Gotova 71. Pula: Filmu “Proslava” Velika zlatna arena, Silvestru Kolbasu režija, najbolji glumci Bernard Tomić i Lana Barić

Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Pula Film Festivala

18.07.2024.

Na sve­ča­noj dodje­li nagra­da 71. Pulskog film­skog fes­ti­va­la u Istarskom narod­nom kaza­li­štu dodi­je­lje­ne su Zlatne are­ne, a dodje­li je pret­ho­di­lo pro­gla­še­nje dobit­ni­ka nagra­da Pula PRO pro­gra­ma i Kino mre­že u Festivalskom cen­tru. Ocjenjivački sud Hrvatskog pro­gra­ma na 71. Pulskom film­skom fes­ti­va­lu radio je u sas­ta­vu: Nina Violić, Nina Velnić, Mirta Puhlovski, Goran Marković, Nebojša Slijepčević. U kon­ku­ren­ci­ji Glavnog pro­gra­ma bilo je 11 fil­mo­va iz sek­ci­je Hrvatski film i 11 fil­mo­va iz sek­ci­je Hrvatske manjin­ske koprodukcije.

Najviše Zlatnih are­na dobio je igra­ni film “Proslava” Bruna Ankovića i pro­du­cent­ske kuće Eclectica: Veliku zlat­nu are­nu za naj­bo­lji film te Zlatne are­ne za naj­bo­lji sce­na­rij, za naj­bo­lju mušku glav­nu ulo­gu te za foto­gra­fi­ju. Isti je film dobio i naj­bo­lju ocje­nu kri­ti­ča­ra i novi­na­ra te Nagradu Kino mre­že. Dokumentarac “Naša dje­ca” Silvestra Kolbasa i pro­duk­ci­je Factum osvo­jio je Zlatne are­ne za reži­ju i za mon­ta­žu. Zlatne are­ne za naj­bo­lje glav­ne ulo­ge Hrvatskog pro­gra­ma dobi­li su Lana Barić i Bernard Tomić. Nagrada publi­ke pri­pa­la je fil­mu Vlatke Vorkapić i pro­duk­ci­je Interfilm “Sveta obi­telj”, dok je naj­bo­lji film sek­ci­je Manjinska kopro­duk­ci­ja “Domaćinstvo za počet­ni­ke” reda­te­lja Gorana Stolevskog i hrvat­skog kopro­du­cen­ta Kinorame koji je dobio i Zlatnu are­nu za naj­bo­lju spo­red­nu mušku ulogu.

Prilikom dodje­le nagra­da, jed­na od pro­du­cen­ti­ca fil­ma „Proslava“, Tina Tišljar rek­la je kako je film nas­tao tru­dom i radom mno­gih koji su nebro­je­no puta odla­zi­li u Liku i bez kojih fil­ma ne bi bilo.

Kolbas je prvi put dobio nagra­du za svoj doku­men­ta­rac i priz­nao da mu je to jako dra­go poseb­no jer je u druš­tvu istak­nu­tih reda­te­lja igra­nih filmova.

“Silvestru Kolbasu kame­ra je i film­ski alat, i sred­stvo noše­nja s emo­tiv­nim zah­tje­vi­ma rodi­telj­stva. Kamera je puno­krv­ni pro­ta­go­nist fil­ma koji razot­kri­va, pro­vo­ci­ra, zabav­lja i šti­ti. Suočen s nerje­ši­vim zago­net­ka­ma rodi­telj­stva, Kolbas rje­še­nje tra­ži u mije­nja­nju kuta sni­ma­nja. Pokušava izma­ći kame­ru u pozi­ci­ju neutral­nog pro­ma­tra­ča kako bi sagle­dao vlas­ti­tu ulo­gu u svom vlas­ti­tom živo­tu, a onda, kad to ne uspi­je, pora­žen se vra­ća u osob­nu per­s­pek­ti­vu. Pritom se gle­da­te­lju pot­pu­no izla­že, i stva­ra hra­bro, dir­lji­vo, toplo, razi­gra­no, pone­kad tra­gič­no, i iznim­no kom­plek­s­no film­sko dje­lo u kojem nema gra­ni­ce izme­đu osob­nog i film­skog, i koje emo­tiv­no raza­ra gle­da­te­lja.”, obraz­lo­že­nje je žirija.

