Kako provoditi multimedijske radionice za srednjoškolce
(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Sara Salamon i Hrvoje Spudić
Tekst Boris VINCEK • Fotografije Nastasja MILETIĆ
Mladi umjetnici Sara Salamon i Hrvoje Spudić su koncem godine održali multimedijsku radionicu naziva „Titraji“ za učenike 2. razreda Tehničke škole Pula te Artist talk za učenike Gimnazije Pula, a u sklopu projekta Novomedijski kultivator udruge Metamedij. Radionica i predavanje održani su u novootvorenoj galeriji Novo gdje smo razgovarali s umjetnicima koji su nam pojasnili na koji su način proveli ovaj edukacijski projekt.
- Radionica “Titraji”, namijenjena srednjoškolskom uzrastu, bavi se raznim neuobičajenim načinima na kojima možemo stvarati zvuk, a koji se često koriste u sound-artu (umjetnosti zvuka) i eksperimentalnoj glazbi. Na njoj smo stvarali zvuk iz raznih titraja u našem okolišu – svjetla, elektromagnetna zračenja, mehanička gibanja, pa sve do digitalnog okoliša gdje smo prevodili sliku u zvuk (sonifikacija). Polaznice i polaznici koristili su razne alate, mi ih zovemo “instrumente”, od fototranzistora do kontaktnih piezoelektričnih mikrofona. Cilj nam je tokom ove radionice proširiti znatiželju, ali i percepciju o tome što sve je i može biti zvuk. Ova radionica nosi naziv “Titraji” jer sve što titra može biti zvuk, odnosno biti prevedeno u naš čujni spektar valova. Radionica je bila strukturirana kao jedan dan srednjoškolske nastave, počeli smo u 8 ujutro, a završili oko 13 sati s internim kratkim koncertom cijele grupe, kažu Spudić i Salamon.
- Učenici i učenice Tehničke škole Pula bili su odlični, stvorili su jako neočekivane rezultate – od zvučnih objekata do techno ritmova. Kako na licu mjesta vide rezultate svog rada odmah postanu motivirani dalje eksperimentirati. Mislimo da im je bilo istovremeno i zabavno i poučno. Ovakav tip radionice nadovezuje se i na teme iz nastave fizike gdje na raznim eksperimentima mogu utvrditi gradivo, nastavljaju.
Suvremena umjetnost i nove umjetničke prakse nisu u kurikulumu srednjoškolskog obrazovanja stoga nas je zanimalo na koji je najbolji način približavanja ove teme mladima?
- Radionice koje razvijaju istovremeno kreativne i tehničke vještine mladima zaista približe suvremene i interdisciplinarne umjetničke prakse. Osim što prođemo primjere kroz povijest sound-arta u zadnjih stotinjak godina, mladi se susretnu s nekim osnovnim alatima koji odmah daju zanimljive rezultate. U tom jednom velikom danu radionice ne bavimo se konceptima nego smo usmjereni na igru i istraživanje. Cilj ovakvih radionica je i demistificirati produkciju budući da često danas prilikom susreta s radovima u muzejima i galerijama stvari djeluju puno kompliciranije nego što zaista jesu.
Na pitanje što ih je kao mlade umjetnike potaknulo da održavaju ovakve vrste radionica za srednjoškolsku dob odgovaraju da je baviti se obrazovanjem u umjetničkom području uzbudljiva stvar:
- Kada gledate kako se nekome otvara čitav svemir i kako pronalazi nove metode i ispituje stvari na različite načine to jako napuni i onoga tko vodi radionicu. Uvijek kada držimo radionicu ispostavi se da polaznici i polaznice dođu do nečeg neočekivanog što se još nije dogodilo u prošlim grupama ili u našem radu. Radionice, dakle, idu u oba smjera. S druge strane, imamo i osobni nostalgični interes jer u našim srednjoškolskim generacijama nije bilo takvih programa, a s veseljem se sjećamo koliko su nas takvi programi obilježili i usmjerili tokom studija.
Voditelje smo upitali primjećuju li razliku u angažmanu između učenika gimnazije i strukovnih škola kada su u pitanju ovakve vrste radionica?
- U Puli smo održali i artist talk za učenike gimnazije, no to je skroz drukčiji program, više je ex cathedra pa je nemoguće uspoređivati. Kroz neke druge programe nam se ispostavilo da u konačnici nema razlike, no da je u početku ipak malo jednostavnije doprijeti do polazničke grupe iz strukovnih škola da izrađuju, crtaju i/ili sviraju.
Što se same važnosti ovakve vrste edukativnih programa tiče Spudić i Salamon misle da radionice kao vannastavni programi stvarno čine veliku razliku jer mladima omogućuju da otkriju nešto izvan uobičajene rute.
- Veliki dio kulturnog programa u Hrvatskoj proizlazi upravo iz izvanistitucionalnog djelovanja, od festivala do većih izložbi suvremene umjetnosti, i vrlo često se čini da upravo organizacije nose suvremenu kulturu u Hrvatskoj, zaključuju.
Sara Salamon djeluje u poljima različitih umjetničkih praksi kao vizualna umjetnica, montažerka i oblikovateljica pokretnih slika. U radu najčešće pokušava iznevjeriti medij, a inspiraciju pronalazi u kolektivnim divljinama i stvarnosti koja izmiče. Poseban interes pronalazi u specifičnim lokacijama, kao i prostoru slike i zvuka.
Hrvoje Spudić kroz svoj rad istražuje istražuje fenomene svjetla i zvuka, s posebnim naglaskom na tehnike i tehnologije analognog filma, fotografije i tiska. Istraživanja vrši kroz izradu sklopova, mašina i kontrapcija, kojima pokušava proširiti medije kojima se bavi.
Novomedijski kultivator projekt je koji školama nudi niz edukativnih i kreativnih aktivnosti kojima se nastoji povećati interes mladih za kulturu i novomedijsku umjetnost te potaknuti njihovo aktivno praćenje i djelovanje unutar kulturno-umjetničke scene Istarske županije. Cilj je skrenuti pažnju mlađih pripadnika zajednice, i neposredno čitave zajednice, na dobrobiti aktivnog uključenja u kreativne i umjetničke sadržaje te proširiti svijest o izazovima demokratizacije i prava na kulturu. Svrha programa je suprotstaviti se težnjama pasivizacije mladih te stvoriti poticajno okruženje za njihovo aktivno zanimanje, informiranje i uključivanje u umjetnost i kulturu te razvoj kreativnih vještina. Koncept se realizira raznovrsnim aktivnostima koje unaprijeđuju razumijevanje mladih za suvremenu umjetnost te ih motiviraju na aktivno uključenje u njezinu konzumaciju i, eventualno, stvaralaštvo.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.