batana” Mladen Boljkovac koji je pri­sut­ne poz­dra­vio te izra­zio zado­volj­stvo surad­njom sa udru­ga­ma s podru­čja Grada te pred­stav­lja­njem mla­dih umjet­ni­ka. Nakon nje­ga pri­sut­ni­ma se obra­ti­la orga­ni­za­to­ri­ca izlož­be i pred­sjed­ni­ca udru­ge Faro11 Ivana Čehić Rabljenović, koja je nave­la da je jed­na od glav­nih dje­lat­nos­ti udru­ge sva­ka­ko izlož­be­na te da je cilj pro­mo­ci­ja mla­dih umjet­ni­ka iz podru­čja novo­me­dij­skih kul­tur­nih prak­si. Pa tako i ova izlož­ba ostva­re­na je kao nagra­da Vite Jončić za osvo­je­no dru­go mjes­to na novo­mo­me­dij­skoj izlož­bi GRISIAyouth koja tako­đer ima za cilj pro­mo­ci­ju i afir­ma­ci­ju mla­dih novo­me­dij­skih umjetnika.

Kustosica izlož­be Stephanie Peršić osvr­nu­la se na rad mla­de autorice:

“Vita Jončić pri­pad­ni­ca je mla­đe gene­ra­ci­je umjet­ni­ka, koji pozi­ci­oni­ra­ju svo­je mjes­to u likov­nom pros­to­ru, no ujed­no ga svo­jim dje­lo­va­njem obli­ku­ju. Transfiguracija medi­ja i poigra­va­nje likov­nim pris­tu­pi­ma, pri­sut­no je u nje­zi­nom dje­lo­va­nju izme­đu tra­di­ci­onal­nih i novih medi­ja, što se išči­ta­va i obra­zov­nim usmje­re­njem prvot­no u podru­čju sli­kar­stva, potom film­ske umjet­nos­ti. Moglo bi se reći kako je temelj­na karak­te­ris­ti­ka Vitinog umjet­nič­kog pro­miš­lja­nja koja se prov­la­či nje­nim dosa­daš­njim opu­som, upra­vo posred­no i sup­til­no nado­ve­zi­va­nje na idej­no pola­zi­šte sim­bo­li­kom pri­ka­za kroz oda­bra­ne moti­ve koji (pre)nose poru­ku, tra­že­ći anga­žman pro­ma­tra­ča uro­nom u sva­ku kom­po­nen­tu rada u potra­zi za značenjem.

„Povezujući esen­ci­jal­na (u ovom tre­nu već i egzis­ten­ci­jal­na) pita­nja kore­la­ci­je druš­tva i oko­li­ša, pos­tav­lja­ju­ći ih u odnos kao suprot­ne paro­ve, name­će se pro­ble­ma­ti­ka zaključ­ne reče­ni­ce, s obzi­rom na pre­mi­su koju smo kao čovje­čans­tvo pos­ta­vi­li. Subtematske raz­ra­de Jončićinih rado­va, moglo bi se doves­ti u bli­sku vezu izve­de­nom ins­ta­la­ci­jom Transformacija uspo­me­ne (ujed­no rad kojim je 2021. osvo­ji­la dru­gu nagra­du (GRISIAyouth) i 4444. Iako rado­vi obra­đu­ju tema­ti­ku div­lje izgrad­nje usli­jed turiz­ma i opre­si­je nad morem kao teri­to­ri­jal­nim pros­to­rom, izbje­ga­vam sin­tag­mu „anga­ži­ra­ne umjet­ni­ce“, koja upu­ću­je na svo­je­vr­s­no jav­no dje­lo­va­nje i istu­pa­nje. Vita pro­ma­tra i osje­ća. Znajući kako kao jedin­ka ne može utje­ca­ti na pro­mje­nu sta­nja, koris­ti umjet­nič­ka sred­stva za izra­ža­va­nje i upu­ći­va­nje na soci­jal­ne situ­aci­je ape­li­ra­ju­ći na osob­no unu­tar kolek­tiv­nog posred­stvom rafi­ni­ra­nog jezi­ka i minu­ci­oz­nog pris­tu­pa raz­ra­di. Novi rad 4444 može­mo pro­ma­tra­ti kao nas­ta­vak Transformacije, koja na komi­škom pri­mje­ru obra­đu­je uni­ver­zal­nu temu hrvat­skih obal­nih gra­do­va i nase­lja, koji sli­je­de trend europ­skih turis­tič­ki popu­lar­nih obal­nih des­ti­na­ci­ja“, piše kus­to­si­ca Stephanie Peršić u pred­go­vo­ru kata­lo­ga izložbe.

