Predstavljanje istraživanja o kulturnim potrebama, navikama i potrošnji stanovnika IŽ
Tekst i fotografije Boris VINCEK
Tijekom 2022. i 2023. g. IKA-Istarska kulturna agencija provela je istraživanje o kulturnim potrebama, navikama i potrošnji stanovnika Istarske županije. Istraživanje je provedeno uz stručnu pomoć izv.prof.dr.sc. Krešimira Krola i izv.prof.dr.sc. Željke Tonković koji su ga predstavili u pulskom Circolu Zajednice Talijana u ponedjeljak, 20. studenog te u labinskoj Gradskoj knjižnici i pazinskom Spomen domu u utorak, 21. studenog .
Širi cilj projektnih aktivnosti uključivao je analizu potreba publike u kulturi kroz anketni upitnik i fokus-grupe s ciljanim uzorkom, kao i ekspertne intervjue s voditeljima izvaninstitucionalnih i institucionalnih kulturnih ustanova i organizacija. Ovo izvješće sažima najvažnije podatke i zaključke iz provedenih istraživanja uz preporuke i smjernice za daljnje javne politike i programe.
U sklopu projekta, udruga Metamedij je provela kvalitativno istraživanje metodom fokus-grupe u kojoj su sudjelovale osobe s invaliditetom i predstavnici udruga koje ih zastupaju na području Istarske županije te je tijekom predstavljanja dan i poseban naglasak na zaključke ovog istraživanja.
Tonković je u svom pulskom izlaganju napomenula da je cilj istraživanja bio mapiranje potreba publike u kulturi i potreba institucionalnih i izvaninstitucionalnih aktera u kulturi kako bi se dobiveni podaci mogli uključiti u program razvoja kulture u Istarskoj županiji na regionalnoj i lokalnoj razini.
Anketa
- Podaci su prikupljeni krajem svibnja 2022. godine, a radi se o nastavku istraživanja provedenog 2020. u sklopu „MI plus” projekta kada je ciljana publika bila srednjoškolska populacija. U ovom novom istraživanju istražili smo obrasce i parametre potrošnje u kulturi starijih dobnih skupina s fokusom na obrascima posjećivanja kulturnih sadržaja neposredno prije popuštanja protupandemijskih mjera. Htjeli smo stoga doznati koja će biti njihova namjera posjećivanja i trošenja na kulturne sadržaje te koje je njihovo zadovoljstvo kulturnom ponudom, kazala je Tonković.
Tijekom istraživanja iskristalizirale su se dvije dimenzije posjećivanja: književnost i tribine (predstavljanja knjiga, književne večeri, javna predavanja i tribine, knjižnice, muzejsko-galerijski sadržaji) i izvedbene umjetnosti i projekcije (kazališne predstave, koncerti klasične i jazz-glazbe, kinoprojekcije, plesne predstave, ostali koncerti).
Tonković je u zaključnim razmatranjima kazala da ispitani uzorak predstavlja „publiku u kulturi”, dakle ne radi se o reprezentativnom uzorku punoljetnih građana Istarske županije.
Pandemija je ostavila traga na događanja u zatvorenim prostorima pa su ispitani izrazili manju želja za njihovim posjećivanjem. Utvrđena je i lojalnost kulturnim sadržajima kod publike koja je ujedno i najbogatija kulturnim kapitalom, no radi se o malenom udjelu u ukupnoj populaciji.
Fokus grupe
Krolo je govorio o fokus grupama koje su poslužile kao dopuna anketnim podacima. U njima su sudjelovale tri skupine: učenici (strukovne škole i gimnazije, Pula i manji gradovi i općine), umirovljenici (Pula i manji gradovi i općine) i Osobe s invaliditetom (Pula).
