(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: 30-tak mladih snimili nisko budžetni film prikazan u glavnom programu 71. PFF‑a
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva PFF-a
Među mnoštvom filmova prikazanih na 71. Pulskom filmskom festivalu, valja istaknuti i film „Frka“ oko kojeg se skupila vrlo mlada ekipa od tridesetak članova. Unatoč minimalnim financijama uz pomoću kojih je sniman, ušao je u glavni program Festivala.
Svebor Mihael Jelić, 26-godišnji redatelj, pet godina nakon filma „Zagrebački ekvinocij“, ponovno se našao na Festivalu u Puli i to na isti datum, s novim filmom snimljenim na osječkim ulicama.
Svebor završava studij filmske režije u Beču, a već je ranije skrenuo pozornost na sebe sa “Zagrebačkim ekvinocijem”. U tom filmu, koji je 2020. godine imao najveću gledanost u hrvatskim kinima, redatelj i scenarist Svebor prati grupicu mladih koji na proljeće 2015. žele organizirati veliki tulum u Zagrebu i pritom raspodjeljuju zadatke i savladavaju brojne probleme.
Sličnu narativnu strategiju Jelić koristi i u novom filmu “Frka”, iako scenarij ovdje potpisuje njegov suradnik Sven Latinović, ujedno producent filma i glavni muški glumac. Junaci filma su mladići i djevojke iz Osijeka koji tijekom noći lutaju gradom i skupljaju novac od dužnika lokalnog dilera.
Film su snimali četiri godine, a kako Svebor kaže, Sven je razlog zašto film postoji. Naime, on je odlučio snimati ga, glumiti u njemu i producirati ga. „Drago mi je da me uključio u projekt“, napomenuo je Svebor prilikom predstavljanja filma u Puli.
Najteža stvar oko filma bila mu je kad se trebao javiti glumici Kristini Jovanović iz Srbije koja je već igrala u nizu filmova i serija, a uz to je i pjevačica i pitati je želi li glumiti u bez budžetnom filmu. „Ja sam je gledao u njenom debitantskom filmu „Reži“ koji je igrao u Puli prije pet godina i to mi je bio najbolji film na Festivalu. Iako je uloga pisana za mušku osobu sinulo mu je da bi to mogla biti ona no nisam znao kako doći do nje jer je slavna. Poslao sam joj poruku u kojoj sam joj sve objasnio i nisam se ni nadao odgovoru, no on je došao odmah“, ispričao je. Potom su se čuli video pozivom na što je Kristina pristala raditi na filmu.
„Snimali smo po noći jer je tako jednostavnije napraviti bez budžetni film. Lakše je upravljati rasvjetom i postići konzistenciju jer se osam sati ništa ne mijenja“, objasnio je Svebor.
Zahvalan je što mu je Akademija u Beču dala slobodu da bude tamo kad želi, što je iskoristio da napravi film.
„Tamo sam puno naučio i upoznao nekoliko ljudi koji su mi postali bliski suradnici ali kroz četverogodišnji rad na filmu „Frka“ sam naučio više nego kroz Beč. No to nije toliko do fakulteta nego do mog pristupa učenju – ja volim učiti kroz praksu“, ispričao je.
Glumac Sven Latinović je scenarist i glumac „Frke“ i kako je rekao, likove je gradio inspiriran vlastitim poznanstvima, proživljenim događajima i aspiracijama. „Znam neke ljude iz srednje i osnovne škole koji su živjeli takve živote, neki od njih su bili u ulozi Petra, neki u ulozi Nike. Moj lik Luka je stomatolog jer sam ja želio biti stomatolog u osnovnoj školi, a i stomatolog ostavlja dojam pouzdane i odgovorne osobe“, rekao je.
Kultni film „Ratnici podzemlja“ bili su mu velika inspiracija: „Taj film funkcionira samo za New York, banda bježi s jednog na drugi kraj grada. Osijek je površinski jako mali grad i ti se u 15 minuta možeš dovesti s jednog dijela grada na drugi, ali na tom putu ima toliko različitih kvartova i svaki ima svoju bandu i neku svoju zanimljivost i posebnost pa mi je to bila inspiracija za ovu priču“.
