“Brod” Elvisa Lenića na 20. ZagrebDox‑u

15.04.2024.

20. ZagrebDox – pro­jekt kojeg je pri­je dva deset­lje­ća pokre­nu­la sku­pi­na doku­men­tar­nih entu­zi­jas­ta na čelu s Nenadom Puhovskim, a koji je do danas posje­ti­lo 350 000 posje­ti­te­lja otvo­rit će film iz pro­gra­ma Happy Dox, „Nasmijana Gruzija“. Redatelj Luka Beradze vodi nas u uspa­va­no gru­zij­sko selo, upoz­na­je s nje­go­vim sta­nov­ni­ci­ma i poka­zu­je da se rijet­ko ispla­ti vje­ro­va­ti obe­ća­nji­ma popu­lis­tič­kih poli­ti­ča­ra i gla­sa­ti iz čis­to sebič­nih raz­lo­ga. U širem kon­tek­s­tu „Nasmijana Gruzija“ je film koji pos­tav­lja pita­nja o vri­jed­nos­ti obič­nih lju­di u oči­ma poli­tič­kih vođa.

Jedan od naj­o­mi­lje­ni­jih pro­gra­ma ZagrebDoxa, dono­si nam ukup­no 4 feel­go­od film­ska nas­lo­va koji će nas izme­đu osta­log uvje­ri­ti da je i kre­zu­bi osmi­jeh – još uvi­jek osmi­jeh. Osim Beradzeovog fil­ma koji je osvo­jio poseb­na priz­na­nja na CinéDOC‑u i Tbilisi IFF, u sklo­pu pro­gra­ma Happy Dox nas oče­ku­je i doku­men­ta­rac Davida Boaretta, „April u Francuskoj“ (St Louis IFF, Thessaloniki IDF, DocUtah IFF) koji nam pri­bli­ža­va čaro­ban i čude­san svi­jet iz per­s­pek­ti­ve peto­go­diš­nje dje­voj­či­ce April. Dobitnik poseb­nog priz­na­nja žiri­ja na DOC NYC „Sretni kam­pe­ri“, reda­te­lji­ce Amy Nicholson pre­kras­no je ispri­čan doku­men­tar­ni film o Amerikancima iz rad­nič­ke kla­se čija sret­na lje­ta u vir­dži­nij­skom kam­pu biva­ju pre­ki­nu­ta – čime doli mar­šem kapi­ta­liz­ma, kada pri­vat­ni podu­zet­nik pre­uz­me vri­jed­no zem­lji­šte, koje pro­ta­go­nis­ti­ma ovog fil­ma pred­stav­lja puno više od mjes­ta za odmor. Možemo li izmje­ri­ti sre­ću, doz­nat ćemo u fil­mu „U potra­zi za sre­ćom“ koji su reži­ra­li Arun Bhattarai i Dorottya Zurbó, a koji je pri­je ZagrebDoxa među broj­nim fes­ti­va­li­ma pri­ka­zan i na Sundance FF i CPH:DOX‑u. Redatelji pre­ta­pa­ju čin mje­re­nja sre­će u film­sko puto­va­nje koje nas odvo­di dalje od gra­fi­ko­na i poka­zu­je nam mis­li i dušu lju­di iz Butana.