- I gimnazijalci i polaznici strukovnih škola najmanje su zainteresirani za sadržaje institucionalne kulture kao što su muzeji i kazališta. Iznimke su sadržaji u kojima glume prijatelji ili vršnjaci i ako je sadržaj suvremen. Odlaze samo ako je organizirano i ako sudjeluju njihovi prijatelji. Zašto ne kazališne predstave? „Jer se presporo odvija taj sadržaj i to mi je dosadno“, kazao je jedan od sugovornika. Učenici također izdvajaju koncerte kao događaje u kojima najviše sudjeluju, dok su im muzejsko-galerijski sadržaji najmanje bliski, A najviše vole koncerte moderne glazbe, pop muzike, trap, folk i nešto novije, kazao je Krolo.
On je dodao da su umirovljenici znatno više zainteresirani za institucionalne sadržaje u kulturi kao što su koncerti, izložbe i kazališne predstave, a probleme vide u manjku organiziranog prijevoza. Istraživanjem su bili obuhvaćeni kulturno angažirani umirovljenici koji su aktivni u lokalnoj zajednici, kulturnim društvima i sl. Oni su „omnivori” i „kulturno nezasitni” te žele raznolikije kulturne sadržaje.
Osobe s invaliditetom s druge strane ističu da je potrebna sustavna podrška svim akterima u kulturnom sektoru koji organiziraju javne kulturne programe te omogućiti im jednak pristup kulturnim i umjetničkim sadržajima. Kao rješenje vide besplatne ulaznice za javno financirane kulturne programe za sve osobe s invaliditetom.
Intervjui
Tonković je potom govorila o intervjuima, njih 12, koje su vodili s kulturnim ekspertima, akterima s dugogodišnjim iskustvom rada u kulturi. Radi se o predstavnicima kulturnih organizacija i ustanova, samostalnim umjetnicima i mikropoduzetnicima u kreativnim industrijama. Obrađene su tri tematske cjeline: prednosti kulturnoga razvoja Istre (snage), nedostaci kulturnoga razvoja Istre (slabosti) te prijedlozi za novu kulturnu strategiju.
U prednostima kulturnoga razvoja Istre ističe se njen geografski položaj Istre – i za kulturni turizam, ali i za uspostavljanje međunarodnih veza. Među nedostacima ističe se odnos kulture i turizma.
- Dio kulturnih eksperata, posebno onih sa civilne scene, izražava stav prema kojem su “kultura” i “turizam” međusobno suprotstavljeni, dok ih dio smatra kako su „kultura” i „turizam” povezani i bliski te da ih treba zajedno promišljati. Govorimo o kulturi kao javnom dobra koje služi zajednici protiv tržišne orijentacija turističke industrije. Eksperti sa civilne scene izražavaju zabrinutost naspram turistifikacije i festivalizacije kulturne ponude jer se radi o programima koji su u prosjeku slabe umjetničke vrijednosti stoga ne podižu ni kulturnu ni turističku ponudu. Po njima je stoga nužna izmjena sustava raspodjele javnih sredstava – turizam bi po njima trebao biti u ingerenciji turističke zajednice, a kultura bi se trebala financirati iz sredstava JLS‑a, kazala je Tonković.
Potencijalno rješenje tenzija kulture i turizma pretpostavlja brendiranje Istre kao destinacije kulturnog i kreativnog turizma (na primjerima Grožnjana i Savičente), gdje su kultura i turizam međusobno komplementarni i povezani i gdje je kultura dio cjelovite turističke ponude. Među neizbježnim nedostacima kulturnog razvoja Istre tu je i sezonalnost i gomilanje kulturne ponude u ljetnim mjesecima.