„Moram zahva­li­ti svi­ma koji su pomo­gli da se ovaj film dogo­di. Posebno Nenadu Puhovskom, pro­du­cen­tu i mon­ta­že­ru Denisu Golenji te oni­ma bez kojih ovog fil­ma ne bi bilo, dje­ci Anti, Evi, Jakovu i Nataši. Ovaj film posve­ću­jem ide­ji o sret­noj obi­te­lji – ide­ji o sret­noj vlas­ti­toj obi­te­lji“, izja­vio je vid­no emo­ti­van Kolbas.

Montažer fil­ma, Golenja izja­vio je kako je šest godi­na radio na mon­ta­ži i kako taj pro­ces ne bi pono­vio s nikim dru­gim nego s Kolbasom. Posebno je zahva­lio nje­go­voj obi­te­lji s koji­ma se jako lako pove­za­ti u čemu, sma­tra, leži uspjeh fil­ma. Zahvalio i Factumu na bodrenju.

Lana Barić kojoj je ovo već peta Zlatna are­na, a dobi­la ju je za glav­nu žen­sku ulo­gu u fil­mu „Šlager“, uz obraz­lo­že­nje: “Sredstva koja Lana Barić koris­ti dale­ko su od pre­dvi­di­vos­ti, a u gle­da­te­lja pos­ti­žu pre­poz­na­va­nje svih emo­ci­ja kroz koje njen lik Sare pro­la­zi, doča­ra­va­ju­ći tako što zna­či biti ljud­sko biće. Lana time daje dodat­nu vri­jed­nost, ne samo ulo­zi koju igra, već i pri­či koju priča.”

Izjavila je kako je ona dje­lo­mič­no i od nje­nog part­ne­ra na fil­mu, Janka Popovića Volarića bez kojeg fil­ma ne bi ni bilo. Posebno je zahva­li­la Neviu Marasoviću: „Hvala ti na ovom puto­va­nju na koji smo poš­li zajed­no, dao si mi pri­li­ku da radim to dje­čji način – bira­li smo sku­pa kos­ti­me, govo­ri­li o šmin­ki, sve ono što se zapra­vo ne radi na fil­mu. Hvala ti na lju­ba­vi pre­ma fil­mu, lju­ba­vi pre­ma meni i lju­ba­vi pre­ma lju­ba­vi“, rek­la je.

Bernard Tomić, dobit­nik Zlatne Arene za glav­nu mušku ulo­gu u fil­mu „Proslava“: “Rasponom u dva vre­men­ska peri­oda Bernard Tomić dojm­lji­vo igra Miju, kojeg pra­ti­mo u nje­go­vom odras­ta­nju na rubu gla­di. Od nez­re­log goto­vo nevi­nog zaljub­lje­nog dje­ča­ka, do odras­log muškar­ca kojeg obu­zi­ma strah od smr­ti. Dugo ćemo pam­ti­ti nje­go­ve pres­tra­še­ne oči u mra­ku. Gledajući ga kako se bori pita­mo se da li bi i mi pos­tu­pi­li isto u nje­go­voj situaciji.”

Prvenstveno je zahva­lio reda­te­lju fil­ma Bruni Ankoviću te ostat­ku eki­pu. „Mislim kako je na valu te posve­će­nos­ti doš­la i ova nagra­da“, rekao je.