U okvi­ru pro­gra­ma Festivalski hito­vi pri­ka­zat će se devet nas­lo­va, mahom pri­ka­zi­va­nih i nagra­đi­va­nih na naj­z­na­čaj­ni­jim fes­ti­va­li­ma doku­men­tar­nog fil­ma. Film Elvisa Lenića, „Brod“, koji je osvo­jio glav­nu nagra­du na Jihlava IDFF‑u spo­me­nik je soci­ja­lis­tič­kim rad­nič­kim kolek­ti­vi­ma te opse­žan, dubo­ko istra­žen i vizu­al­no zadiv­lju­ju­ći pri­kaz pul­skog bro­do­gra­di­li­šta Uljanik čiji uspon i pad odra­ža­va­ju poli­tič­ku sud­bi­nu biv­še Jugoslavije. Mariam Chachia i Nik Voigt svo­jim su fil­mom „Čarobna pla­ni­na“ obiš­li goto­vo sve rele­vant­ne fes­ti­va­le doku­men­tar­nog fil­ma, a film je na Docs Barceloni pro­gla­šen naj­bo­ljim. Vraća nas u Gruziju, gdje otva­ra­mo Pandorinu kuti­ju gru­zij­ske proš­los­ti – pala­ču zva­nu Abastumani. Švedski doku­men­ta­rac „Hypermoon“ tre­ći je dio Belleville tri­lo­gi­je reda­te­lji­ce Mije Engberg snim­ljen u vri­je­me kada je reda­te­lji­ca dobi­la neo­če­ki­va­nu medi­cin­sku dijag­no­zu. Ne zna­ju­ći koli­ko joj vre­me­na pre­os­ta­je, Mia kre­će na puto­va­nje u vlas­ti­tu proš­lost i sni­ma film za koji je vje­ro­va­la da će joj biti pos­ljed­nji. Palestinsko – nor­ve­ški film koji je osvo­jio nagra­du kao naj­bo­lji doku­men­ta­rac na nedav­nom Berlinaleu, ali i nagra­du publi­ke na CPH:DOX‑u, „Jedina zem­lja“ pot­pi­su­je pales­tin­sko-izra­el­ski kolek­tiv četve­ro mla­dih akti­vis­ta, Basel Adra, Hamdan Ballal, Yuval Abraham i Rachel Szor, a nas­tao je u naj­mrač­ni­jim i naj­straš­ni­jim vre­me­ni­ma, kao čin kre­ativ­nog otpo­ra apar­t­he­idu i kao potra­ga za jed­na­koš­ću i prav­dom. Još jedan film nagra­đen na Berlinaleu, kao naj­bo­lji krat­ko­me­traž­ni doku­men­ta­rac, „Svilene niti“ reda­te­lji­ca Michelle Keserwany i Noel Keserwany „pre­de nit“ izme­đu zapa­da i isto­ka te suvre­me­nog migrant­skog iskus­tva žena koje se sele iz pro­ble­ma­tič­nog Libanona u moder­ni Pariz, pri čemu nudi empa­ti­čan por­tret žen­ske soli­dar­nos­ti, pri­ja­telj­stva i utje­he. Kratkometražni pak doku­men­ta­rac koji na Dox dola­zi s nagra­dom naj­pres­tiž­ni­jeg fes­ti­va­la doku­men­ta­ris­ti­ke IDFA‑e, „U tom tre­nut­ku“, Rite Pauls i Federica Luis Tachella pri­ka­zu­je nam krat­ke isječ­ke mla­dos­ti dje­ča­ka koji sni­ma­ju­ći svo­je okru­že­nje kame­rom nas­to­ji shva­ti­ti stvar­nost oko sebe. Višestruko nagra­đi­van doku­men­ta­rac „Ne komu­nis­tič­koj kosi!“ koji je reži­rao Bo Wang ispi­tu­je ulo­gu Hong Konga kao pros­to­ra koji posre­du­je i sani­ra vezu izme­đu raz­li­či­tih svje­to­va, a dan­ski doku­men­ta­rac „Planine“ (HotDocs, Visions du Réel) Christiana Einshøja pri­ča je ras­pa­da­nju onog naj­važ­ni­jeg u živo­tu čovje­ka, nje­go­ve obi­te­lji i o svim nači­ni­ma na koje bje­ži­mo, umjes­to da pri­ča­mo o ono­me što boli – kao i o iskup­lje­nju koje može usli­je­di­ti ako napo­s­ljet­ku pre­ki­ne­mo šut­nju. Što se može dogo­di­ti kada se ne poštu­je naša pri­vat­nost? Još jedan nas­lov boga­tog fes­ti­val­skog živo­ta „Potpuno povje­re­nje“, Jialinga Zhanga, koji je osvo­jio i poseb­no priz­na­nje na Sheffield IDF‑u, uzi­ma­ju­ći Kinu kao zrca­lo, upo­zo­ra­va na sve veću upo­tre­bu ala­ta za nad­zor diljem svi­je­ta – čak i u demo­krat­skim zemljama.