Što se sektorskih problema tiče tu su nedostatak prostora za rad, npr. dvorane za javne nastupe, loše upravljanje prostorima za izvedbene umjetnosti, komercijalizacija i gostujuće izvedbe, a ističe se INK kao primjer javne ustanove koja bi se morala više otvoriti za suradnju s akterima s nezavisne scene. U području vizualnih umjetnosti poseban problem predstavlja nedovoljna nezainteresiranost publike i manjak kulturnog kapitala u zajednici (nerazumijevanje suvremene umjetnosti). Uočen je i nedostatak radne snage u kulturi, nema menadžera koji bi upravljali programima. Ispitanici su izrazili i nezadovoljstvo sa studijskim programima koji primarno stavljaju naglasak na poznavanju ekonomije, dok je kultura sekundarna. Nedostaje i suradnja među samim akterima, a tu je i vječni problem financiranja.
- Akteri sa civilne scene su izrazili nezadovoljstvo alokacijom sredstava za financiranje javnih potreba u kulturi i smatraju da bi Istarska županija trebala financirati isključivo projekte od županijskog značaja. Kriteriji natječaja bi po njima trebali biti utemeljeni na sektorskim analizama i strateškim dokumentima. Problem vide i u tome da se akteri iz institucionalne kulture javljaju na natječaje financiranja javnih potreba u kulturi čime su direktna konkurencija nezavisnoj kulturi i stavljaju ju u nepovoljan položaj, kazala je Tonković.
Prijedlozi za novu kulturnu strategiju su: transparentniji natječaji i jednostavniji administrativni postupci; promijeniti način donošenje odluka o raspodjeli javnih sredstava i bazirati ih na jasnim kriterijima i sektorskim analizama; nužno pratiti tendencije europskih kulturnih politika te pozicionirati kulturu kao javno dobro ne tržišna roba; osnivanje produkcijskih centara.
Eksperti su podijeljeni po pitanu kreativnih industrija i poduzetništvu u kulturi. Neki smatraju da je veliki potencijal kreativnih industrija i poduzetništva u kulturi nedovoljno iskorišten, a drugi smatraju da bi trebalo jačati neprofitnu i nezavisnu kulturnu scenu.
U zaključnim razmatranjima uočene su istaknute razlike između aktera kulturnog sektora. Civilni sektor je razvijen, ali je primjetna razlika u njihovim kapacitetima i onima institucionalne scene. Nužno je unaprijediti ulogu i rad javnog institucionalnog sektora posebno u smislu umrežavanja i suradnje. Samozaposlene osobe i poduzetnici u kreativnim industrijama upućuju na nerazvijeno umjetničko tržište pa je po njima nužno posebno ispitati kapacitete i predložiti smjernice. Treba izbjegavati etiketiranje kulture kao proračunskog troška i staviti naglasak na kulturu kao središte javnog društvenog života. Razvijanje kulturnog turizma da, ali jedino ukoliko nastaje kao produkt potreba i rada lokalne zajednice, ne kao potreba privremenih stanovnika – turista i turističke industrije.
Nakon predstavljanja uslijedila je rasprava u kojoj su glavne teme bile razvoj publike – pogotovo mladih koji su nezainteresirani za kulturu, tzv. „projektitis“ zbog kojih udruge u kulturi provode više vremena na administraciju nego na programe, projekte i zagovaranje te manjak institucionalne potpore koja bi osigurala sredstva za plaće pripadnika civilnog sektora.
Marino Jurcan iz udruge Metamedij se nadovezao na istraživanje za osobe s invaliditetom jer je udruga u sklopu projekta U istom filmu – korak dalje i na temelju još dva istraživanja osnovala savjetodavno tijelo te svatko tko želi prilagoditi svoje sadržaje može im se obratiti.
- U tom savjetodavnom tijelu je i kolega Krolo te predstavnici Škole za odgoj i obrazovanje Pula i Kina Valli, a s obzirom da se u sklopu tog projekta organiziraju radionice kroz metodičke smjernice i senzorne projekcije kroz metodološki okvir možete nam se javiti za pomoć i savjete, kazao je Jurcan i pozvao predstavnike JLS-ova da im se jave ako žele implementirati neke preporuke u svoje kulturne politike ili žele prilagoditi buduće pozive na tu temu.