Zlatna Arena za obli­ko­va­nje zvu­ka dodje­li­la se Luki Gamulinu i Tihomiru Vrbanecu za film “Slatka Simona”, reda­te­lja Igora Mirkovića uz obrazloženje:

“Zvukovna kom­po­nen­ta fil­ma ne samo da kom­ple­men­ti­ra već i uspješ­no poen­ti­ra vizu­al­nu dimen­zi­ju te svo­jom sti­li­zi­ra­noš­ću i bogat­stvom gle­da­te­lja vodi kroz tri nivoa priče.”

Zlatna Arena za masku dodje­li­la se Ani Bulajić Črček za film “Božji gnjev”, reda­te­lja Kristijana Milića koja je nagra­du posve­ti­la Veljku Bulajiću. Obrazloženje žirija:“Majstorica maske Ana Bulajić Črček odmje­re­no i realis­tič­no, goto­vo doku­men­tar­no osli­ka­va cije­li glu­mač­ki ansambl muška­ra­ca u ratu, sup­til­no izdva­ja­ju­ći tem­pe­ra­men­te sva­kog lika.”

Zlatna Arena za spe­ci­jal­ne efek­te dodje­lju­je se Petru Novakoviću za film “Božji gnjev”, reda­te­lja Kristijana Milića.

“U vrlo kom­plek­s­nom film­skom nara­ti­vu rat­nog fil­ma s redu­ci­ra­nim puc­nja­va­ma, deto­na­ci­ja­ma i eks­plo­zi­ja­ma, spe­ci­jal­ni efek­ti su dopri­ni­je­li realis­tič­nom pri­po­vi­je­da­nju i ukup­nom doj­mu ovog anti­rat­nog tri­le­ra”, kaže žiri.

Zlatna Arena za vizu­al­ne efek­te dodje­lju­je se Krstu Jaramu za film “Šalša”, reda­te­lja Dražena Žarkovića zato što “vizu­al­ni efek­ti u fil­mu “Šalša” uspi­je­va­ju realis­tič­no i dojm­lji­vo stvo­ri­ti atmo­sfe­ru začud­nos­ti i dra­ma­tič­nos­ti u jed­noj gro­te­sk­noj pri­či smje­šte­noj na mali jadran­ski otok.”

Zlatna Arena za glaz­bu pri­pa­la je Alenu Sinkauzu i Nenadu Sinkauzu za film “Šlager”, reda­te­lja Nevija Marasovića.

“Izuzetno dobro pro­miš­lje­na glaz­ba šar­mi­ra gle­da­te­lja i drži dvo­je liko­va fil­ma u stal­noj dina­mič­nos­ti te isto­dob­no pro­dub­lju­je i otva­ra odnos među liko­vi­ma. Autori pro­miš­lja­ju sva­ki tre­nu­tak fil­ma te glaz­bom obli­ku­ju karak­ter i atmo­sfe­ru fil­ma tako da povi­še­na emo­tiv­na sta­nja i unu­tar­nje strep­nje pro­ma­tra­mo sa lako­ćom”, obraz­lo­žio je žiri.

Zlatna Arena za kos­ti­mo­gra­fi­ju dodje­lju­je se Ivani Zozoli Vargović za film “Sveta obi­telj”, reda­te­lji­ce Vlatke Vorkapić: “Kostimografkinja Ivana Zozoli Vargović je kre­ira­la iznim­no mašto­vi­te, vizu­al­no zanim­lji­ve broj­ne boga­te kos­ti­me koji odlič­no pro­miš­lje­nom sti­li­za­ci­jom pri­do­no­se iden­ti­te­tu filma.”