Uz to, zna ljude iz škole koji su živjeli takav život i kojima su se neke takve stvari događale tako da u cijeloj priči ima i dodirnih točaka sa stvarnošću.
To mu je drugi dugometražni scenarij koji je napisao. „Tu zimu, početkom 2020. godine završio sam s jednim filmskim projektom na kojem sam radio na produkciji, taman sam imao vremena između toga i faksa koji je trebao početi opet na jesen, pa sam krenuo pisati scenarij.“ Potom se javio Sveboru pa su još radili na scenariju i u konačnici je osma verzija bila ona po kojoj su snimali filmu i tokom snimanja je mijenjali.
Na cijelom setu potrošili su 9.000 eura, za pred produkciju i produkciju, a 12.000 – 13.000 eura od HAVC‑a za post produkciju. „Napravili smo dobar film bez love, a to je znak koliko truda je u to uloženo“, naglasio je Svebor.
Zanimljivo je da je Svebor prvi doticao s Festivalom imao prije skoro deset godina kad je radio kao volonter što je, kako kaže, za njega je to bilo formativno iskustvo: „Bilo mi je jako drago biti volonter na festivalu u Puli, bilo mi je zabavno, imao sam ekipu, baš sam uživao. Radio sam u press centru Kina Valli i uživao u filmovima koje sam gledao. Usput sam dobio uvid u to kako to sve izgleda i činjenica da sad postajem aktivniji član toga je jako lijep osjećaj“, rekao nam je Svebor koji je tada tek počinjao filmskim razvijanjem i bio je gdje god mu se ukazala prilika, samo da bude bliže tom filmskom svijetu.
„Sad kad sam ovdje kao autor filma dosita mi je prekrasno i osjećam se kao da sam kod kuće“, priznao je na kraju.
„Sad mi je jako lijepo ovdje, naime, prije kad sam prije pet godina gostovao s filmom malo sam se osjećao kao underdog, nisam nikog poznavao, a sad sam ipak ravnopravan. Osjećam se stabilnije i mirnije jer sam odrasliji i imam tu neku svoju ekipu, znam ljude i Festival i lijepo je biti tu kao autor, it feels like home“, zaključio je.
Glavna glumica Kristina Jovanović kaže da joj je na prvu poziv zazvučao zanimljiv te je pristala na ulogu Nike, a posebno zbog muško-ženskog prijateljstva koji je, smatra, nedovoljno obrađen u domaćim filmovima u kojima „uvijek postoji doza romantike“.
„Jako mi se svidio scenarij, priča o tome što se dogodi kad se tako bliski prijatelji odvoje i odu različitim putevima pa se susretnu. Onda jedan bude uvučen u svijet čiji nisi dio, pa pristaješ na to zbog grižnje savjesti jer misliš da si ti tu osobu svojedobno napustio. Mislim da je poruka važna za ovaj film, ne možemo pomoći nikome tko to ne želi i svaki naš pokušaj da ga izvučemo vuče nas na dno“, kaže Kristina.
Smatra kako je ta mlada ekipa filmom poslala jednu dobru poruku. Tome je pridonijelo pet mladih glumaca, svaki od njih uspio je odglumiti autentičnu osobu, imali su dobru energiju i puno ljudi se trudilo da to uspije.
Posebno je pohvalila redatelja i scenarista za koje kaže da „rade za projekt i priču, a ne za sebe i da priča igra“.
Pored toga što su izvanredni profesionalci svi su i divni ljudi, a puno je naučila od kolega jer razmišljaju na filmski način, iako imaju manje iskustva od nje. Ta vrsta komunikacije van ega je velika stvar, smatra Kristina.
Kao dokaz da ono što su vrijedno napravili ovim filmom ima smisla, posebno je priznanje koje su dobili na Festivalu. Kako je obrazložio žiri, davanjem posebnog priznanja ovom žele iskazati poštovanje toj mladoj ekipi uz fascinaciju njihovim entuzijazmom zbog kojeg su uz minimalno financiranje uspjeli iznijeti u većini segmenata prilično solidan žanrovski film, čija redateljska i produkcijska rješenja pokazuju talent za profesionalni pristup u stvaranju filma.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