Aurica Vita Jončić pred­sta­vi­la je ide­ju samog rada:

“Puni naziv izlož­be 4444 – Ctr mijo­ra citor­sta ctr­de­set i ctr cor­nih cor­nju­la, ili­ti četi­ri tisu­će četi­ris­to četr­de­set i četi­ri crnih crne­ja, komi­ške brza­li­ce, u ovom kon­tek­s­tu pred­stav­lja tra­di­ci­ju jadran­skog ribo­lo­va te ju pove­zu­je s dru­gim subjek­ti­ma u pri­či koju ova izlož­ba pri­ča, subjek­ti­ma poput “malog čovje­ka” koji je pože­lio kro­či­ti u more bilo iz razo­no­de, bilo iz potre­be, ali mu je taj čin zabra­njen, a pred­stav­ljen je zaklju­ča­nim ljes­tva­ma. U toj pri­či ne želi se nuž­no upi­ra­ti prstom ni u koga, već se želi potak­nu­ti na raz­miš­lja­nje i zamiš­lja­nje; tko, kada, kako i po kojim kri­te­ri­ji­ma će u buduć­nos­ti smje­ti koris­ti­ti taj naš pri­rod­ni resurs, done­dav­no dos­tu­pan svi­ma. Kao i sama pri­ča, mate­ri­ja­li kroz koje je ispri­ča­na pro­pi­tu­ju odnos novog i tra­di­ci­onal­nog; uz već spo­me­nu­tu pros­tor­nu ins­ta­la­ci­ju crne­ja, ljes­ta­va i ogle­da­la, na sli­ke na koji­ma su pri­ka­za­ne crne plo­he u akri­lu, s bije­lim okvi­ri­ma za pro­jek­ci­ju, pro­ji­ci­ra­ne su snim­ke četi­ri­ju jadran­skih vje­tro­va kao sim­bo­la pro­mje­ne, tako­đer nose­ći sa sobom laj­t­mo­tiv bro­ja četiri.“

“Autorica ponu­ka­na pri­mje­ri­ma devas­ta­ci­je obal­nog poja­sa i ogra­ni­ča­va­nja kori­šte­nja mora pri­mje­rom iz Sevida pos­tav­lje­nim bazen­skim ljes­tva­ma sa zaklju­ča­nim vra­ti­ma na ulaz u more ili pak pos­tup­nim doki­da­njem ribar­ske tra­di­ci­je malih lokal­nih poje­di­na­ca nas­pram ribo­lov­nih kor­po­ra­ci­ja, smje­šta simu­la­ci­ju baze­na (sim­bo­lom ogra­ni­če­nja svo­jom for­mom) kao meta­fo­rom mora u kojem se zrca­li 4444 crne­ja, nedos­tiž­nih obič­nom poje­din­cu zaklju­ča­nim ljes­tva­ma, a koji­ma pri­je­ti egzis­ten­ci­ja naru­še­nim eko­sus­ta­vom pos­lje­di­com izlo­va i masov­nog turizma.

“U oba se slu­ča­ja name­će pita­nje oprav­da­nja (ne)dobivene kon­ce­si­je na obal­nom i pomor­skom dobru, što u sušti­ni ponov­no ozna­ča­va oku­pa­ci­ju, no pre­dvo­đe­nu legal­nom zas­ta­vom. Forma nemo­guć­nos­ti pris­tu­pa i kori­šte­nja odre­đe­nog dobra zbog komer­ci­jal­ne svr­he nije ništa doli izraz pla­tež­ne moći i kapi­ta­liz­ma, u nizu nje­go­vih utje­lov­lje­nih for­mi. Razuman smjer ogra­ni­če­nja ribo­lo­va u svr­hu osi­gu­ra­va­nja zašti­te i oču­va­nja vrsta i koli­či­ne mor­skih jedin­ki, pre­tva­ra se u opre­čan sus­tav naci­onal­nim i europ­skim regu­la­ti­va­ma koji­ma se ponov­no korist daje vode­ćim sus­ta­vi­ma za uzgoj, lov i pre­ra­du ribe namjes­to podr­ža­va­nju odr­ži­vih tra­di­ci­onal­nih meto­da i usmje­ra­va­nju k nji­ho­vom osu­vre­me­nji­va­nju. Pitanje koje 4444 pos­tav­lja sva­kom pona­osob jest hoće­mo li se ika­da kao druš­tvo okre­nu­ti temelj­nim vri­jed­nos­ti­ma koje nagla­sak pos­tav­lja­ju na važ­nost i ulo­gu poje­din­ca u zajed­nič­kom stva­ra­nju kolek­tiv­nih sus­ta­va, a s pošto­va­njem i urav­no­te­že­nim odno­som uzi­ma­nja – dava­nja s pri­rod­nim i soci­jal­nim ambi­jen­tom s kojim smo svjes­no ili tre­nut­no nes­vjes­no zdru­že­ni”, navo­di kus­to­si­ca Stephanie Peršić u pred­go­vo­ru kataloga.

Posebna zahva­la ide i surad­ni­ci­ma na pro­jek­tu Jurici Lukinoviću, Đuri Kašneru i Ermanu Bančiću. Izložba je reali­zi­ra­na pod pokro­vi­telj­stvom Istarske Županije – uprav­ni odjel za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost i Ministarstva kul­tu­re i medi­ja RH.

Priredio B. V.

Fotografije Ermano Bančić