Zlatna Arena za sce­no­gra­fi­ju dodje­lju­je se Željki Burić za film “Svemu dođe kraj”, reda­te­lja Rajka Grlića za “estet­ski i vizu­al­no, sce­no­gra­fi­ja vrlo odmje­re­no doča­ra­va druš­tvo u kojem jed­ni žive u rasko­ši i bogat­stvu a dru­gi jedva pre­živ­lja­va­ju. Željka Burić osmis­li­la je i kre­ira­la boga­tu i uvjer­lji­vu sce­no­gra­fi­ju, koja vrlo realis­tič­no pozi­ci­oni­ra druš­tve­ni sta­tus liko­va i bit­no pri­do­no­si nji­ho­vim karak­ter­nim raz­li­či­tos­ti­ma, te uve­ća­va pro­duk­cij­sku vri­jed­nost filma.”

Zlatna Arena za naj­bo­lju spo­red­nu mušku ulo­gu dodje­lju­je se Borisu Isakoviću za ulo­gu Dinka Horvata u fil­mu “Svemu dođe kraj” reda­te­lja Rajka Grlića.

“Boris Isaković lako­ćom, šar­mom i veli­kom glu­mač­kom sna­gom pos­ti­že sati­rič­ni odmak koji se goto­vo ne može vidje­ti, ali ga se snaž­no osje­ća. Boris odmje­re­no i pamet­no bira sred­stva koja vode do stra­vič­nog doj­ma da je Dinko Horvat živa oso­ba“, sma­tra žiri.

Zlatna Arena za naj­bo­lju spo­red­nu žen­sku ulo­gu dodje­lju­je se Juditi Franković Brdar za ulo­gu Note u fil­mu “Sveta obi­telj” reda­te­lji­ce Vlatke Vorkapić

“Notu koja oda­bi­re da u teškim okol­nos­ti­ma patri­jar­hal­ne sre­di­ne zadr­ži dos­to­jans­tvo i ljud­skost, Judita Franković Brdar utje­lo­vi­la je šar­mant­no, s veli­kom lako­ćom i razi­gra­noš­ću, te kroz jed­nos­tav­nost i nepo­sred­nost izgra­di­la empa­ti­ju pre­ma glav­nom liku.”

Nagrada Breza za naj­bo­lju debi­tan­ti­cu dodje­lju­je se Luni Pilić za ulo­gu Janje u fil­mu “Sveta obi­telj”, reda­te­lji­ce Vlatke Vorkapić

“Iako je Janja žrtva, Luna Pilić je igra bez ima­lo samo­sa­ža­lje­nja, vrlo pri­rod­no i zanim­lji­vo u reak­ci­ja­ma s part­ne­ri­ma i čak pone­kad prkos­no i snaž­no. Pokazala je veli­ku glu­mač­ku zre­lost i nada­mo se da će joj ova nagra­da biti vje­tar u leđa. Veselimo se ponov­no je gle­da­ti na veli­kom platnu.”

Zlatna Arena za mon­ta­žu dodje­lju­je se Denisu Golenji za film “Naša dje­ca”, reda­te­lja Silvestra Kolbasa

“S nima­lo zahval­nim zadat­kom stav­lje­nim pred mon­ta­že­ra, autor bara­ta s mate­ri­ja­lom koji kroz dva­de­se­tak godi­na pra­ti jed­nu obi­telj. Stvorio je izu­zet­no jed­nos­tav­nu, pre­ciz­no ispre­ple­te­nu sli­ku svih čla­no­va obi­te­lji koja je na nas osta­vi­la sna­žan emo­tiv­ni dojam.”

Zlatna Arena za foto­gra­fi­ju dodje­lju­je se Aleksandru Pavloviću za film “Proslava”, reda­te­lja Bruna Ankovića

“Izrazito atmo­sfe­rič­nim kadro­vi­ma inte­ri­je­ra i eks­te­ri­je­ra, dis­kret­nim pokre­ti­ma kame­re i asket­skim, pri­rod­nim osvjet­lje­njem autor je poten­ci­rao suro­vost, hlad­no­ću i siro­maš­tvo Like. Ovoj cje­li­ni smis­le­no kon­tras­ti­ra zad­nju sek­ven­cu koja opti­miz­mom i bogat­stvom vizu­ala ostav­lja gorak okus u ustima.”