Tema ljud­skog odno­sa pre­ma oko­li­šu i pri­ro­di i ove je godi­ne zas­tup­lje­na na ZagrebDoxu, a pro­gram Green Dox dono­si nam četi­ri važ­na doku­men­tar­ca koji se bave danas neiz­bjež­nom temom eko­lo­gi­je. Tradicija u broj­nim zem­lja­ma nala­že da se u novu godi­nu ula­zi uz vatro­met, ali, za živo­ti­nje je novo­go­diš­nja noć pra­va noć­na mora. „I sret­na vam Nova“, Sebastiana Muldera na IDFA‑i je osvo­jio Best Youth Documentary nagra­du, a šalje poru­ku glas­ni­ju i od vatro­me­ta. Francuski rad­ni­ci koji čis­te nuk­le­ar­ne reak­to­re izlo­že­ni su viso­kim razi­na­ma zra­če­nja. Kilian Armando Friedrich i Tizian Stromp Zargari u svom fil­mu „Nuklearni noma­di“ (Berlinale, Dokufest) dojm­lji­vim sli­ka­ma pri­ka­zu­ju put koji rad­ni­ci pre­la­ze od jed­ne nuk­le­ar­ne elek­tra­ne do dru­ge, riski­ra­ju­ći svo­je zdrav­lje u ime boljeg živo­ta. „Poplavljeni život“ Angelosa Rallisa, osvo­jio je broj­ne fes­ti­val­ske nagra­de (Thessaloniki IDF, Jihlava IFF) a pra­ti 12-godiš­nju dje­voj­či­cu Afrin koja nakon još jed­ne popla­ve blat­nog oto­ka na kojem živi kre­će na puto­va­nje u srce Bangladeša u poku­ša­ju da uđe u trag svom ocu. Putem svje­do­či teškom živo­tu ulič­ne siro­ča­di u Dhaki koja se bori za život pre­ka­pa­ju­ći po otpa­du, a to je iskus­tvo pri­si­lja­va da naglo odras­te. Nije samo Afrin otok žrtva kli­mat­skih pro­mje­na. „Prije olu­je“, Juana Palaciosa i Sofie Husum Johannesen (IDFA, Gothenburg FF) vodi nas na mali dan­ski otok Mandø u Vadenskom moru kojem kli­mat­ske pro­mje­ne pred­stav­lja­ju ozbilj­nu egzis­ten­ci­jal­nu pri­jet­nju. Ipak, pos­ljed­nji otoč­ki far­mer, čija obi­telj tu živi već osam gene­ra­ci­ja, ne odus­ta­je pred nado­la­ze­ćom katas­tro­fom. Odbija gra­di­ti život neg­dje drug­dje i nada se da će pro­na­ći ženu koja će zajed­no s njim vodi­ti far­mu, a sumor­na sud­bi­na oto­ča­na, pri­ka­za­na kroz duho­vi­te sva­kod­nev­ne situ­aci­je, u neku ruku poga­đa sve nas.

U okvi­ru pro­gra­ma Faktumentarci pri­ka­zat će se tri doku­men­tar­na fil­ma nas­ta­la u pro­duk­ci­ji Factuma. Nikica Marović reži­rao je film „Književna gro­upie“ o hrvat­skom knji­žev­ni­ku, novi­na­ru i kolum­nis­tu Željku Špoljaru i nje­go­vom sve poz­na­ti­jem alter-egu Pavlu Svircu koji, pak, piše pod pse­udo­ni­mom – „Književna gro­upie“. Zagrebačka kuća na Kraljevcu broj 35 u pos­ljed­njih je goto­vo pola sto­lje­ća broj­nim istak­nu­tim poje­din­ci­ma na polji­ma umjet­nič­kog stva­ra­laš­tva i druš­tve­nih dje­lat­nos­ti bila dom, pa su u njoj stvo­re­ne vrhun­ske knji­ge, film­ski sce­na­ri­ji, foto­gra­fi­je, ilus­tra­ci­je, stri­po­vi, glaz­ba, pred­sta­ve, fil­mo­vi… Prateći sud­bi­ne nje­nih sta­na­ra raš­tr­ka­nih po svi­je­tu, „Kuća na Kraljevcu“, Pere Kvesića (DokuFest, Liburnia FF) pri­ča nam o minu­lom, ali i današ­njem vre­me­nu. Zbog boles­ti auto­ra film su dovr­ši­li kos­ce­na­ris­ti­ca i mon­ta­žer­ka Vesna Biljan Pušić i pro­du­cent Nenad Puhovski. Autobiografski doku­men­ta­rac reda­te­lja Silvestra Kolbasa, „Naša dje­ca“ pos­tav­lja sva ona pita­nja o lju­ba­vi, među­sob­nim utje­ca­ji­ma, sta­vo­vi­ma i osje­ća­ji­ma koja si svi pos­tav­lja­mo kada raz­miš­lja­mo o odno­si­ma unu­tar naj­u­žeg obi­telj­skog kru­ga. Riječ je o novom, dubo­ko intim­nom dje­lu jed­nog od naših naj­z­na­čaj­ni­jih suvre­me­nih dokumentarista.

ZagrebDox se odr­ža­va uz pot­po­ru Grada Zagreba, Hrvatskog audi­ovi­zu­al­nog cen­tra, Zaklade Kultura nova, Društva hrvat­skih film­skih reda­te­lja i Turističke zajed­ni­ce Grada Zagreba.

Priredio B. V.