Zlatna Arena za naj­bo­lju glav­nu mušku ulo­gu dodje­lju­je se Bernardu Tomiću za ulo­gu Mije u fil­mu “Proslava”, reda­te­lja Bruna Ankovića

“Rasponom u dva vre­men­ska peri­oda Bernard Tomić dojm­lji­vo igra Miju, kojeg pra­ti­mo u nje­go­vom odras­ta­nju na rubu gla­di. Od nez­re­log goto­vo nevi­nog zaljub­lje­nog dje­ča­ka, do odras­log muškar­ca kojeg obu­zi­ma strah od smr­ti. Dugo ćemo pam­ti­ti nje­go­ve pres­tra­še­ne oči u mra­ku. Gledajući ga kako se bori pita­mo se da li bi i mi pos­tu­pi­li isto u nje­go­voj situaciji.”

Zlatna Arena za naj­bo­lju glav­nu žen­sku ulo­gu dodje­lju­je se Lani Barić za ulo­gu Sare u fil­mu “Šlager”, reda­te­lja Nevija Marasovića.

“Sredstva koja Lana Barić koris­ti dale­ko su od pre­dvi­di­vos­ti, a u gle­da­te­lja pos­ti­žu pre­poz­na­va­nje svih emo­ci­ja kroz koje njen lik Sare pro­la­zi, doča­ra­va­ju­ći tako što zna­či biti ljud­sko biće. Lana time daje dodat­nu vri­jed­nost, ne samo ulo­zi koju igra, već i pri­či koju priča.”

Zlatna Arena za sce­na­rij dodje­lju­je se Jeleni Paljan za film “Proslava”, reda­te­lja Bruna Ankovića

“Jelena Paljen pos­te­pe­no, više skri­va­ju­ći nego otkri­va­ju­ći s vrlo malo dija­lo­ga, inte­li­gent­nim sce­na­ris­tič­kim odlu­ka­ma i zanim­lji­vim film­skim jezi­kom izgra­di­la je pri­ču potres­nog Karakaševog romana.”

Zlatna Arena za reži­ju dodje­lju­je se reda­te­lju i sce­na­ris­tu Silvestru Kolbasu za film “Naša djeca”

“Silvestru Kolbasu kame­ra je i film­ski alat, i sred­stvo noše­nja s emo­tiv­nim zah­tje­vi­ma rodi­telj­stva. Kamera je puno­krv­ni pro­ta­go­nist fil­ma koji razot­kri­va, pro­vo­ci­ra, zabav­lja i šti­ti. Suočen s nerje­ši­vim zago­net­ka­ma rodi­telj­stva, Kolbas rje­še­nje tra­ži u mije­nja­nju kuta sni­ma­nja. Pokušava izma­ći kame­ru u pozi­ci­ju neutral­nog pro­ma­tra­ča kako bi sagle­dao vlas­ti­tu ulo­gu u svom vlas­ti­tom živo­tu, a onda, kad to ne uspi­je, pora­žen se vra­ća u osob­nu per­s­pek­ti­vu. Pritom se gle­da­te­lju pot­pu­no izla­že, i stva­ra hra­bro, dir­lji­vo, toplo, razi­gra­no, pone­kad tra­gič­no, i iznim­no kom­plek­s­no film­sko dje­lo u kojem nema gra­ni­ce izme­đu osob­nog i film­skog, i koje emo­tiv­no raza­ra gledatelja.”

Velika Zlatna Arena za naj­bo­lji film dodje­lju­je se fil­mu “Proslava” reda­te­lja Bruna Ankovića, pro­du­cen­ti­ca Ree Rajčić i Tine Tišljar, sce­na­ris­ti­ce Jelene Paljan i pro­duk­cij­ske kuće Eclectica

“‘Proslava’ je dje­lo koje zah­ti­je­va pot­pu­nu kon­cen­tra­ci­ju gle­da­te­lja. Nelinearno ispri­ča­na pri­ča svo­ju poan­tu moć­no razot­kri­va tek pri samom kra­ju ostav­lja­ju­ći puno pros­to­ra za disku­si­ju. U današ­nje vri­je­me poja­ča­nih poli­tič­kih nape­tos­ti pros­la­va otva­ra iznim­no potreb­nu temu kako zle ide­olo­gi­je mogu ima­ti nevi­ne korijene.

U selek­ci­ji manjin­skih kopro­duk­k­ci­ja Zlatne are­ne dobi­li su:

Zlatna Arena za naj­bo­lju Hrvatsku manjin­sku kopro­duk­ci­ju dodje­lju­je se fil­mu “Domaćinstvo za počet­ni­ke”, reda­te­lja Gorana Stolevskog

“Tematski rele­van­tan i suvre­men film koji vje­što i boga­to koris­ti sve aspek­te film­skog jezi­ka od glu­mač­kog ansam­bla, mon­ta­že, reži­je, zvu­ka, glaz­be do kame­re, kos­ti­ma i sce­na­ri­ja. Iznimno dir­ljiv i nepre­dvi­div, “Domaćinstvo za počet­ni­ke” pos­ti­že nevje­ro­jat­nu život­nost jer u prvi plan pos­tav­lja lju­de, a ne ono što ih određuje.”

 

Zlatna Arena za glav­nu žen­sku ulo­gu u Hrvatskoj manjin­skoj kopro­duk­ci­ji dodje­lju­je se Ilinci Manolache za ulo­gu Angele Raducani, Bobita u fil­mu “Ne oče­kuj pre­vi­še od kra­ja svi­je­ta”, reda­te­lja Radu Jude

“Na neko­nven­ci­ona­lan način glu­mi­ca Ilinca Manolache svo­jom auten­tič­noš­ću i sna­gom pos­ti­že duho­vi­tost, pri­tom ne ispu­šta­ju­ći gle­da­te­lje­vu paž­nju, već drže­ći istu u čes­to dugim kadro­vi­ma koje obo­ga­ću­je zanimljivošću.”

Zlatna Arena za glav­nu mušku ulo­gu u Hrvatskoj manjin­skoj kopro­duk­ci­ji dodje­lju­je se Leonu Lučevu za ulo­gu Mije u fil­mu “Radnička kla­sa ide u pakao” reda­te­lja Mladena Đorđevića

“Leon Lučev neo­do­lji­vom jed­nos­tav­noš­ću gra­di duho­vi­tost vlas­ti­tim uvje­re­njem u svo­ju mani­pu­la­ci­ju, zbog čega se i mi čes­to kao publi­ka pita­mo da li on laže ili ne.”

Zlatna Arena za spo­red­nu mušku ulo­gu u Hrvatskoj manjin­skoj kopro­duk­ci­ji dodje­lju­je se Vladimiru Tintoru za ulo­gu Tonija u fil­mu “Domaćinstvo za počet­ni­ke”, reda­te­lja Gorana Stolevskog

“Izuzetnom izved­bom balan­si­ra­ju­ći izme­đu nepris­tu­pač­nos­ti i topli­ne, Vladimir Tintor pos­ti­že nepre­dvid­lji­vost lika i na taj način drži gle­da­te­lje u nepres­ta­noj neizvjesnosti.”

Posebno priz­na­nje dodje­lju­je se pos­t­hum­no Dušku Valentiću za spo­red­nu mušku ulo­gu Tileta u fil­mu “Lost Country”, reda­te­lja Vladimira Perišića

“Duško Valentić u vrlo ogra­ni­če­nom vre­me­nu uspi­je­va izgra­di­ti upe­čat­lji­vu ulo­gu osta­rje­log par­tij­skog moć­ni­ka, kojem kon­tri­ra svo­jim njež­nim glu­mač­kim habitusom.”

Publika je za nagra­du Zlatna vra­ta Pule oda­bra­la filmSveta obi­telj“, reda­te­lja Vlatka Vorkapića koji je dobio ocje­nu 4,77, dok su kri­ti­ka i novi­na­ri fil­mu Proslava dali ocje­nu 4,5 a fil­mu KIX hrvat­ske manjin­ske kopro­duk­ci­je, 4,8.

Uz struč­ni žiri i publi­ku fil­mo­ve iz Glavnog pro­gra­ma pro­cje­nju­je dio akre­di­ti­ra­nih film­skih kri­ti­ča­ra i novi­na­ra iz kul­tu­re, i to ocje­na­ma u ras­po­nu od 1 do 5. Predstavljamo ocje­ne kri­ti­ke uz napo­me­nu da u tre­nut­ku zaklju­ča­va­nja tabli­ce dio ocje­na jop nije sti­gao, što zna­či da se i pro­sječ­na ocje­na može pro­mi­je­ni­ti do final­ne objave.

Nagrada Kino mreže

Žiri Kino mre­že, pred­stav­ni­ka neza­vis­nih kino­pri­ka­zi­va­ča, dodi­je­lio je svo­je nagra­de fil­mo­vi­ma u hrvat­skom i među­na­rod­nom pro­gra­mu koji još nisu pri­ka­za­ni u kini­ma. Nagrada je ogla­ši­vač­ki pros­tor u medi­ji­ma u surad­nji s part­ne­ri­ma por­ta­li­ma Telegram i Tportal te mini­ma­lan bro­ja ekra­na u prvom tjed­nu dis­tri­bu­ci­je. Pulski film­ski fes­ti­val ovom surad­njom s Kino mre­žom nas­to­ji dopri­ni­je­ti kva­li­tet­noj komu­ni­ka­ci­ji i surad­nji pri­ka­zi­va­ča i dis­tri­bu­te­ra te kon­kret­nim pri­mje­rom utje­ca­ti na dalj­nje pozi­tiv­ne prak­se u dis­tri­bu­ci­ji filmova.

Film Proslava – pro­gram Hrvatski film

Zbog rijet­ko viđe­ne uspje­le adap­ta­ci­je knji­žev­nog dje­la u našoj kine­ma­to­gra­fi­ji, viso­ke glu­mač­ke izved­be mla­dih glu­ma­ca, ali i novog izved­be­nog sja­ja glu­mač­kih vete­ra­na, iznim­ne foto­gra­fi­je, pri­če čiji se rukav­ci stal­no izno­va pre­ta­pa­ju u kohe­rent­nu cje­li­nu ne gube­ći na umjet­nič­koj sna­zi – nagra­du Kino mre­že za poti­caj kino­dis­tri­bu­ci­je dodje­lju­je­mo debi­tant­skom ostva­re­nju Brune Ankovića Proslava, kako bi bilo pri­ka­za­no u svim kini­ma čla­ni­ca­ma naše mre­že i doš­lo do što većeg bro­ja gle­da­te­lja i u dodir, s pri­je sve­ga, mla­dom publi­kom. Proslava je film u kojem je pita­nje usta­škog kola­bo­ra­ci­oniz­ma obra­đe­no na možda i nikad dosad viđen način u našoj kine­ma­to­gra­fi­ji, dubo­ko i u slo­je­vi­ma, pri­ka­zu­ju­ći ono sva­kod­nev­no, obič­no, rural­no i siro­maš­no, kojim se pro­ši­ri­lo sje­me fašizma.

Film Himera  – pro­gram Greater adria

Zbog poetič­nos­ti kolo­ri­ta koji pod­sje­ća na izgub­lje­na ana­log­na vre­me­na, nenad­maš­ne foto­gra­fi­je, neko­nven­ci­onal­ne, efek­t­ne reži­je, isto toli­ko neko­nven­ci­onal­nih liko­va koji osva­ja­ju nepo­sred­noš­ću i šaro­li­koš­ću – volje­li bismo da ova nagra­da bude poti­caj da se naj­no­vi­je dje­lo jed­ne od naj­za­nim­lji­vih suvre­me­nih europ­skih auto­ri­ca, Alice Rohrwacher, gle­da u našim malim neza­vis­nim kini­ma gdje će biti mogu­će pre­ni­jet svu lje­po­tu i kom­plek­s­nost nje­zi­na film­ska izri­ča­ja. Himeru shva­ća­mo i kao upo­zo­re­nje o krh­kos­ti tisuć­ljet­ne civi­li­za­ci­je čije teko­vi­ne, zbog ljud­ske pohle­pe, mogu nes­ta­ti u hipu.

Film Frka – poseb­no priznanje 

Davanjem poseb­nog priz­na­nja fil­mu Frka želi­mo iska­za­ti pošto­va­nje ovoj mla­doj eki­pi uz fas­ci­na­ci­ju nji­ho­vim entu­zi­jaz­mom zbog kojeg su uz mini­mal­no finan­ci­ra­nje uspje­li izni­je­ti u veći­ni seg­me­na­ta pri­lič­no soli­dan žan­rov­ski film, čija reda­telj­ska i pro­duk­cij­ska rje­še­nja poka­zu­ju talent za pro­fe­si­onal­ni pris­tup u stva­ra­nju filma.


Nagrade Pula PRO

TV HIT

“Za šaku jada”, auto­ri­ca: Jasna Nanut

Žiri: glav­na ured­ni­ca Nove TV – Zrinka Jankov, ured­ni­ca dram­skog pro­gra­ma hrvat­ske tele­vi­zi­je Nana Šojlev i direk­to­ri­ca pro­gra­ma RTL‑a hrvat­ske Ana Bižić.

Make the Scene!

Novčanu nagra­du u izno­su od 10.000 eura osi­gu­ra­va United Media.

“Dert”, Katarina Krstić i Andrijana Zukić
Žiri: direk­to­ri­ca razvo­ja sce­na­ri­ja u United Media Nataša Buljan, pro­du­cent Miroslav Mogorović i glu­mac Goran Bogdan.

Scenarij kino­hi­ta nov­ča­nu nagra­du u izno­su od 10.000 eura osi­gu­ra­va­ju Blitz i HAVC za “Projekt Palma”, auto­ri­ca Daria Stilin
Posebno priznanje

Pijetao koji je pao s neba, auto­ri­ca Višnje Skorin i Dijane Merdanović.

Žiri: reda­telj Goran Stolevski, dra­ma­tur­gi­nja Tena Štivičić i direk­to­ri­ca dis­tri­bu­ci­je Blitz fil­ma i videa Ines Žuljević

Filmovi u nastanku

Novčanu nagra­du u izno­su od 6.000 eura osi­gu­ra­va Brijuni Rivijera

“Dobra dje­ca”, reda­telj: Filip Peruzović, pro­duk­cij­ska kuća: Dinaridi film

Postprodukcijske uslu­ge u izno­su od 10.000 eura, nagra­du osi­gu­ra­va Sleepwalker. Novčanu nagra­du dobio je film “Bez zamje­re”, reda­te­lji­ce Lucije Marčec, pro­duk­cij­ske kuće Akademija dram­ske umjet­nos­ti Zagreb

Postprodukcijske uslu­ge u izno­su od 3.000 eura, nagra­du osi­gu­ra­va Teleking.

Nagradu je dobio film “Ljudi u mojoj kući”, reda­te­lji­ce Tatjane Božić, pro­duk­cij­ske kuće Lewa Productions

Žiri je bio u slje­de­ćem sas­ta­vu: film­ski selek­tor i pre­da­vač Nicola Marzano, direk­tor FMFS‑a, Alen Munitić i pro­du­cent Milan Stojanović.